KAKAV ISTUP VIDOVIĆ-KRIŠTO: “Suci su korumpirani, netrasparentni…”

Saborska zastupnica i donedavna članica Domovinskog pokreta Karolina Vidović-Krišto održala je konferenciju za novinare, prenosi 7Dnevno

Među ostalim, pozvala je na ostavke u hrvatskom pravosuđu.

Podsjetimo, posljednji incident u vezi pravosuđa dogodio se na slavlju koje je organizirao Željko Kerum, a na kojem su bili prisutni i neki suci.

Zastupnica je uputila dopis Vrhovnom sudu, Državnom sudbenom vijeću i Glavnoj državnoj odvjetnici u kojem ih traži ostavku. Taj dopis je podijelila novinarima.

Objavljujemo ga u cijelosti…

“Poštovane članice i članovi Vrhovnog suda RH,
Poštovane članice i članovi Državnog sudbenog vijeća,
Poštovana Glavna državna odvjetnice,

Nepovjerenje hrvatskih građana u hrvatsko pravosuđe, što je dokumentirano u svim nacionalnim i međunarodnim znanstvenim istraživanjima, je na najnižoj mogućoj razini. Pravosuđe svojim nepravednim odlukama, sustavnim odugovlačenjima i razvodnjavanjem jasnih pravosudnih slučajeva, te pravosudni dužnosnici svojim ponašanjem, glavni su uzročnici gospodarskih, socijalnih i političkih problema u hrvatskoj državi!

Stoga vas gore naslovljene pozivam da podnesete neopozive ostavke!

Navest ću nekoliko slučajeva koji će ilustrirati zašto hrvatski građani s pravom s prijezirom gledaju na hrvatsko pravosuđe i na odluke tog pravosuđa, zašto strani investitori zaobilaze Hrvatsku, i naposljetku, zašto hrvatski građani napuštaju svoju domovinu.

Prije nekoliko tjedana doznali smo da je bivšem vatrogasnom zapovjedniku Šibensko-kninske županije gospodinu Draženu Slavici izrečena pravomoćna oslobađajuća presuda.

Gospodin Slavica je 13 godina mrcvaren na hrvatskim sudovima, a jedno je vrijeme proveo i u istražnom zatvoru, da bi na kraju bio oslobođen svake krivnje. Za tragediju na Kornatima, za koju je Slavica suđen, po hrvatskom pravosuđu na kraju nitko nije odgovoran. U toj tragediji je dvanaest ljudi izgubilo život, a vatrogasac Frane Lučić je postao osoba s trajnim, teškim invaliditetom.

Zbog ovog bolnog događaja koji je šokirao cijelu Hrvatsku, poginuli vatrogasci i njihove obitelji zaslužuju istinu o kornatskoj tragediji. A za utvrđivanje istine u jednom društvu zaduženo je pravosuđe za koje osiromašeni porezni obveznici u Hrvatskoj izdvajaju 2 milijarde kuna. Ishod slučaja Kornati je uobičajeni rezultat koji daje hrvatsko pravosuđe hrvatskim građanima, a to je: nevjerodostojnost i nelogičnost. Tko će vratiti Draženu Slavici 13 godina progona, a tko će dati obiteljima poginulih vatrogasaca istinu koja bi im donekle ublažila bol s kojom moraju živjeti

Priča o hrvatskom pravosuđu je priča o netransparentnosti, o nelojalnosti, o neprofesionalnosti, o neuobičajenom bogatstvu pojedinaca u tom pravosuđu, te općem društvenom sablažnjivanju koje pravosudni dužnosnici izazivaju.

Kako objasniti slijedeći slučaj? Kaznena prijava protiv Srećka Ferenčaka i ostalih podnesena je 2004. godine, a riječ je o slijedećemu: Nanbudo institut zatraži od Grada Zagreba atraktivnu lokaciju s programom da će na istoj izgraditi rehabilitacijski centar za hrvatske branitelje i njihovu djecu. Grad Zagreb dodijeli nekretninu u Zagrebu po simboličnoj cijeni od 693 tisuće kuna. Nakon pet godina taj institut prenese vlasništvo na Srećka Ferenčaka i na direktora tog instituta Petra Turkovića, a oni tu nekretninu hladnokrvno prodaju jednom trgovačkom lancu, te svaki od njih zaradi po četiri milijuna kuna.

