Junaci Domovinskog rata – Maslenica: smrt braće Majetić i Zubakovo svjedočanstvo o paklu Kašića
Zadar i Dalmacija – Maslenica – mogli su odahnuti, a nakon nadljudskih borbi u obrani Kašića Hrvatska vojska više nije znala za poraze na južnom bojištu. Slijedile su same pobjede naše vojske, a hrvatski vojnik je junaštvom i vojničkom spregom doslovno pregazio srpsku vojsku, do njezina potpunog poraza u Oluji.
Brojna su svjedočanstva hrvatskih branitelja o iskazanoj hrabrosti u najjačim napadima neprijateljskih srpskih snaga u pokušaju povratka područja koje su hrvatske snage oslobodile u operaciji Maslenica. O sudjelovanju četiri brata Glavota i pogibiji najmlađeg Maria već smo pisali, a sada donosimo priču o junaštvu i pogibiji braće Majetić, Ante i Ivice, iz bojne Kobre 3. gardijske brigade iz Slavonije (Kune).
U selu Kašiću stradali su zajedno s ostatkom skupine kada ih je neprijatelj dočekao i otvorio vatru. Jedan od trojice branitelja Kuna, koji su preživjeli napad neprijatelja na kamion u kojem su tragično poginuli njihovi prijatelji, bio je Anton Zubak. Zadobio je teške ozljede iz pješačkog naoružanja, no uspio se izvući. Teško ranjen spašavao se dalje i od paljbe snajpera, skrivao u grobnici, izdržao udare granata, puzanjem tražio spas. Susreće ranjenog kolegu i pomažu jedan drugom. Zajedno su u borbi za život do Zelenog hrasta gdje ih spašavaju pripadnici 4. gardijske brigade iz Splita, piše hrvatski-vojnik.hr.
Nenadmašna hrabrost
Nenadmašnu hrabrost pokazali su pripadnici 7. gardijske brigade Pume iz Varaždina kada su u pokušaju oslobađanja Drača u ožujku 1993. izvlačili ranjene prijatelje. Jedan od njih Branko Ipša sam je trojicu ranjenih branitelja izvlačio iz okruženja te vukao dalje i kroz minska polja da bi ih spasio. Bilo je to u isto vrijeme kada je HOS junački 43 dana branio tek oslobođenu Škabrnju.
Hrabrost u spašavanju ranjenih pripadnika specijalnih postrojbi MUP-a Rode s Velebita iskazala je i letačka posada MUP-a kad je helikopterom, koji je najprije oštećen zbog udara rotora u stijenu, a zatim i pogođen iz neprijateljskog pješačkog naoružanja, uspjela ranjenike spasiti i dovesti ih do liječničke ekipe.
Istinsku hrabrost pokazali su i svi drugi hrvatski branitelji, obični ljudi nepoznati široj javnosti zbog svoje spremnosti za žrtvu za slobodu Hrvatske.
Svjedočanstvo Ante Zubaka koji je u bitki za Kašić pogođen s 15 metaka
Svjedočanstvo hrvatskog vojnika Ante Zubaka koji je preživio bitku za Kašić sa 15 metaka (12 metaka u nogama, dva u leđima i jednim u ruci) pokazuje svu hrabrost junaka slavonske ravnice, među kojima i dvojice poginule braće Ante i Ivice Majetić.
U dva kamiona “tamića” poginulo je 17 njegovih suboraca, a tog dana i noći poginula su sveukupno 23 pripadnika brodske Kobre.
“Život mi je spasio sam dragi Bog”
„Život mi je spasila pancirka, transportna torba u krilu, sreća, sami dragi Bog, kaže Brođanin koji samozatajno živi u vlastito izgrađenoj kući uz more u Karinu Gornjem, zajedno sa suprugom Zdenkom i četvero djece – Kristijanom, Izabelom, Silvestrom i Antom“, govori Ante Zubak.
„Sjeli smo u „tamiće“ i krenuli put Zadra. Došli smo do okuke na cesti i odjednom smo vidjeli vojsku s lijeve i desne strane ceste. Na motorolu sam rekao: „Neka vojska je ispred nas“, i Zorkan mi s druge strane odgovara: „To su četnici, pucajte!“ Ali mi smo već ušli među njih i oni su sa lijeve strane prešli na desnu i počela je pucnjava. Znači, ja sam sjedio u kabini, iza Čorluke. Čorluka je zakočio. Drugi kamion je vozio Bipa, i on je odmah stao iza nas.
Naravno, Srbi su pucali. Iz prvog „tamića“ je jedan jedini suborac stigao pištoljem pucati… Uglavnom, Čorluka je zakočio, izašao je iz kamiona i njega su odmah pogodili, ispred kamiona je pao. Ja nisam imao vrata na svojoj strani i nisam mogao reagirati, a s desne strane su bili četnici. Bio je Majetić Anto i Begić Nikola, a ispred je bio Čorluka i Majetić Ivica. I znači, kako su meci prolazili kroz kamion, kroz njih, zabijali su se u mene… Mi smo, dakle, već ušli među njih, s lijeve strane su prešli na desnu stranu i oni su već počeli po nama pucati s dva, tri metra, s pet, je l’, kako je ‘ko uvatio.
