Kako izgleda život mornara na Trumanu? Njihovi poslovi nisu glamurozni, oni ne pucaju iz oružja... Dnevno se skuha više od 18.000 obroka, a jednom aktivnošću bave se tri puta tjedno
Tisuće američkih vojnika s nuklearne grdosije, nosača aviona „Truman“ svakih sat vremena iskrcavaju se i ukrcavaju na brod, a sretnici koji su dobili izlaz, u Splitu sve žele vidjeti, kušati, osjetiti… Jučer su marinci neke splitske ugostitelje zatekli nespremne pa je i pofalilo namirnica, a danas su se bolje pripremili, pa Split u par dana ima pravu mini sezonu.
Većina od ovih vojnika koji će još sutra moći prošetati Splitom provode dane na palubama koje su duboko ispod površine mora. O njima se ne snimaju akcijski filmovi kao o pilotima, njihovi poslovi nisu glamurozni, oni ne pucaju iz oružja i ne upravljaju bombarderima. Često vidimo kako se borbeni avioni podižu s ruba brodske palube, no ne i golemu podzemnu armiju mornara, kuhara, inženjera ili mehaničara koji neumorno podmazuju matice pričvršćene za vučne kabele. Ne vidimo ni umrljane vojne meštre koji svakodnevno održavaju najveći svjetski sustav remenica koje brodskim dizalima omogućuje povlačenje iz utrobe, na pistu za polijetanje, čak dva mlažnjaka napunjena oružjem i gorivom.
Dnevna rutinu na Trumanu je slična kao i na ostalim golemim vojnim brodovima. Od mornara se traži da vježbaju najmanje tri puta tjedno, pa ne čudi stoga, što se i prema slikama fotoreportera koji su imali priliku obići Trumana, na svakom koraku mogu vidjeti sprave za vježbanje. Tu su ogromne praonice rublja, frizer, trgovina, kafić, teretne, restoran...
Grdosija s 11 katova pod morem
Golim okom ni blizu ne možemo procijeniti koliko je nosač visok jer je njegov najveći dio pod morem - čak 11 katova. Dio posade na tim podzemnim etažama kontrolira rad dva brodska nuklearna reaktora i priprema streljivo, a 300-tinjak mornara danonoćno radi na sustavu održavanja hlađenja. Pere se silno rublje, dostavlja pošta koja stiže od familije, kuha kava kao i na kopnu.
Ratni nuklearni brod USS "Harry S. Truman" je grdosija duga 333 metra, široka 78 metara i visoka 74 metra. Može primiti 90 zrakoplova, ima letačku palubu veličine 1.8 hektara te četiri dizala od po 360 metara za pomicanje aviona između letačke palube i hangara. Može primiti 6250 članova posade, a njegova izgradnja 2007. godine stajala je čak 4,5 milijardi dolara.
Nije nipošto lak zadatak potopiti ovakav nosač zrakoplova koji je poznat još i kao "plutajući otok na moru". Eksperimenti američke vojske su pokazali da je potrebno dulje od osam dana kako bi se potopio nosač koji je istisnine 25 tona i to kada je vatrena snaga neograničena, a brod stoji fiksno na istom mjestu. Njegovo potapanje je gotovo nemoguće i zbog flote koja ga prati. Oni su gotovo uvijek u formaciji za obavljanje eskort misija, pa je vjerojatnost napada izuzetno niska. Osim toga, nuklearni pogon potopljenog nosača zrakoplova neizbježno bi donio nezamislivo onečišćenje oceana i globalno zagađenje.
Čak i samo oštećenje trupa može dovesti do "nuklearnog curenja".
Nuklearni otpad mogu nositi oceanske struje do svih kutova svijeta, pa na kraju, nitko ne bi bio pobjednik, pa čak ni onaj tko ga potopi. Stoga se u današnjim vojnim operacijama nijedna zemlja ne usuđuje doista provesti potapanje atomskog nosača aviona.
Ovo je drugi put da "Harry S. Truman" usidren u Bračkom kanalu. Nakon Splita očekuju ga vježbe u Mediteranu s francuskim i talijanskim vojnim pomorskim snagama.
