JANDROKOVIĆ PREMIJER, A PLENKOVIĆ ODLAZI!? Spominje se nova pozicija, bila bi to kruna karijere: Otvara se ogromna mogućnost za Andreja

Predstavio je novi paket mjera, javnosti je obećao brda i doline, ušao je u borbu s inflacijom, najavio ubrzanje procesa obnove i svime time jasno dao naslutiti da je ušao u kampanju za parlamentarne izbore. Shodno tome, nije teško zaključiti da je premijer Andrej Plenković ušao u kampanju za još jedan mandat, ali i u kampanju kojom će svojem HDZ-u osigurati još jedan mandat na čelu države, što se zasad, s obzirom na konkurenciju, ne čini previše izazovno. Plenković je karte za izbore počeo slagati i unutar stranke, no oni koji godinama prate njegovu karijeru pitaju se znači li to da je on odustao od svoje vanjskopolitičke karijere i da se nema namjeru nakon parlamentarnih izbora zaputiti u Bruxelles.

Treba, međutim, znati da Plenković prije izbora za Europski parlament ne može otići u Bruxelles jer se tek nakon tih izbora ondje popunjavaju fotelje i za najvažnije funkcije, i baš zato HDZ-om kruži priča kako će Plenković sa svojom strankom izaći na prijevremene izbore koji bi se trebali održati u ožujku iduće godine, odnosno dva mjeseca prije svibnja 2024., kada bi se trebali održati europski izbori na kojima bi se Plenković mogao pojaviti kao nositelj liste za svoju stranku.

Zadržavanje utjecaja

Četverogodišnji mandat aktualne Vlade istječe u ljeto iduće godine, ali dio HDZ-ovaca smatra da Plenković mandat neće odraditi do kraja, niti će čekati ljeto da bi se upustio u utrku za parlamentarne izbore. Prije nego što odluči gdje će nastaviti svoju karijeru, odnosno prije europskih izbora, Plenković je odlučio raščistiti stanje u zemlji i stranci, zbog čega nedavno i jest smijenio ministricu Natašu Tramišak režući time utjecaj osječkog župana i stranačkog potpredsjednika Ivana Anušića, što mu je po svemu sudeći pošlo za rukom. Kada je taj cilj postigao, Plenković se odlučio fokusirati na parlamentarne izbore jer vrlo dobro zna da svoju vanjsku karijeru ne može nastaviti prije nego što HDZ treći put izvede na parlamentarne izbore. Sve i da se doista odluči karijeru nastaviti izvan hrvatskih okvira, Plenkoviću je važno da ovdje u Hrvatskoj na vodećim pozicijama ostavi svoje kadrove, što i jest jedan od razloga zbog kojih će baš on s HDZ-om ići u osvajanje još jednog mandata, nakon kojega bi ključeve stranke, ali i Vlade mogao ostaviti predsjedniku Sabora Gordanu Jandrokoviću, koji je zbog te teorije i tih mogućnosti sve manje zainteresiran za kandidaturu na predsjedničkim izborima. Razumljivo je da Plenković u zemlji na vodećim pozicijama želi imati kadrove na koje se može osloniti jer samo s takvim kadrovima može biti siguran da na njegovu karijernom putu neće biti nikakvih unutarnjih prepreka, što je njemu itekako važno.

Nije, međutim, Plenković zainteresiran samo za fotelje koje bi mu se mogle ponuditi u Europskoj komisiji, već navodno njegove ambicije sežu do pozicije glavnog tajnika NATO-a. Funkcija je to za koju se kao kandidatkinja spominjala i bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, koja je navodno ispala iz igre. Kada se bivša predsjednica u medijskom prostoru počela spominjati u tom kontekstu, premijer Plenković nije pokazao neko pretjerano oduševljenje niti se na međunarodnom planu na bilo koji način potrudio da joj lobistički pomogne, štoviše, moglo bi se reći da je u tom kontekstu za nju mnogo veći posao odradio predsjednik Zoran Milanović koji ju je barem pozvao na svoje putovanje u Sjedinjene Države.

Nije čudno stoga što je Grabar Kitarović nedavno otkrila da je ne zanima povratak u hrvatsku politiku, odbacivši pritom mogućnost kandidature na nadolazećim predsjedničkim izborima na kojima se počela spominjati kao potencijalna HDZ-ova kandidatkinja koja uživa simpatije Amerikanaca.

