Kako se riješiti opozicije? Lako; svaku kritiku proglasiti govorom mržnje, terorizmom i prekinuti zasjedanje Sabora! Poznato zar ne?
U situaciji kada je premijer Plenković u Bruxellesu sazvao konferenciju za novinara i izjavio da “Imamo ozbiljan problem s radikalizmom” , odlučiti prekinuti rad Sabora nije baš primjereno datom trenutku.
Hrvatski državni Sabor najviša je zakonodavna institucija Rebublike Hrvatske, hrvatske državotvornosti i hrvatske opstojnosti.
Plenković na sjednici Vlade: “Ovaj napad ima i elemente terorističkog akta“
Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/uskoro-premijer-plenkovic-odrzava-konferenciju-ocekuje-se-vise-detalja-o-pucnjavi-1438410 – http://www.vecernji.hr
Unaprijed se ograđujem i osuđujem svako uzimanje pravde u svoje ruke, a pogotovo oružjem. To je očajnički čin, jer nitko nema pravo nikome ugrožavati ili oduzeti život! Zalažem se za život! Pravo na život bezuvjetno je pravo na zaštitu pojedinca od proizvoljnog ubijanja. Isto tako žalim mladog čovjeka koji se odlučio na takav bezuman čin! Žalim njegove roditelje i kao majka dijelim njihovu bol i izražavam im iskrenu sućut!
Žao mi je i mladog policajca koji je žrtva tog bezumnog čina i želim mu brz i potpun oporavak!
Međutim moram naglasiti da isto tako osuđujem neprimjereni način na koji je premijer Andrej Plenković taj bezuman čin iskoristio za obračun sa cijelom oporbom i to iz Bruxellesa, umjesto da sačeka rezultate istrage koja će sveobuhvatnom analizom utvrditi što je tog mladog čovjeka potaklo na takav agresivan način rješavanja svojih frustracija, koji su uzroci i pozadina cjelog događaja.
Premijer Plenković me svojim istupom podsjetio na neko prošlo vrijeme za koje sam mislila da se više nikada ne može ponoviti, međutim izgleda da je taj rudiment udbine metodologije obračuna sa političkim oponentima i neistomišljenicima duboko ukorijenjen u mentalni sklop hrvatske politike.
I ne samo politike, nego i razmišljanja biračkog tijela u kojem demokratski standardi još nisu saživjeli, nego je još uvijek živo jednoumlje koje predstavlja poništavanje svih dostignutih demokratskih standarda.
Višestranačje je u Hrvatskoj uvedeno na prvim slobodnim izborima 22. travnja 1990.godine što znači da 30 godina nije bilo dovoljno da se zaboravi totalitarni jednopartijski sustav kao sustav vrijednosti, način političkog promišljanja i način obnašanja vlasti! Pluralizam, tolerancija i poštivanje slobode mišljenja nikako nisu saživjeli kao novi sustav vrijednosti u hrvatskom medijskom i javnom prostoru.
U demokraciji nema državnog neprijatelja , odnosno neprijatelja vladajućoj Partiji, koja svoje oponente proglašava državnim neprijateljima, jer Partija sebe izjednačava sa državom. U višestranačju stranke na vlasti se izmjenjuju na slobodnim i demokratskim izborima i ne može se momentalno vladajuća stranka izjednačiti sa državom, a stranke u opoziciji državnim neprijateljem, nego se stvara odnos vladajuća stranka i stranke u opoziciji!
Znači odnos pozicije i opozicije, a ne odnos prijatelj vladajućima i neprijatelj.
Kako u hrvatskom političkom javnom i medijskom prostoru prevladava još uvijek totalitarno razmišljanje, vladajući svaku kritiku njihove politike shvaćaju kao neprijateljstvo.
Prijetnje, policijski progon, cenzura, sve to upućuje upravo na to da su vladajući ti koji radikaliziraju političku scenu.
Mediji su posebna priča! Snaga medija na formiranje javnog mnijenja iskorištava se da potiče jednoumlje i podržavanje vladajuće stranke, umjesto na razvoj demokratskih standarda i prava na slobodu mišljenja;
” Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice” piše u Deklaraciji UN o ljudskim pravima.
VerbalnI delikt kao jedan od načina zabrane slobode mišljenja zamjenjen je formulacijom “govor mržnje”, pa se sa proglašavanjem govorom mržnje ponovno na perfidan način uvela cenzura, kao nedemokratska metoda suzbijanja kritičkog promišljanja.
