‘ISMIJAVALI SU GA KLINCI KOJI BARUT NISU OMIRISALI’: Priča o Tigru kojeg je Milanović odlikovao je prebolna

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović jučer je bivšim pripadnicima Tigrova podijelio brojna odličja, od kojih mnoge posthumno. Neki od njih, svoje su odličje preuzeli iz invalidskih kolica, a u ime nekih, znamenje je primila obitelj.

Jedan od onih koji nije doživio vlastitim rukama preuzeti ono što mu je pripadalo je Stevica Pavlini, stožerni narednik koji je za sve svoje prijatelje i suborce bio “Lala”…

“Umro je u svojoj kućici kao pas”

O Lali smo pisali prije pet godina kada je braniteljski svijet u crno zavila vijest o njegovoj smrti koja ga je zatekla u njegovoj maloj kućici u Iloku…

Od Lalinih suboraca koji su ga predložili za odlikovanje, doznali smo da je potekao iz disfunkcionalne obitelji, pa je tako od malih nogu prošavši kroz domove postao “institucijsko dijete”. U rat je, kažu, otišao bez sekunde razmišljanja i na bojišnicama je sa svojim Tigrovima dao cijelog sebe, kao da se za nešto htio odužiti. A onda je, kažu, sam i zaboravljen u svojoj kućici “umro kao pas”:

“Naš Lala je od društvene ništice došao do statusa heroja u hipu, a okončao je kao žrtva rata, žrtva parazitske okoline, te ponajprije sustava koji je zanemario brigu za čovjeka, za ljude koji su sustav stvorili… Znam da bi sada odgovorni iz rukava istresli niz razloga za takav kraj: obiteljsko naslijeđe, maloljetnu delikvenciju, boravak u KPD-u, alkohol… Sve samo kako bi umanjili lik i djelo našeg prijatelja te skrili demone koji su se naselili duboko u njegovu dušu, odnosno pilatovski oprali ruke i rekli – dali smo mu stan, dali smo mu mirovinu, što biste još htjeli?!Zanemarili su ono najvažnije, zanemarili su čovjeka i njegovu potrebu za radom i stvaranjem, njegovu potrebu za pripadnosti nečemu, jer kada život provedeš u sustavu teško je izvan njega funkcionirati”, rekao nam je Domagoj Jurčić – Sremac, Tigar i suborac kojeg je Lalina smrt posebno potresla.

Budili su ga krici ubijenih

“Imao sam tu čast da mi se na kratko povjeri… Rekao mi je da ne sanja mrtve, ali da ne može spavati zbog ‘njihovih krikova’. Bio je umirovljen i stambeno osiguran, ali vremenom je spao na kućicu u Iloku. Tamo je počeo kopniti, opterećen ratnim sjećanjima i tuđim ratama kredita. Odao se alkoholu”, ispričao je Jurčić dodajući kako su ga suborci tjerali na liječenje, no on se tome opirao:

“Sada mi se čini da je svjesno izabrao smrt. Osjećam ipak određenu ljutnju jer je Lala propadao naočigled institucija koje su mu, smatram, trebale zahvaliti na način da mu pomognu. Nikakva psihosocijalizacija, nikakva rehabilitacija… Nitko nije imao sluha za krike u Lalinoj glavi koje je utapao u alkoholu. Ništa za čovjeka koji je za Hrvatsku dao sve. Jednostavno, prelako su ga se odrekli. Svoj život je naš brat Lala okončao malo niže negoli ga je počeo, povlačeći se u alkoholnim izmaglicama lutajući ulicama svoga grada uglavnom sam, tek tu i tamo u društvu nekolicine svojih suboraca, nakratko izvlačeći podsmjehe bahatih klinaca i tipova koji nisu omirisali barut”.

Veliki podvig Stevice Pavlinija

Stevica Pavlini – Lala bio je veliki ratnik. Mnogi tvrde kako je najteži trenutak ratne Hrvatske za njega možda bio i najsretniji u životu. Bio je odvažan i njegovi su ga momci slijedili. Priča o Lalinom podvigu na “Bezimenom visu”, jednoj od čuka Južne bojišnice, samo je mali dio ratnog puta pokojnog iločkog heroja.

“Negdje u ovo vrijeme prije 23 godine zamalo smo izgubili ključan položaj na Južnom bojištu. Od cijele njegove grupe Lala je ostao sam s dijelovima tijela najboljeg prijatelja po odori… Sjurio se na četnike i u tom suludom pohodu, u kojem je vjerojatno htio istovremeno osvetiti mrtve prijatelje i biti ubijen, odbio je napad i zadržao položaj vjerojatno ni sam svjestan da je spasio stotine života”, potvrdio je Domagoj Jurčić.