Izrael kreće u marš smrti: Vojnike čekaju najteži dani u njihovim životima

Izrael će u ovom trenutku razmotriti sve vojne opcije.

I ne izgledaju baš dobro – ne sa oko 130 izraelskih talaca zatvorenih i raspršenih po Gazi.

Ali nakon trenutne izraelske kampanje bombardiranja kojoj su ciljevi Hamasove zalihe streljiva i zapovjedni objekti, od kojih je većina maskirana u navodne civilne zgrade, neće biti druge alternative osim da Izraelske obrambene snage napadnu cijeli Pojas Gaze.

Ništa manje ne bi postigao cilj izraelskog premijera Benjamina Netanyahua o potpunom “uništenju” terorističke skupine Hamas, piše Sky News.

Nakon subotnjih napada izraelska je vlada reagirala na isti način na koji su britanska i američka vlada reagirale na zločine Islamske države u Siriji i Iraku – s pravnim opravdanjem i političkom odlučnošću da je potpuno iskorijeni.

Može li se to postići vojnom kampanjom ili ne ostaje sporno pitanje, ali sigurno će doći do vojne kampanje punog opsega u vrlo bliskoj budućnosti.

Ne manje važno, izraelska vlada želi jasno dati do znanja cijeloj regiji – Hezbollahu, Palestinskom islamskom džihadu, Siriji, a posebno Iranu – da zemlja nikada neće biti pasivna pred napadima. Nikad neće okrenuti drugi obraz.

Kako bi mogao izgledati izraelski odgovor?

Kakvog bi oblika mogao biti potpuni odgovor? Vojna preferencija bit će da Izrael pokrene višestruki napad na Gazu, vjerojatno s kopnene i morske strane istovremeno, zajedno s još intenzivnijom zračnom kampanjom u satima koji prethode nultom satu.

Napad u urbanim sredinama uvijek je najdestruktivnija stvar za svaku vojnu silu. Vojnici imaju zgrade i ruševine iz kojih se bore; postoje zgrade koje se uzdižu iznad tenkova, a tuneli i kanalizacija su ispod njih. Gradovi su groblja glavnih borbenih tenkova i većine vrsta teške opreme.

Pješaštvo pa dronovi i visoka tehnologija

Početni proboji moraju se izvoditi pješaštvom, a u ovom slučaju bit će popraćeni dronovima, elektroničkim senzorima, osobnim naoružanjem visoke tehnologije i svime što pješaku može dati neku prednost u odnosu na skupinu od tri ili četiri protivnika koji čekaju u blizini s RPG-om (raketna granata).

Logika napada posvuda odjednom je smanjiti šanse malim skupinama da se slobodno kreću po “sigurnim područjima” – pazeći da su sva područja stalno “nesigurna” za njih. Ovaj pristup je također najbolja prilika koju će Izraelci imati da spase neke od svojih talaca.

Od napada ih neće odvratiti činjenica da imaju toliko talaca u Gazi, iako će naporno raditi sa svojim obavještajnim i specijalnim snagama kako bi locirali što ih je više moguće i možda pokrenuli misije spašavanja, neposredno prije ili u prvim minutama glavnog napada. 

Hamas će biti spreman

Izrael će pretpostaviti da će se nekoliko tisuća militanata Hamasa boriti unutar Gaze. Vodstvo Hamasa može odlučiti da bi bilo bolje ne sukobljavati se s takvom nadmoćnom silom izravno dok se približava. Ali vrlo je vjerojatno da će se veliki broj pojedinaca boriti u svakom slučaju ako se nalaze u svojim matičnim područjima. A Hamas je morao znati da je to najvjerojatniji izraelski odgovor. Koliko mogu, bit će pripremljeni.

Nitko se u Izraelu ne pretvara da će to biti brzo, lako ili išta manje od brutalnog. Nisu to pretpostavili u ratu 1973. koji je Izrael iznenađujuće doveo blizu poraza nakon iznenadnog napada Egipta, Libije i Sirije. To neće pretpostaviti ni sada.

Izraelci znaju da će mnogi životi biti izgubljeni na svim stranama, a izraelska vlada ne zna kamo bi sve to moglo dovesti.

Samo znaju da će – nakon prošle subote – morati otići tamo.