Tada nastupaju mehanizmi pravosudne opstrukcije, suđenje, poništenje presude, ponovno suđenje, itd., da bi na kraju u trećem pokušaju Županijski sud u Zagrebu oslobodio navedenu gospodu. Ukratko, prevarite grad obećanjem korištenja te nekretnine u plemenite i humanitarne svrhe, a nakon toga na najprimitivniji način prevarite taj Grad i basnoslovno zaradite. Potom svi dokazi o tomu budu priloženi hrvatskom sudu, ali sud unatoč činjenicama obojicu optuženika oslobodi svake krivnje.

Što su onda za hrvatski sud korupcija i prevara ako nije ova, kao iz nekog udžbenika prepisana, egzemplarna korupcija?

Oslobađajućoj presudi prethodio je jedan susret kojega je zabilježio i DORH-u prijavio građanski aktivist u borbi protiv korupcije. U kavani hotela Palace u Zagrebu 2013. svjedočio je susretu predsjednika Županijskog suda u Zagrebu Ivana Turudića i optuženog Srećka Ferenčaka, koji je i Glavni tajnik Hrvatske narodne stranke.

Nakon tog susreta Županijski sud koji je dva puta ranije osuđivao Ferenčaka, na trećem ga suđenju, a nakon opisanog susreta, oslobađa.

Uvjerenje koje hrvatski građani imaju da je pravosuđe servis vladajućih i drugih moćnika, te istodobno ugnjetavač običnih građana, najbolje se potvrđuje na spomenutom sucu Ivanu Turudiću. Osim tog navedenog slučaja koji je u funkcionalnim demokracijama nezamisliv, sudac Turudić sablažnjava javnost dugim popisom javnih ispada. Od osobnog ne-odazivanja pozivu na Prekršajni sud, do toga da u jednim dnevnim novinama sam svjedoči da odlazi u DORH kako bi im davao nekakve poruke i s njima razgovarao o kaznenim predmetima.

Nije potrebno uopće imati pravno znanje da je za sud DORH samo stranka u postupku i da sudac nema što odlaziti u DORH i davati im nekakve poruke. A njegova najnovija bahata izjava kojom potvrđuje da je član njegove obitelji radio za Janaf, a on osobno odlazio u taj opskurni klub direktora Janafa Kovačevića, te njegov komentar na te činjenice ‘Pa što!?’, dokazuju svu neprihvatljivu dekadenciju u hrvatskom pravosuđu. Tog čovjeka je DSV unaprijedio u Visoki kazneni sud.

Opisano ponašanje hrvatskih sudaca je dokaz za ono što svi znamo: da postoji ta međusobno uvezana, mala skupina povlaštenih u Hrvatskoj, koju spaja privilegiranost i korumpiranost, a u kojoj se svi znaju te međusobno druže, trguju i dogovaraju. Tomu smo svjedoci i na primjeru događaja prije nekoliko dana: u vremenu lockdowna u konobi bivšeg splitskog gradonačelnika Željka Keruma sastaju se predsjednik Županijskog suda u Splitu, predsjednik Općinskog suda u Splitu, te predsjednik splitskog Upravnog suda. Pravosudni moćnici su toliko sigurni u svoju poziciju i nedodirljivost da su objavili čak i snimku svoje proslave.

Reakcija Vrhovnog suda na kršenje uputa civilnog stožera kojih se svi drugi hrvatski građani moraju pridržavati je iritantna i uvredljiva za zdrav razum.

Poruka koju pravosuđe daje hrvatskim građanima može se sažeti u slijedeću formulaciju: vi nas plaćate kako bismo vas mi u ime političko medijskih struktura držali pod kontrolom, činili vam neprestano nepravde te vam oduzimali spokoj i blagostanje.

U društvenim uređenjima pravosuđe je instrument za odvajanje kukolja od žita, te garancija da svaki žitelj može konzumirati svoja zakonska prava i zaštitu, koje stječe svojim rođenjem.

