Kako su Hrvati Lašvanske doline spriječili da “Nore” i haubice razaraju Vukovar i Hrvatsku
Kada je Bratstvo iz Novog Travnika godinama proizvodilo topove NORA i haubice za JNA, nitko nije mogao ni zamisliti da će upravo ti strojevi smrti jednoga dana biti usmjereni prema Vukovaru, Škabrnji i Hrvatskoj.
No plan agresora 1991.– da kamionima prebace te topove na hrvatska bojišta – nije prošao.
Bučići: mjesto gdje je plan zaustavljen
Kamioni puni “Nora” krenuli su prema ratištima, ali vijest je stigla i do Hrvata središnje Bosne. Bučićani i NovoTravničani odmah su reagirali. Kamione su skrenuli u selo, postavili straže pokraj topova i jasno poručili:
Ovi strojevi smrti neće ubijati Hrvate!
Na lice mjesta stigli su i hrvatski novinari, svjedočili povijesnom trenutku u kojem je odlučeno – Nore neće razarati Vukovar.
Sukob s “radnicima za plaću”
U međuvremenu, radnici Bratstva – većinom muslimani – pokušali su postaviti barikadu kod današnjeg Trona (raskrižje Novi Travnik – Travnik – Vitez) kako bi kamioni prošli dalje. Obrazloženje? “Da imamo plaću.”
Ali odgovor je bio jasan. Nekolicina HOS-ovaca u crnim odorama dala im je ultimatum:
Pola sata da uklonite punkt, ili će biti belaja.
Pola sata kasnije – punkta više nije bilo.
Put u Split i oslobađanje Domovine
Kamioni JNA nisu smjeli dalje. Pješice su vojnici se morali vratiti prema Novom Travniku, a mi smo zaplijenjene Nore i haubice otpratili u Split, gdje su prešle u ruke Hrvatske vojske. Tamo su korištene u obrani i oslobađanju naše Domovine.
Zauzvrat, kada je krenula srpska a nedugo poslije i muslimanska agresija na Hrvate u sredisnjoj Bosni dobili su kamione oružja i naoružali napaćeni hrvatski narod u Lašvanskoj dolini.
Helikopterima i na vlastitim leđima, preko Busovačkih staja, nosilo se oružje i municija – sve kako bi obranili svoje domove i opstali na ognjištima.