Hrvatski državni Sabor nositelj razvoja demokracije
Sabor je bio garancija opstojnosti i državotvornosti hrvatskog naroda kroz povijest. Prvi puta ga spominje bizantski povijesničar Prokopije u 6 stoljeću, kada zapisuje da Slaveni i Hrvati ” od starine žive u demokraciji” riješavajući opće poslove ” na zajedničkim skupovima”
Na saboru u Rižani blizu Kopra 804. godine istarski Hrvati zahtjevaju od nove franačke vlasti da poštuje nihova starosjedilačka prava u odnosu na došljake. Slijedeći puta na krunidbi kralja Tomislava 925 godine, na Duvanjskom polju prisustvuje ” vas puk zemlje. Kralj Dmitar Zvonimir svečano je okrunjen u Solinskoj bazilici 1076. godine.
Dalje kroz povijest uvijek se sastajao kada je bilo potrebno. Do 1848 godine Sabor je staleška skupština, predstavnika plemstva i crkve, a nakon toga do 1918.godine postaje predstavničko tijelo hrvatskog naroda. Sabor je svo vrijeme unije sa Ugarskom i Italijom bio najviši zakonodavni i upravni organ vlasti.
Sabor je neovisno i samostalno donosio Zakone , potvrđivao hrvatsko državljansrvo, raspisivao i određivao visinu poreza, i upravljao u svezi sa financijama svim poslovima, carinom,trgovinom i prometom; brinuo o pravosuđu, prosvjeti i školstvu.
Jedino razdoblje kada se Hrvatski Sabor nije sastajao je ono u Kraljevini SHS ili kasnije Kraljevini Jugoslaviji od 1918. godine do prosinca 1942. godine!
U novijoj hrvatskoj povijesti prvi saziv Sabora Republike Hrvatske konstituiran je 30. svibnja 1990. u Zagrebu , nakon prvih demokratskih izbora Sabor je zasjedao čak i nakon granatiranja 7. listopada 1991. godine kada su zrakoplovi JNA bombardirali povijesnu jezgru glavnoga grada Zagreba, zgradu državnog sabora i Banske dvore u kojima je tada bilo smješteno državno vodstvo na čelu s predsjednikom Tuđmanom. Zbog tih okolnosti i mogućih novih zračnih napada na Zagreb, sjednica svih triju tadašnjih saborskih vijeća hrvatskog parlamenta održana je 8. listopada 1991. godine na tajnom mjestu. Danas je poznato da je sjednica održana u podrumu Inine zgrade u Šubićevoj ulici u Zagrebu.
Eto Sabor je zasjedao i nakon bombardiranja i pokušaja atentata na Prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana 7.listopada 1990. godine, a današnji vladajući HDZ, odlučio je da se nakon pucnjave na Trgu Sv. Marka, saborske sjednice ne održavaju dva tjedna!
A zbog čega?
Poznate su sve metode kojima se skreće medijska pozornost sa nekog kompromitirajućeg događaja, da bi se diskvalificirala politička opcija koja kritički prati njegove izvanredne mjere! Prekinuti moratorij na ovrhe, blokade računa građana i skrenuti medijsku pozornost na pauzu od 2 tjedna u radu Sabora jedan je od načina.
Da narod zaboravi na aferu Janaf u kojoj je izašlo na vidjelo sav nemoral, korupcija i kriminal vladajuće političke elite u Hrvatskoj, da ga saborski zastupnici ne podsjećaju na tu aferu.
Da se ne spominje prekid moratorija na ovrhe, na što Vladu upozorava predsjednik Milanović , kada već saborski zastupnici ne mogu iz Sabora:
“U situaciji kada ni sama država ne može izvršavati sve preuzete obveze, kako to vidimo u slučaju neplaćanja dugova prema dobavljačima lijekova, blokirani građani imaju pravo očekivati od države zaštitu ili barem poštenije i pravednije rješenje. Dužnika koji ne može plaćati ratu stambenog kredita nije pravedno stavljati u isti ovršni rang s ljudima koji duguju desetke milijuna kuna. Ako ih banke jednako tretiraju, država ne može i ne smije’
Nakon pucnjave na zgradu Vlade na Trgu Sv. Marka i optuživanje od strane premijera Plenkovića svih drugih osim njegove Vlade i SDSS-a, Premijer umjesto da prihvati odgovornost, analizira svoju politiku i sagleda što to izaziva veliko nezadovoljstvo vladinom politikom u hrvatskom društvu, on u maniri poznate yugo represivne službe počinje prijetiti i prozivati opoziciju, pa čak i Predsjednika države.
Perfidne metode cenzure i manipulacije po staroj yugo navadi!
Ne ulazeći u prepucavanje izmedu Premijera i Predsjednika RH očito je da se korupcija i kriminal više ne daju sakriti, a upravo su korupcija, kriminal i nepravda vladajućih, okidač i uzrok za pucnjavu, barem po komunikaciji napadača, koja je vidljiva na društvenoj mreži Facebook.
