Jeziva priča o stradanju 22 pripadnika Gromova: ‘Izašli smo na tu ravnicu, a onda su nam došli s lijeva’
22. kolovoza 1991. godine, Hrvatske snage poduzele su prvu veću oslobodilačku akciju na području Banovine, operaciju Brđani ’91. čiji je cilj bio zadržati neprijateljsko nadiranje i deblokiranje komunikacije Sisak – Sunja.
Pripadnici 2. bojne 2. brigade ZNG “Gromovi”, uz dragovoljce 57. bojne “Marijan Celjak” i pripadnike MUP-a, znatno slabije naoružani od neprijatelja krenuli su u prvi veći protuudar na sisačkom području.
Upravo zbog slabog naoružanja, presijecanje komunikacije nije uspjelo, no silna motiviranost i upornost hrvatskih vojnika potpuno je demoralizirala neprijatelja i nanijela mu velike gubitke te zaustavila njegov dalji napredak.
Petorica poginula, 17 ranjenih
Sam napad se dogodio u vrijeme kada su hrvatske snage bile u stalnoj defenzivi, a hrvatska sela redom padala pod osvajače dok su njihovi hrvatski stanovnici nemilosrdno ubijani. U to doba, cijela je Banovina gorjela od osvajačke paljbe, no jedna je hrvatska satnija dobila zadaću djelovati na glavnom udarnom pravcu, uništiti neprijateljske položaje, srušiti barikade te probiti cestu ka Sunji.
Krenuli su iz Komareva oko ponoći, okolnim putevima preko Madžara, Letovanaca, Čakala, Trnjana te izašli na cestu Brđani Kosa gdje su oslobađali hrvatska sela. Po dolasku na cestu pričekali su ostale snage nakon čega su zajedno krenuli prema Sunji. No, zaustavile su ih žestoke borbe koje su izbile kod Brđana Ceste. Od položaja na pruzi željezničke postaje Sunja, velikosrpski su agresori napali brzometnom paljbom pri čemu su smjesta poginula petorica boraca, a 17-ero je bilo lakše i teže ranjeno.
Sudionik akcije o užasnom stradavanju Gromova
Sudionik akcije Davor Smuđ prisjetio se detalja: “Na neprijateljsko područje ulazili smo bočno i sve što je bilo pred nama prošli smo bez ljudskih gubitaka, imali smo dvojicu ranjenih. Izlaskom na cestu trebalo nas je dočekati pojačanje, međutim kako nikoga nije bilo, desetak minuta kasnije izdana je zapovijed za pokret prema Sunji. Na toj ravnici bilo je jedno uporište ispred nas na otprilike 200-300 metara koje smo uništili. Međutim, neprijatelj je zauzeo mjesto na pruzi s našeg lijevog boka i otvorio pješačku vatru. Od nas 86 ili 87 sedamnaestero Gromova je ranjeno, trojica teško, a dvojica su odmah smrtno stradala. Bila je to teška borba, pucalo se na sve strane, ali pružali smo dobar otpor. Zahvaljujući dragom Bogu koji je spustio jutarnju sumaglicu uspjeli smo se izvući živi jer smo bili izloženi neprijateljskoj paljbi na otvorenoj cesti.”