Ukrajinska karta

Amerikancima se pak približio i premijer Plenković, i to ponajviše zbog svojih stavova o ratu u Ukrajini, koju je usred rata posjetio i prije nego što je onamo stigao američki predsjednik Biden. Inače bi glavni tajnik Sjevernoatlantskog saveza Jens Stoltenberg s funkcije na kojoj se nalazi još od 2014. trebao otići u rujnu ili listopadu ove godine, pa je nejasno kako bi Plenković preuzeo njegovu funkciju i bi li to značilo da je hrvatsku politiku ipak spreman napustiti i prije parlamentarnih izbora, no u dijelu vladajuće stranke svjedoče da on ima tih ambicija i da nije nemoguće da zaista već ove jeseni iznenadi građane svojim odlaskom iz nacionalne politike. Treba napomenuti kako se o imenu glavnog tajnika NATO-a treba usuglasiti 30 država članica Atlantskog saveza, a oni koji dobro poznaju ovu materiju tvrde da, s obzirom na one koji se spominju kao Stoltenbergovi potencijalni nasljednici, Plenković definitivno nije bez šansi. Zanimljiva je ovo funkcija za koju ne postoji ni javni natječaj ni kampanja, nego se do najboljeg rješenja dolazi pregovorima i dogovorima država koje čine NATO. No, kako to obično biva, i ovdje glavnu riječ imaju najveće, odnosno najsnažnije članice, što prije svega podrazumijeva Sjedinjene Američke Države, a zatim i Veliku Britaniju te Kanadu.

Kamen spoticanja

No u ovoj igri kao potencijalni kandidati spominju se i muškarci, točnije rečeno nizozemski premijer Mark Rutte, ali i ministar obrane Velike Britanije Ben Wallace. Šeficu Komisije odmah u startu valja dovesti u pitanje baš zbog toga što se europski izbori održavaju tek u svibnju, dokad ona ostaje na svojoj poziciji, ozbiljne šanse navodno ima Kallas, koja se baš poput Plenkovića nametnula zbog pomoći koju je njezina zemlja ponudila ratom zahvaćenoj Ukrajini. Nizozemski premijer toj se funkciji teško može nadati među ostalim i zbog toga što su je prijašnjih godina već obnašala trojica Nizozemaca, a britanski kandidat ima skromne šanse ponajviše zbog toga što njegovom kandidaturom ne bi bili oduševljeni Francuzi, Turci ni Nijemci.

Kandidaturu premijera Plenkovića Europljani bi zato mogli prihvatiti bez previše problema, i zato se u HDZ-u, ali i u diplomatskim krugovima  vjeruje da bi on u utrci za glavnog tajnika NATO-a mogao imati čak i najveće šanse u odnosu na one koji sada pretendiraju na tu poziciju. Plenkovićev je životopis neupitan, on na vanjskopolitičkom polju odlično kotira, a svemu tome pridonio je i njegov angažman oko Ukrajine, no ono što bi za njega ipak mogla biti otežavajuća okolnost jest to što mu je i ovdje život zakomplicirao predsjednik Zoran Milanović, na čije inzistiranje Hrvatska nije prihvatila obuku ukrajinskih vojnika u našoj zemlji, za što nije postignuta ni dvotrećinska većina u Saboru. Ako doista ima ambicije preuzeti funkciju glavnog tajnika NATO-a, tada nije ni čudno što je Plenković zbog te odluke pobjesnio na oporbene saborske zastupnike, a onda nije čudno ni to što on zbog toga neprestano sudjeluje u sukobima s predsjednikom Milanovićem, od čijih se proruskih stavova nastoji ograditi na svakom koraku.

Izdašna primanja

Uz to što bi Plenkoviću za ostvarenje ovih velikih planova problem mogao biti Milanović, problem bi mu mogle stvoriti i istrage, kako one interne DORH-ove tako i one europskih tužitelja koji u Hrvatskoj imaju pune ruke posla, a stigli su i do Plenkovićeve Vlade, do njegovih suradnika i ministara, ali i ministrice Gabrijele Žalac, u čijoj se prepisci s Josipom Rimac pojavljuje premijer Plenković, političar velikih ambicija, koji je zaglavio u hrvatskoj političkoj areni preuzimajući na svoja pleća uteg svih afera koje su potresale njegovu Vladu i njegov HDZ. Nije se Plenković pravodobno i u skladu sa svojim najavama obračunao s korupcijom i kriminalom, a to bi mu sada moglo stići na naplatu u najnezgodnijem trenutku, u kojem mu se smiješi funkcija glavnog tajnika NATO-a koja sa sobom nosi brojne privilegije, ali i izdašna primanja koja nitko racionalan ne bi odbio.