Karolina Vidović Krišto: METODE KAKO POLITIKU OGADITI - SLUČAJEVI TOMAŠEVIĆ I DOMOVINSKI POKRET

Prije nekoliko dana obratio mi se jedan naš građanin koji boluje od dijabetesa. Prilikom redovnog uzimanja nove doze lijekova u ljekarni su mu rekli da je njegov lijek skinut s liste A, te da mora doplatiti 30 kuna iako ima i dopunsko osiguranje. Ovakvi slučajevi događaju se našim ljudima svaki dan. Uvjeti života permanentno poskupljuju, i na tu činjenicu nitko ne reagira. O životnim problemima bolesnika s dijabetesom ili o radnim uvjetima u građevini ili ugostiteljstvu nitko ne vodi brigu. Zašto hrvatska politika ne vodi brigu o interesima svojih građana - pa politika postoji da rješava životna pitanja onih koje zastupa?! Evo jednog razmišljanja.

Vladajuće strukture, putem suspenzije redovnog pravnog poretka, a koje im omogućava kontrolu pravosuđa i medija, sustavno zagađuju političku scenu. Cilj je jasan, prosječnom čovjeku ogaditi politiku u cjelini kako bi ljudima ubili interes da prate politička zbivanja te posljedično odbili većinu građana da participira u demokratskom životu, to jest, potaknuti ih da ne izlaze na izbore. Na taj način manjina odlučuje tko će obnašati vlast, koji zakoni i na koji način će se primjenjivati, i - najvažnije - građani će plaćati poreze a pri tome ne će imati nikakve kontrole tko će i na koji način te porezne prihode trošiti.

Trenutačne ružne i neukusne svađe u Domovinskom pokretu su jedan od primjera kako se stranke koje su osnovane iz nečasnih namjera brzo i raspadnu. Jer, medijski prostor kojega je na početku dobio DP jest dokaz da su imali potporu duboke države. Cilj je vrlo prozaičan, okupiti nezadovoljnike te ih kanalizirati u kontrolirani proces. Na taj način tupi se oštrica nezadovoljstva prema vladajućim strukturama i, vrlo bitno, šalje se poruka da svaka nova ideja nema šanse za uspjeh.

U slučaju DP-a šalje se poruka da su domoljubi u biti lopovi koji se svađaju zbog najprizemnijih razloga. To što je 90% članstva DP-a pošteno, te želi uređenu i funkcionalnu državu, zbog neodgovornih i vjerojatno kontroliranih vodećih osoba biva potrošeno. To su te smicalice vladajuće duboke države, koje su naravno isključivo moguće zbog kontroliranog pravosuđa i korumpiranih medija. Jer funkcionalno pravosuđe rješava afere i stvara red i sigurnost u društvu. U Hrvatskoj Vlada otvoreno plaća medije poreznim sredstvima, a ti mediji zauzvrat skrivaju korupciju, ili blati one koji svojim radom ugrožavaju tu korupciju i bore se za demokratske standarde.

Primjer broj dva, kako građane prevariti i pri tom ih još jednom razočarati.

Tomislav Tomašević, novoizabrani zagrebački gradonačelnik u javnosti je postao poznat kao borac protiv nepravde. Tako je 2009. godine demonstrirao pred Kulmerovim dvorima, u kojima dan danas živi Ivica Todorić. Razlog je bio više nego opravdan: Kulmerovi dvori, naime, sagrađeni su po građevinskoj dozvoli za hotel, a Todorić je koristio taj objekt kao svoju kuću za stanovanje. Razlog - prostorno-planski taj prostor bio je namijenjen za gradnju gospodarskog, a ne objekta za stanovanje. Svakome je jasno da je to protupravno te da su grad i ostala nadzorna tijela trebala zabraniti korištenje objekta protivno dozvoli. Međutim nijedno tijelo nije reagiralo. Tada je Tomašević okupio aktiviste i demonstrirao na ulazu u taj Todorićev posjed. Apsolutno pohvalno, jer provedba zakona na jednak način prema svima je kralježnica vladavine prava!

Osobno sam svjedočila kako je jedan poljoprivrednik iz Zadarske županije od komunalnih redara potjeran zato što nije imao dozvolu za prodavanje svojih proizvoda na jednom križanju u Zagrebu. Ta dozvola se dobije bez problema i on ju je nakon tri dana dobio, ali su mu proizvodi propali jer je komunalno redarstvo bilo jako strogo, bez dozvole nema prodaje! Tako se to radi prema sirotinji koja zarađuje svojim rukama, ali kada su u pitanju “gospoda“ kao Todorić, koja stvaraju dubioze u milijardama, onda za njih zakoni ne vrijede.

