Istraga o ubojici vodi do kriminalne mreže na Pantovčaku? ‘Ovo je dovelo do teške tragedije’
Ispostavi li se točnim da je 29-godišnji Matija Mašala, član Počasno-zaštitne bojne koja čuva predsjednika Zorana Milanovića, po nečijoj narudžbi hladnokrvno smaknuo Marijana C. i Andreu K. na zagrebačkom Markuševcu, bit će to ne samo brutalan i težak zločin nego i jedan od nezamislivih slučajeva propusta hrvatskog obavještajnog aparata. Takvo što vjerojatno nije zabilježeno u obavještajnom sustavu bilo koje uređenije zemlje na svijetu.
“U VSOA-i očito ne rade i ne znaju raditi poslove provjeravanja i kontraobavještajnih nadziranja. Propusti zapovjednika Počasno-zaštitne bojne, brigadira Tihomira Zebeca, i načelnika protuobavještajnog odjela PZB-a Julijana Tomašića doveli su do teške tragedije. Oni su iste sekunde trebali dati ostavke. Svi nadležni u VSOA-i već su sami morali otići, a slijedi im temeljita istraga. Ovim slučajem cijela je Počasno-zaštitna bojna sigurnosno kompromitirana, a Milanović je dan nakon uhićenja ubojice primio indijskog premijera Narendru Modija.
Tko je štitio Modija i Milanovića, tko je proveo sve sigurnosne provjere? Je li i Modi bio ugrožen? U jednom danu nisu mogli odraditi sve obavještajno-operativne analize unutar PZB-a i ustanoviti s kime je Matija Mašala bio povezan i na koje načine. Oni nisu znali da u svojim redovima imaju plaćenog ubojicu, to je ustanovljeno zahvaljujući radu zagrebačke kriminalističke policije. Ako nisu znali da je Mašala ubojica, ne mogu biti sigurni ni u što.
Sigurnosna katastrofa
Svi su sumnjivi dok se sigurnosno-obavještajnim analizama ne utvrdi suprotno. I zapovjednik PZB-a, brigadir Tihomir Zebec, sigurnosno je kompromitiran, to je činjenica. Dakle, sa sigurnosnog aspekta, kompromitiran je cijeli PZB dok se ne provedu sve sigurnosno-obavještajne analize. To je sada sigurnosna katastrofa, zato je po Zagrebu i bilo toliko policije tijekom boravka indijskog premijera”, upozorava iskusni obavještajni stručnjak pa podsjeća da je Počasno-zaštitna bojna, koja ima oko 400 pripadnika, sigurnosno najosjetljiviji dio zaštite broj 1 štićene osobe u državi.
Ovakvu likvidaciju Zagreb ne pamti, možda tek iz vremena mafijaških uličnih obračuna, što ovdje nije slučaj. No mnogi detalji ovaj intrigantni slučaj čine još intrigantnijim. To se ponajprije odnosi na način likvidacije. Prema dostupnim informacijama, mladi par Andrea i Marijan ni po čemu nije odskakao. Djelovali su situirano, ali nije poznato je li to motiv za njihovu likvidaciju koja se odigrala prošlog petka u večernjim satima. Ubojica je ušao na glavni ulaz u stubište zgrade i čekao da Andrea i Marijan uđu u garažu u kojoj je bio parkiran njihov Audi. Kada su ušli u garažu, Andrea je sjela na vozačko mjesto, a Marijan na mjesto suvozača.
Ubojica je potom prišao vozilu i iz neposredne blizine pucao u žrtve koje su zadobile teške ozljede te nisu imale šanse za preživljavanje. Prema neslužbenim informacijama, ubojica je poznavao bivšeg muža ubijene, a u svoje žrtve ispalio je dvanaest metaka, vjerojatno iz poluautomatskog pištolja većeg spremnika. Pri tome je imao i 31-godišnjeg pomagača, koji je također uhićen. Da je osumnjičenik član Milanovićeve Počasno-zaštitne bojne, do čijeg je imidža predsjedniku silno stalo, javnost nije doznala iz Ureda predsjednika ni od MORH-a, iako je osumnjičeni Matija M. njihov zaposlenik. Prvi su tu vijest potvrdili službenici zagrebačke policije, koja je izrijekom navela te podatke, kao i da je u sve uključena i Vojna policija. To je izazvalo šok među poznavateljima sustava, koji vrlo dobro znaju kako djelatne vojne osobe prolaze osnovne sigurnosne provjere, što podrazumijeva i psihološku procjenu koja je, kad je riječ o postrojbama kao što je Počasno-zaštitna bojna, na još većoj razini.
