Jedan od najvećih domoljuba: ‘Gospodine predsjedniče, zadatak je izvršen’
Gojko Šušak u hrvatskoj će povijesti zauvijek ostati upamćen kao jedan od najvećih domoljuba, ratni ministar obrane Republike Hrvatske od 1991. do svoje smrti 1998. godine, te jedan od najbližih suradnika prvog predsjednika RH dr. Franje Tuđmana. Šušak je zasigurno jedan od najzaslužnijih političara hrvatskih političara ratnih 90-ih, a mnogi procjenjuju kako bi Hrvatska bila u teškoj poziciji da nije bilo njegovih veza s Pentagonom i SAD-om.
AUTOR: Snježana Vučković/Dnevno.hr/7dnevno
Uz njegovo ime, ostat će upamćena i njegovo kratko izvješće “gospodine predsjedniče, zadatak je izvršen”, rečenica koja je postala sinonom za sve ratne operacije koje su okončane pobjedom. Nema sumnje da je ovaj širokobriješki patriota cijeli svoj život maštao o neovisnoj i samostalnoj Hrvatskoj koja se u konačnici, velikim dijelom, dogodila i zahvaljujući njegovim zaslugama.
Pokojni Gojko Šušak je, kao šesto dijete Ante i Stane, odrastao u Širokom Brijegu u kojem je završio osnovnu i srednju školu. Odrastao je bez oca i jednog od braće koji su zadnji put viđeni ulaskom partizana u Zagreb, što je i odredilo njegove stavove tijekom odrastanja koji se nisu mijenjali sve do smrti. Nakon završene Pedagoške akademije u Rijeci, uoči odsluženja vojnog roka 1968. godine napušta Jugoslaviju i odlazi u Kanadu gdje kao mladi emigrant započinje raditi u lancu restorana Scott’s Chicken Villa, da bi ubrzo nakon toga zasnovao obitelj, ali i vlastitu tvrtku za ugostiteljstvo i soboslikarstvo koja je bilježila odlične poslovne rezultate.
Kako je kanadske vlasti ‘digao na noge’
Istovremeno Šušak nije zaboravio svoje korijene pa je bio vrlo angažiran pripadnik hrvatske dijaspore u krugu koji se okupljao oko franjevačkog samostana u Norvalu. Njegova najupečatljivija akcija zasigurno je bila ona iz 1979. kada je ispred tadašnje jugoslavenske ambasade u Ottawi pokušao postaviti lijes sa svinjom na kojoj je bilo napisano “TITO”, što je, s obzirom na to da je životinja u tom trenutku bila živa, na noge digla kanadske vlasti zbog kršenja zakona o okrutnosti prema životinjama.
A onda se, osam godina kasnije, rodilo se prijateljstvo između Tuđmana i Šuška, koji mu je bio domaćin na prvoj kanadskoj turneji, da bi mu, po osnutku HDZ-a, pomogao u prikupljanju novca za nadolazeću predizbornu kampanju. No, u siječnju 1990. godine na poziv Franje Tuđmana vraća se u Hrvatsku kako bi sudjelovao u 1. općem saboru HDZ-a održanom u Zagrebu. Iste godine u svibnju postao je član prve hrvatske Vlade i ministar iseljeništva, a 4. ožujka 1991. godine imenovan je zamjenikom ministra obrane Martina Špegelja. Ministrom obrane postaje u jeku rata, kada daje poznatu izjavu: “Za to sam, tako mi Boga, i te kako kompetentan. Nisam čak nikad služio vojsku. Istina, mnogo sam o tome čitao, ali nikad nisam ni sanjao o ratu. Posljednje o čemu bih maštao je mjesto ministra obrane jedne države.”
Posljednje riječi Gojka Šuška
Na žalost, Gojko Šušak nije uspio dugo uživati u slobodnoj Hrvatskoj o kojoj je snivao cijeloga života. Preminuo je 03. svibnja 1998. godine od karcinoma pluća, a o tim trenucima osobito emotivno govori jedan od Šuškovih najvjernijih prijatelja, general HV-a i HVO-a Ljubo Ćesić Rojs. Šušak mu je, otkrio nam je, umro na rukama: “Ispustio je dušu, a ja sam ga poljubio, kleknuo, zaplakao i izmolio pet očenaša. Znao sam kakvog smo čovjeka izgubili”. Na pitanje po čemu ga pamti, od svih učinjenih djela, odmah mu na pamet padaju dvije osobine:
“Pamtim ga po ljudskoj toplini i skromnosti. Nije patio ‘od veličine’ a osim toga, uistinu je bio čovjek od riječi. Običaj je reći ‘da nije bilo Tuđmana, ne bi bilo ni Šuška’, no zapravo je obrnuto. Da nije bilo Šuška, njegovih veza s SAD-om i Pentagonom – ne bi bilo ni Tuđmana.” A neposredno prije smrti Šušak mu je, kaže, rekao: “Ja sam svoj san dosanjao. Stvorili smo slobodnu i neovisnu državu i ja mogu mirno otputovati. Ali žao mi je što nismo trajno riješili pitanje Hrvata u BiH”.