Premijer Plenković ne shvaća da njegovu politiku ne podržava većina građana Hrvatske kako on kaže. Točno ima legalnu većinu od onih koji su izašli na izbore, ali treba uvažiti činjenicu da 53,10 % birača nije izašlo na izbore.
Premijer Plenković je došavši na čelo HDZ-a i na mjesto Predsjednika Vlade RH počeo provoditi svoj plan i program promjene smjera i pozicioniranje stranke i Vlade kojoj je na čelnoj poziciji, potpuno uvjeren u svoju nepogrešivost! Njegov izbor smjera i politički pravac kojim ima namjeru krenuti on smatra jedino ispravnim i mogućim.
Sa tom njegovom vizijom nisu bili suglasni ni u stranci, ni u državi. Lomeći postupno otpor u stranci, raznim metodama pritisaka, trgovanjem sa pozicijama i funkcijama stvorio si je privid da je uspio.
Ne poznavajući vlastiti narod, njegov nacionalni identitet i njegov sustav vrijednosti, bez empatije za kalvariju i žrtvu, koju je hrvatski narod prošao u komunističkom totalitarnom režimu, jer je bio dio “zlatne komunističke mladeži” koja nije iskusila državni teror , bez empatije za žrtve iz Domovinskog rata, jer to nije bio njegov rat, krenuo je protiv svog naroda.
Hrvatski nacionalni identitet i sustav vrijednosti, nisu uspjeli slomiti komunisti u 45 godina vladavine ni masovnim likvidacijama, ni terorom totalitarne komunističke vlasti, ni cenzurom , ni raznim zabranama pa se eto pokazalo da nije i ne može ni Andrej Plenković.
Nezadovoljstvo je eksplodiralo nažalost na najgori mogući način, ne masovnim prosvjedima, kako to rade u drugim zemljama u našem bližem i daljem okruženju, nego oružjem , nasumičnom pucnjavom isfrustriranog mladog čovjeka kojemu je bilo dosta nepravde.
Kroz tu pucnjavu izašle su sve loše političke odluke i koraci premijera Plenkovića počevši od
- globalističkog nasrtaja na vjerski identitet hrvatskog naroda; na silu izglasane Istanbulske konvencije, unatoč najmasovnijm prosvjedima u njegovom mandatu, koja je unijela rodnu ideologiju u hrvatsko društvo, prijevarom sa famoznom interpretativnom izjavom, jer je Istanbulska konvencija implementirana u sve zakone RH,
- nasrtaja na njegovu povijesnu memoriju sa uklanjanjem ploče poginulim hrvatskim braniteljima, HOS-ovcima u Jasenovcu, favoriziranje crvene zvijezde i progon HOS-ovaca za pozdrava Za dom spremni. Samim time i ne usvajanjem i ratificiranjem Rezolucije EU Parlamenta od 19.rujna 2019.godine o izjednačavanju zločina komunizma sa fašizmom,
- koaliranjem sa SDSS-om kojim se izjednačavaju agresor i žrtva Domovinskog rata, neprocesuiranje ratnih zločinaca, što izaziva veliku frustraciju u braniteljskoj populaciji, veliki broj branitelja je počinio suicid! Preko 3 100 hrvatskih branitelja svoje razočaranje i nezadovoljstvo načinom vođenja države koju su oni stvarali, usmjerili su prema sebi i oduzeli si život, nisu posegnuli za terorizmom, ali to nije bilo znakovito vladajućima da se zabrinu, briga njih, jedan branitelj manje…
- afera prepiska tzv. skupine Borg iz koje je bilo vidljivo koliko se novaca davalo za “savjetnike”, propast velikih poduzeća u kojima su tisuće ljudi ostale bez posla; Sisačka željezara, Uljanik.. a sa druge strane afera Janaf , vreće gotovog novca koje se nalaze po prtljažnicima …dok se u isto vrijeme ukida moratorij na ovrhe i ljude prisiljava na rasprodaju svega u Hrvatskoj i iseljavanje cijelih obitelji.
- Korumpirano i sporo Pravosuđe, što izaziva duboki osjećaj nesigurnosti i nepravde,
- neuspjela nabavka aviona kao državna sramota, kada je zbog nepriznavanja vlastitih propusta Premijer bio spreman ući u diplomatski sukob sa SAD-om i da dalje ne nabrajam.
Sve nabrojano dovoljno je strašno proživljavati u svojoj domovini, za koju su dali svoju najveću dragocijenos, život , 15 840 hrvatskih branitelja!
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije Portala Dnevnih Novosti