Tri provjere
Nevjericu je izazvalo i to što je Matija Mašala uhićen u svojem zagrebačkom stanu u ranu zoru, nakon što je priveo kraju noćnu smjenu u Uredu predsjednika na Pantovčaku. Bilo je to u utorak ujutro. Iz toga proizlazi da od petka navečer do utorka ujutro ni jedna obavještajna služba nije raspolagala podatkom da Milanovića čuva potencijalni ubojica.
“Nakon što je ubio, tri dana normalno je dolazio na radno mjesto u bazu na Tuškanac, gdje treniraju i odakle ih vojnim vozilima prevoze na Pantovčak. Sa sigurnosnog aspekta, mogao je pucati i u predsjednika”, ukazuje na ogroman propust sigurnosni stručnjak.
Sigurnosne provjere prolaze sve osobe koje su uključene u rad državnih tijela i vojno-sigurnosno osoblje. Sigurnosne provjere uključuju prikupljanje podataka o pojedincu, njihovu analizu i procjenu. VSOA u suradnji sa SOA-om ili samostalno prikuplja informacije o prošlosti tih osoba, njihovim vezama s drugim osobama i organizacijama, kao i o njihovim stavovima i uvjerenjima. Sigurnosne provjere provode se svakodnevno, u svim centrima i središnjici. Njihovo provođenje ustrojeno je prema standardima NATO-a i EU-a. Postoje tri vrste sigurnosnih provjera: sigurnosna provjera za pristup kvalificiranim podacima, temeljna sigurnosna provjera te sigurnosna provjera u svrhu zaštite sigurnosti štićenih osoba i objekata. Iz toga proizlazi da je osoba koja je dio predsjednikova osiguranja morala proći sve tri provjere. To konkretnije znači da su tajni agenti morali detaljno pročešljati svaki dio Matijina života prije nego što je nogom kročio na Pantovčak. Provjereni su svi njegovi kontakti, obavljeni razgovori s prijateljima i neprijateljima.
Izrađen je i detaljan psihološki i forenzički profil ličnosti, a provjereni su i svi parametri rizika kako bi se otklonila bilo kakva mogućnost da je osoba koja treba raditi na tom radnom mjestu sumnjiva. Prilikom selekcije kandidatu se provjeravaju obrazovanje, školovanje, obiteljski i privatni odnosi, temperament i karakter, vrline i mane, kockarska, alkoholna, narkomanska ili kaznena prošlost, veze s osobama iz kriminala ili stranim agencijama i niz drugih parametara. Izrađuje se i psihoprofil koji uključuje provjeru inteligencije, metodičnosti, povjerenja, lukavstva, prilagodbe, korištenja oružja i vozila, ali i analizira vozilo, dnevno kretanje, hobiji, slabe i jake otporne točke…
Zlatne felge
Da je VSOA, recimo, doznala samo banalnost kako se Matija M. kreće u društvu u kojem je normalno ponekad zapaliti džoint, to bi zasigurno ušlo u dosje i na temelju toga bi se vagalo smije li ili ne dobiti posao. Provjere su, ili bi trebale biti, toliko rigidne. Moguće je, doduše, da je Matija prošao provjeru, no da se njegovo stanje, financijsko, psihološko ili drugo, promijenilo, a da obavještajci to na vrijeme nisu primijetili, no to je ogroman sigurnosni propust za koji odgovorni moraju snositi konzekvencije. “VSOA mora povremeno primjenjivati mjere tajnog prikupljanja podataka i potpuno nadzirati rad i djelovanje pripadnika Počasno-zaštitne bojne”, navodi naš izvor. U ovom slučaju u oči upada nekoliko detalja koje si iskusni ubojica ne bi dopustio. Ponajprije, Matiju M. policija je precizno smjestila na mjesto događaja u vrijeme zločina zahvaljujući podacima s baznih stanica teleoperatora, što znači da je uza se imao svoj ili mobitel koji je u tom trenutku koristio, a koji je policija uspjela povezati s njime.
