Jasenovački poučak: HOS-ovci su mrtvi opasniji nego kada su bili živi!

Već sam polako počeo misliti kako se Zoran Milanović ipak uspio malo promjeniti, ugodno iznenađen njegovim javljanjem “iz drugog reda” za vrijeme trajanja pandemijskih mjera, sa tek par povremenih suzdržanih izjava.

A onda se dogodilo obilježavanje proboja iz koncentracijskog logora Jasenovac i skandalozna izjava našeg Vrhovnog zapovjednika “kako HOS-ovu ploču koja je iz Jasenovca premještena u Novsku treba maknuti i baciti negdje jer nema veze s Domovinskim ratom”.

Kažem skandalozna jer za prvi od mnogo argumenata koji tu izjavu deplasiraju ne treba ići u prošlost dalje od par mjeseci kada su iskopana tijela pripadnika HOS-ove štafete smrti.

Crvenkapa i suborci su isto tako “bačeni negdje” gdje su gnjilili četvrt stoljeća, što po našem Predsjedniku, eto, baš i nema veze sa Domovinskim ratom.

Na sasvim opravdane salve reakcija braniteljskih udruga i domoljuba koji su osudili Milanovićevu izjavu, javila se i kakofonija lijeve političke, novinarske i intelektualne “elite” koja Milanovića podržava, od SAB-a preko Jelene Lovrić do Vesne Pusić.

Interesantno je, pak, razmotriti ova zbivanja u svjetlu usporedbe dvije izjave dr. Ognjena Krausa, predsjednika Židovske općine u Zagrebu, naroda koji je najviše stradao u Jasenovcu.

Na ovogodišnjoj komemoraciji u Jasenovcu dr. Kraus kaže sljedeće:

“”Došao sam pružiti ruku i dobru volju, pokazati da sam spreman na ozbiljne razgovore o situaciji u Hrvatskoj, i odnosu Vlade i vlasti prema povijesti. Došao sam i zato da riješimo sve naše probleme u interesu Hrvatske, i da sve hipoteke koje sramote ovu zemlju u Europi i svijetu stavimo ad acta”.

Još ne tako davne 2006. godine, za tjednik Nacional, dr. Kraus je ipak malo drugačije govorio:

“Ne samo da je zagarantirana ravnopravnost i da ona postoji, nego se zaista nikako (Židovi; moja opaska) ne možemo osjećati ugroženi.
Što se tiče antisemitizma danas, u Hrvatskoj je toga puno manje nego u drugim zapadnoeuropskim zemljama.

Ja se ne osjećam ugroženim i nikad se nisam tako osjećao: čak i kad me se pitalo u godinama rata bih li htio imati zaštitu, nikad nisam na to pristao jer sam smatrao da nisam ugrožen”.

Znači za vrijeme rata i poraća, odnosno dok je još svih 753 bojovnika HOS-a koji su poginuli u Domovinskom ratu bilo živo, prema dr. Krausu osjećaja ugroze, ksenofobije i antisemitizma nije bilo, a danas, kada su njihova imena na spomen-pločama i kosti im se iskapaju iz jama to je “hipoteka koja sramoti ovu zemlju”

Moji dragi pokojni HOS-ovci, braćo po oružju, za mnoge ste danas izgleda opasniji mrtvi nego kada ste bili živi….. komentirao je dr. Herman Vukušić na Facebooku.