Padali su ljudi…
Ovi što su nas napali bili su vojska kao i mi. Nema razlike nikakve, ali mi nismo imali nikakvih oznaka, a oni su imali oznake plave i bijele zavezane, kao neke krpe po sebi. Jednostavno, nismo se nikako mogli obraniti. Ja, kako sam sjedio, noga mi je bila na okviru od puške. Znači kad sam iskočio, ostao sam bez pištolja, bez oružja, bez puške, bez noža. I onda kako sam iskočio, padali su ljudi; pokojni Majetić, Begić, i drugi Majetić Ivica i Anto.
Oni unutra, kako padnu, pogodi ih metak, padnu, pa ih metak ponovo diže, u toj brzini… Ja sam dobio 16 metaka, u tom kamionu. Sve ovo što sam trčao, to sam sve takav ranjen napravio. Ne znam šta me držalo, al’ kad sam trčao nisam osjetio uopće da hodam po zemlji. Znači to je bio strah neki, ne znam šta me nosilo, to je nešto bilo neopisivo! Ni slike nemam, znam da sam ranjen bio i nemam slike kako sam izašao iz kamiona. Ne znam, dan-danas ne znam je l’ sam izašao kroz otvor ili sam napravio salto kad je Čorluka otvorio. I onda sam se spustio dole nizbrdo, s te ceste se maknuo, ali oni su ponovno pucali za mnom. I sad, dole je bila čistina, ne smijem ići dole, nego sam ja išao više usporedo, tamo ima još jedna kućica mala. I kako sam tu kućicu prošao snajper tuče s tornja crkve., piše crnemambe.hr.
U bijegu stigao je do groblja i sakrio se ranjen u grobnicu
„U jednom trenu se na zidu grobnice stvorila rupa. Pomaknem ja nekoliko cigli i pobjegnem kroz rupu, prisjetio se Anto. Upao je u nekakav kanal. Dok je prikupljao snagu za daljnji bijeg i pio vodu iz mulja, pokraj njega protrči jedan vojnik. Shvatio je da je to njegov kolega Breza. Vidim da je i on ranjen. Metak mu prošao kroz stražnjicu. Pomažem ja njemu, no i mene noge počinju zatezati. Vidim metak koji se zabio u koljeno i viri. Sam sam ga iščupao. Podvezao sam bedra i nastavio.
Trebalo je naći put prema našim snagama u Zelenom hrastu. Boli me, ja žednim, pada noć. Uzmem zavoj s morfijem i tako umanjim bol, nastavio je Anto. Bili su sve bliže, ali Anto nije mogao dalje. Poslao je Brezu da ode do sela i potraži pomoć. Kako su obojica poskidali sve oznake, Brezu su zarobili misleći da je neprijateljski vojnik. No brzo su ustanovili da je on njihov suborac.
Anto je za to vrijeme ušao u ruševnu kuću i sakrio se u bačvu. Pronašli su ga po tragovima krvi. Ubrzo je primio prvu pomoć. No u zadarskoj bolnici nije želio ostati. Na umu mu je bila samo trudna zaručnica Zdenka. Zapovjednika sam nekako nagovorio da me Vojna policija preveze doma. Na putu su mi pomoć pružali u zagrebačkoj, karlovačkoj i osječkoj bolnici. Kad sam došao u brodsku bolnicu, liječnik nije mogao vjerovati što sam napravio. Izvikao se na mene.
Ljubav zaručnice dala mu snage da sve izdrži
Kaže kako mu je Zdenkina ljubav dala snage da sve izdrži. Ubrzo su se oženili. Opet se vratio na zadarsko bojište. Teška ranjavanja ostavila su posljedice na njegovo zdravlje, pa je umirovljen. Sa suprugom se skrasio u Karinu. Imaju četvero djece. Boli ga što su ratni profiteri opljačkali zemlju za koju je krvario.”
Prije nekoliko godina je u organizaciji Udruge Veterana 3. Gardijske brigade “KUNE” – ogranak Slavonski Brod predstavljena knjiga Operacija “Maslenica” – Sjećanja sudionika. Knjigu su predstavili autor Tomislav Šulj i dr. sc. Ante Nazor.
Na predstavljanju je govorio i otac Ivan Majetić, koji je u masleničkim bitkama u istom danu izgubio dva voljena sina, Antu i Ivicu. Podnio je najveću žrtvu za slobodu Hrvatske, te je tada rekao: “Moja dva sina, Ivica i Anto, stradala su u ovoj akciji, a od 1991. godine bili su na ratištima. U zadarskom zaleđu bili su preko dva mjeseca, a mi o njima nismo dobivali gotovo nikakve informacije.
Tek smo treći ili četvrti dan saznali da su nam sinovi poginuli, nitko nije mogao skupiti hrabrosti reći nam. Danas, nakon toliko vremena, jednako boli i jednako je teško. Ja sam ponosan na svoju djecu, ali nisam na druge stvari koje nam se događaju u državi”, rekao je Ivan Majetić, a prenio 035portal.hr.
U čast svim poginulim Slavoncima u Kašiću je podignut spomenik simbolično napravljen od dalmatinskog kamena i slavonskog hrasta. Na njemu je uklesan tekst: 3. gardijska brigada „Kune”, Hrvatska vas zaboraviti neće.
Neka im je vječna slava i hvala!