Uz to je pored mjesta događaja viđen motor Kawasaki s upečatljivim detaljima poput zlatnih felgi, koji je veoma sličan onomu uz kojega je Matija pozirao na fotografijama na društvenim mrežama. Treća je sumnjiva okolnost količina ispaljenih metaka: profesionalnom vojniku, a Matija M. je u uniformi HV-a već dvije i pol godine, za likvidaciju dviju meta ne bi trebalo dvanaest metaka. Iskusni operativci upozoravaju da je tolika količina metaka u ubojstvu profesionalca sigurno poruka. Oni koji Matiju poznaju godinama šokirani su mogućnošću da je uključen u ubojstvo jer ga stanovnici Sesveta, u kojima je živio, poznaju kao pristojnog mladića koji ni po čemu nije odudarao. Matiju je 2021. imao prilike upoznati i bivši ministar obrane Mario Banožić kada je uručivao prve ugovore o djelatnoj vojnoj službi novim djelatnicima HV-a. Izjavu vojnika Matije iz Sesveta prenijeli su domaći mediji, tada 25-godišnji mladić objašnjavao je kako su mu, uz roditelje, motiv za vojnički poziv brojne djelatne vojne osobe, hrvatski branitelji i instruktori. “Instruktori su mi veliki uzor. Pokazali su što znači vojnički život. Pronašao sam se u Hrvatskoj vojsci, to je svojevrsno bratstvo u kojem se brinemo jedni o drugima i gdje nema nikakve razlike od čovjeka do čovjeka. Svi se tretiraju jednako”, govorio je Matija, čija je majka shrvana njegovim uhićenjem i dovođenjem u vezu s ubojstvom.
U velikom strahu, svjestan da je sada i on na meti svih mogućih istraga, mora da je i Matijin donedavni nadređeni, zapovjednik Počasno-zaštitne bojne Tihomir Zebec. Šest godina Zebec je bio zapovjednik Vojne policije. Zapovijedao je hrvatskim postrojbama u misiji u Afganistanu. No riječ je i o kadru za kojim se vuku i repovi iz nekoliko afera, za koje Milanović nije mario kada je prije dvije godine potpisivao njegovo imenovanje. Zebec je naime u sustav Oružanih snaga ušao kao dragovoljac 1991., no ni njegov način ulaska u OS nije sasvim jasan. On je kao koautor monografije “Vojna policija u izgradnji i očuvanju mira” tvrdio da se u obranu Hrvatske uključio 1991. kao pripadnik Jedinice za posebne zadatke MUP-a Rakitje.
Ručna torba
No o tome ne postoje službeni dokumenti, a u vrijeme izlaska monografije taj je podatak izazvao lavinu negodovanja bivših pripadnika te postrojbe koji su tvrdili da se ne sjećaju da su Zebeca viđali u Rakitju. Naglašavali su i kako njegova imena nema na popisu pripadnika postrojbe u drugoj monografiji, izdanoj godinu dana prije, koja je sadržavala imena više od 500 pripadnika, za što su kao izvor korišteni podaci MUP-a i popisi koje su sastavljali sami zapovjednici. Zebec je ustrajao na tome da je bio pripadnik postrojbe iz Rakitja i najavljivao da će pokrenuti ustavni postupak u kojem će uz pomoć dva svjedoka dokazati da je bio pripadnik postrojbe.
