Iza kulisa dramatičnog božićnog domjenka: Veleposlanica Srbije mogla je čuti i Pupovčevu kritiku traženja 'hrvatskih špijuna'
Iza kulisa dramatičnog božićnog domjenka Srpskog narodnog vijeća u Zagrebu, gdje su se čuli i odjeci studentskih prosvjeda u Srbiji od kojih strahuje predsjednik Aleksandar Vučić
Do trenutka kad je u govorima s pozornice čula zahvalu “mladima u Srbiji, koji nas ovih dana uče kako se leti i kako se svijetli”, što ju je ponukalo da naprasno napusti božićni domjenak Srpskog narodnog vijeća (SNV) u hotelu Westin, veleposlanica Srbije Jelena Milić mogla je i u govoru predsjednika SNV-a Milorada Pupovca primijetiti nešto što je zapravo također kritika onih u Srbiji koji u prosvjedima studenata traže fiktivne dokaze o navodnoj upletenosti hrvatske tajne službe u te masovne prosvjede.
Pupovac je, naime, govorio i o individualnoj i društvenoj etici koja bi prihvaćenijima učinila prava Srba u Hrvatskoj i Srba iz Hrvatske. Čini se da je namjerno naglasio da obuhvaća i Srbe iz Hrvatske, a na jednom je mjestu spomenuo i njihovu djecu, jer se u Srbiji upravo na Srbe koji su pobjegli iz Hrvatske tijekom “Oluje” gleda sumnjičavo, kao na nelojalne građane, pa se u novinama poput Večernjih novosti objavljuju skenirane hrvatske putovnice njihove djece kao dokaz da su studentski prosvjedi, u kojima vlasnici tih putovnica sudjeluju, orkestrirani iz Hrvatske s ciljem destabilizacije Srbije.
– Siguran sam da se s takvom individualnom i društvenom etikom (o kojoj je govorio ranije u govoru, op.a.) možemo nositi i s nekima koji domove kulture, obrazovanja i susretanja koje su Srbi kao novonastala manjina u suradnji s Vladom podigli proteklih godina, proglašavaju srpskim obavještajnim centrima; i s nekima koji putne isprave, na koje Srbi iz Hrvatske imaju pravo, proglašavaju dokazom njihove obavještajne obaveze prema Hrvatskoj, državi iz koje su potekli – rekao je Pupovac.
Večernje novosti objavile su prije nekoliko dana da su “vođe blokade Fakulteta organizacijskih znanosti braća blizanci Lazar i Luka Stojaković, što je posebno interesantno ako se ima u vidu da su njih dvojica državljani Hrvatske”. Ispostavilo se da su mladići sinovi roditelja koji su u Srbiju izbjegli iz Knina, a nakon tog članka jedan zastupnik SNS-a u Skupštini Srbije, Vladimir Đukanović, proširio je teoriju da “najveći broj suradnika hrvatske službe” čine “vrbovani krajišnici, koji pristaju na suradnju zbog svoje imovine ili da ne budu uhićeni”. Vojislav Šešelj, osuđeni ratni zločinac i nekadašnji politički mentor današnjeg predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, na Pink TV-u se zapitao “što je natjeralo ovu dvojicu geliptera da vade hrvatski pasoš i ovdje udaraju po Srbiji”.
U tom kontekstu, Pupovčeva kritika i onih koji putne isprave Srba iz Hrvatske proglašavaju dokazom njihova obavještajnog rada za Hrvatsku može se vidjeti i kao kritika nečega što je u Srbiji pušteno kao zloduh iz boce. U zemlji u kojoj se takve stvari obično puštaju u medije i ponavljaju samo ako predsjednik Vučić to tako odluči.
Veleposlanica Milić je, podsjetimo, u kameru RTL Televizije izjavila da je otišla s domjenka SNV-a u znak prosvjeda što su neki ljudi iz SNV-a pljeskali nakon što je na pozornici pročitano pismo dobitnika jedne od nagrada, a koje je i ona protumačila kao asocijaciju na studentske prosvjede u Srbiji. Dobitnici nagrade SNV-a za unapređenje hrvatsko-srpskih odnosa, koja nosi ime po Svetozaru Pribičeviću, bili su Jasminka Petrović i Radivoje Raša Andrić, autori knjige i filma “Leto kada sam naučila da letim”. Nisu bili prisutni u Zagrebu na preuzimanju nagrade, ali su poslali pismo zahvale, koje je pročitano s pozornice, i koje završava riječima podrške studentskim prosvjedima u Beogradu i drugim gradovima: “Hvala mladima u Srbiji koji nas ovih dana uče kako se let i kako se svijetli”.
Na domjenku SNV-a bio je i premijer Andrej Plenković, koji je na odlasku davao izjave novinarima, ali nije želio komentirati hoće li hrvatska diplomatski reagirati na to što državni vrh Srbije ponavlja priču o tome da je hrvatska tajna služba SOA involvirana u prosvjede u Srbiji. – Što bih trebao, da se lovimo za neistine i za udice, da to bude tema i da gubimo vrijeme na to? Ja nemam vremena za to. Meni je puno bitnije da Srbi u Hrvatskoj imaju sva prava, da sve manjine u Hrvatskoj imaju sva prava, da Hrvati tamo gdje su nacionalne manjine imaju sva prava. Da se ratificira bilateralni sporazum otprije 21 godine, pa da i Hrvati dobiju svoga fiksnoga predstavnika u Narodnoj skupštini Srbije. To je ono što nas zanima. Ovo su floskule za njihove unutarnje potrebe. Niti se hrvatska država bavi time, niti se SOA ili bilo tko time bavi. To je, moram priznati, sve skupa smiješno – rekao je Plenković.
Razvijajući dalje teoriju o hrvatskim putovnicama kao maltene članskim iskaznicama hrvatskih tajnih agenata, Vojislav Šešelj u emisiji Hit Tvit na Pink TV-u prije dva dana ustvrdio je da “nije svaki pasoš sporan”, ali hrvatski, po njemu, jest. – Pazite, nije svaki pasoš sporan. Tko se bavi politikom može imati ruski pasoš, može imati egipatski, može Južne Afrike, može kineski, nije sporno. Ali kad ima ustaški pasoš, mora biti sporno! – rekao je Šešelj. Voditeljica emisije ga je ispravila i rekla: “Hrvatski”. – Hrvatski, to znači ustaški. Jer nema drukčije hrvatske države osim ustaške države. Niti je postojala u posljednjih tisuću godina. Nemojte me prekidati – uzvratio je Šešelj.
– Ja znam da ima popriličan broj krajišnika koji su izvadili hrvatske dokumente jer im je tako lakše upravljati svojim nekretninama koje su ostale nakon Oluje i Bljeska na području “Republike Srpske Krajine”. Neki koji su još uvijek autoprijevoznici, pa im to treba da bi lakše obavljali svoj posao i tako dalje. A što je natjeralo ovu dvojicu geliptera da vade hrvatski pasoš? Koji je bio razlog? Da lakše putuju po Europskoj uniji? Da putuju bez vize u Ameriku? Jesu im to razlozi? Oni su izvadili hrvatski pasoš pa ovdje udaraju na Srbiju. Imaju li moralno pravo? Ako ti je trebao hrvatski pasoš zbog nečega, onda se barem primiri. Ne pokazuj da kao nositelj ustaškog pasoša udaraš na Srbiju, mrziš Srbiju i hoćeš srušiti Srbiju kao državu – zaključio je Šešelj.