Odluke hrvatskog pravosuđa u ogromnom djelu slučajeva idu protiv – kolokvijalno rečeno – malog čovjeka, kao na primjer kada sudovi presuđuju po tužbama lihvarskih agencija za naplatu protiv običnih ljudi. Tu su sudovi ažurni, rigorozni i potpuno snishodljivi tim moćnim, financijskim strukturama, koje se u financijskom rječniku naziva financijskim lešinarima.

Ta snishodljivost sudova prema financijskim lešinarima ili općenito prema moćnicima je u međuvremenu potpuno otvorena, a zlouporabe na koje pravosuđe ne reagira dovode hrvatske građane u stanje očaja. Taj zajednički, udruženi pothvat s politikom i s medijima ima za cilj umrtviti svaku nadu prosječnom hrvatskom čovjeku u mogućnost promjene i stvaranja pravednijeg društva. Korumpirani hrvatski main-stream-mediji, pak, promiču tezu – ‘Eto, mi Hrvati smo loši, pa nam je tako jer smo kao narod loši’.

Čista laž! Hrvatski narod ima svoje vrline i mane kao i svi drugi europski narodi. Inače, Hrvati su u svijetu traženi inženjeri i stolari. Hrvati su u svijetu poželjni susjedi i prijatelji. Kakvi su Hrvati dokazuju i naši sportaši i njihovi uspjesi koji malu Hrvatsku uzdižu u svjetskog giganta – i to cijeli svijet vidi!

Kao što u ugostiteljstvu vrijedi pravilo da je gost uvijek u pravu, tako politološki vrijedi da je narod uvijek u pravu, a krivicu snose oni koji javnošću manipuliraju, te loše upravljaju sustavom.

Kada bi hrvatsko pravosuđe funkcioniralo onda Martina Dalić nakon slučaja Borg ne bi bila direktorica Podravke, već bi bila tema vas u pravosuđu.

Kada bi hrvatsko pravosuđe funkcioniralo, Milan Bandić bi već odavno bio bivši gradonačelnik, a grad Zagreb ne bi bio ovako zapušten i zamazan.

Kada bi hrvatsko pravosuđe funkcioniralo, onda bi za dvorac u kojem stoluje Ivica Todorić hrvatska država dobivala dobru najamninu, a s obzirom na svu financijsku štetu koju je Todorić prouzročio, taj dvorac bi mu odavno već bio oduzet.

Zaštita moćnika koju pravosuđe provodi, vidi se u slučajevima ‘bankomat’, Kalmeta, Tedeschi, Croatia Osiguranje, Cestogradnja, Krš-Pađene, itd., ali se vidi i na agresivnoj nepravdi koju nanosite običnim ljudima, i to u ime Republike Hrvatske – koje li ironije. Najbolji primjer za to je slučaj obitelji Cvetković sa zagrebačkog Bukovca, koju ste radi dvije neplaćene rate kredita izbacili iz kuće, obitelj s petero djece.

Poštovane dame i gospodo,
vama se ovaj dopis i poziv na ostavku mogu činiti smiješnima, jer ja kao zastupnica u Hrvatskom saboru nemam mehanizme natjerati vas na tu ostavku. Međutim, povijest nas uči da svaki nepravedni sustav bude razotkriven, a vinovnici tog sustava budu kažnjeni. Svekolika društvena nepravda, čije je pravosuđe glavni uzročnik, ima svoje ime i prezime, a to su oni ljudi u sustavu pravosuđa koji primaju plaću od hrvatskih građana, a svojim djelovanjem rade protivno Ustavu i zakonima, za vlastite interese, a protiv interesa tih građana.

Zašto bi se hrvatski građani pomirili biti građanima drugog reda u Europskoj uniji, biti na začelju po kupovnoj moći, i to zbog vas, pravosudnog sustava?

Kao što je Sveti Augustin rekao – bez pravde, što su tada države drugo doli velike razbojničke bande?

Ostavkom biste otvorili put stvarnim promjenama u hrvatskom pravosuđu, a bez tih promjena nijedan pozitivni pomak u Hrvatskoj nije moguć.

Te promjene će zasigurno doći, jer na to hrvatski građani imaju pravo. Pitanje je samo koliko će još štete današnje pravosuđe nanijeti svom vlastitom narodu, naciji i državi.

Time će, naravno, rasti i osobna odgovornost svakog pravosudnog dužnosnika”, piše u dopisu Karoline Vidović-Krišto.