I sam je kao zapovjednik Vojne policije naredio službenu istragu svojeg ratnog puta, to jest utvrđivanje pripadnosti spomenutoj postrojbi, ali do danas javnosti nije poznato kako je završila ta istraga ni je li pokrenut upravni postupak i, ako jest, kako je završio. Krajem mandata, u ožujku 2016., Zebecu je iz službenog automobila ukradena ručna torba u kojoj su bile njegova službena značka i iskaznica Vojne policije. Tri mjeseca poslije značka se pojavila u prodaji na internetskoj stranici aukcija.hr, gdje je dosegnula vrijednost od oko 930 eura. Među ukradenim stvarima navodno je bilo i Zebecovo prijenosno računalo. Nedugo nakon tog incidenta Zebecu je završio mandat na čelu Vojne policije pa je upućen na školovanje u Ratnu školu, nakon čega je raspoređen u Zrakoplovno operativno središte, gdje je radio kao voditelj tima sve do imenovanja za zapovjednika PZB-a. Na tom je mjestu zamijenio umirovljenog brigadira Elvisa Burčula, zbog čijeg se umirovljenja predsjednik Milanović žestoko sukobljavao s bivšim ministrom Banožićem. Činjenica je da je kadrovski za postojeći sustav nacionalne sigurnosti u najvećoj mjeri odgovoran upravo predsjednik Milanović, koji je inzistirao na mnogim svojim, danas se vidi spornim, kadrovskim rješenjima.
“U ovom slučaju na vidjelo izlazi privatno Zebecovo selektiranje i nekvalitetna protuobavještajna zaštita. Zebec je kontaminirani zapovjednik nad kojim je VSOA primjenjivala mjere tajnog prikupljanja podataka te utvrdila njegov protuzakoniti sabotažni rad nad USKOK-ovim predmetima za vrijeme obnašanja dužnosti načelnika Odjela VP-a u GS-u. No Mladen Bajić u DORH-u, bivši ravnatelj VSOA-e Ivica Kinder te nadređeni generali Slavko Barić i Josip Lucić nisu reagirali i omogućili su Zebecovo imenovanje. Cijela ta kontaminirana linija zapovijedanja sada se mora naći pod istragom, kao i predsjednikov savjetnik na nacionalnu sigurnost Dragan Lozančić“, govori sigurnosni stručnjak koji upozorava na potencijalnu kriminalnu mrežu na čelu sa Zebecom u Počasno-zaštitnoj bojnoj, najosjetljivijem dijelu zaštite broj 1 štićene osobe u državi.
Nije dobro
Ubojstvo mladog para po svemu nije samo zastrašujući zločin, ono bi moglo imati dalekosežne političke posljedice, pri čemu je legitimno postaviti pitanje je li potrebna hitna revizija i izrada novih, temeljitih sigurnosnih provjera svih vojnih i policijskih osoba koje rade na osiguranju najviših državnih dužnosnika. Obavještajni aparat očito nije mogao znati, procijeniti ili predvidjeti mogućnost da u redovima predsjedničke Počasno-zaštitne bojne bude osoba spremna na najteži mogući zločin – ubojstvo, koje je po svemu sudeći naručeno.
Premijer Andrej Plenković rekao je da treba vidjeti kako se moglo dogoditi da pripadnik PZB-a bude osoba spremna na takvo što. “Nije dobro”, rekao je komentirajući slučaj. No ne bi trebalo ostati na tome. Predsjednik Zoran Milanović pokušao je umanjiti važnost cijelog događaja, rekavši da je ubojica u PZB-u imao nižu razinu sigurnosnog certifikata, a veoma neodgovorno zvuči navod da predsjednik neće tražiti sigurnosne provjere ostalih pripadnika PZB-a.
Sam Milanović rekao je kako su mu to objasnili ljudi kojima vjeruje, no i oni bi mogli biti obuhvaćeni istragom. A istraga nije predsjednikova želja, nego nužnost za nacionalnu sigurnost i obaveza sigurnosno-obavještajnog aparata. S obzirom na Zebecovu problematičnu prošlost, jasno je da je njegova pozicija na čelu PZB-a ovime snažno uzdrmana. No, to je prije svega i veliki poraz VSOA-e i cijelog državnog sustava nacionalne sigurnosti.