Ali Tomašević iz 2009. nije Tomašević iz 2021., on se prilagodio, to jest, on je postao dio struktura, i zato i jest postao gradonačelnik.

Prošli je tjedan hrvatska javnost doznala kako prilikom policijskog ispitivanja zaposlenika Grada Zagreba na ispitivanjima sudjeluju i gradonačelnik Tomašević i njegova zamjenica Dolenec. Znači Tomašević je osim gradonačelnika postao i policajac? Ovime je Tomašević potvrdio ono što sam pisala još u izbornoj kampanji, da je on provjereni kadar vladajućih struktura. Jer, da je Tomašević protivnik sadašnje garniture, onda mu policija ne bi asistirala i služila. Ako gradonačelnik sudjeluje u ispitivanju svojih zaposlenika to je, naravno, i zastrašivanje (svih ostalih) zaposlenika, što je u potpunosti protuzakonito i u suprotnosti s načelima vladavine prava.

Sjetimo se samo izraelskog premijera Ehuda Olmerta ili norveške predsjednice Vlade Erne Solberg, koji su – iako na funkcijama – zbog različitih inkriminacija ispitivani od policije. U slučaju Tomašević policija djeluje kao da joj je on nadređen - i u tome i jest hrvatski problem. Državna tijela ne smiju biti servis političarima. Državna tijela, a tako i policija, smiju biti servis samo Ustavu i zakonu! Policija mora reagirati na protupravno ponašanje neovisno o poziciji ili ideološkom usmjerenju.

Ali transparentnost i profesionalizam ljudi iz totalitarnog sustava jednostavno ne razumiju. Jer, sadašnjem ministru unutarnjih poslova, Davoru Božinoviću, čovjeku udbo-jugoslavenskog mentalnog sklopa, služenje režimu je prirodno stanje. Tom soju ljudi su građani samo ciljana skupina koju valja kontrolirati, a zakoni se provode onako kako to vladajućim strukturama odgovara - a ne kako zakon nalaže.

Policajcu, sucu ili porezniku jedini šef u državi su Ustav i zakon kojih se mora slijepo držati. Samo takve države se nazivaju državama s vladavinom prava. U državi u kojoj političar tumači zakone, a policija i pravosuđe provode to tumačenje umjesto samog zakona, takve države Sveti Augustin naziva organiziranim hajdučijama, a takve, pak, države svojim državljanima ne pružaju zaštitu i sigurnost.

Tomašević je ovim slučajem pokazao da je dio političkih struktura i da je njegov „anti-establišmentski“ nastup u biti bio samo predstava. On je izabran od struktura kako bi se javnost ponovno zavarala i dobila dojam da se nešto promijenilo, a u biti sve ostaje po starome.

Da je Tomašević dio struktura, dokazuje i njegovo imenovanje novog šefa Holdinga. On je imenujući Nikolu Vukovića za šefa Holdinga pokazao da će dosadašnja korupcija u Gradu Zagrebu ostati zaštićena i da će se očigledno nastaviti s tom korupcijom. Jer, taj Nikola Vuković je u pravom smislu te riječi čovjek starog, propalog sustava. Zanat je ispekao u komunističkom ministarstvu osamdesetih godina, te je uvijek radio na „javnim jaslama“. Ali najbitnije jest da je taj čovjek 10 godina radio u Bandićevom Holdingu, i to na visokoj poziciji, te bi prema svakoj zdravoj logici morao biti diskvalificiran za bilo kakvu upravljačku ulogu, to jest, u demontaži Bandićevog korumpiranog sustava.

Isto tako su kontrolirani mediji zaštitili svog štićenika, te umanjili skandaloznu izjavu Tomaševićevog ureda: za angažman javne bilježnice, koja je ujedno i njegova sponzorica, dali su objašnjenje kako je odabrana jer je „ona povjerljiva“?! Ovakva izjava bi u normalnim uvjetima izazvala ogroman skandal jer je uvredljiva naspram svih drugih bilježnika, ali ona govori i o njegovom shvaćanju vršenja svoje funkcije koja je u demokratskom smislu suspektna.

Ova dva primjera dokazuju da je Tomašević dio struktura, što je i jednostavno dokazivo. Čovjek je živio od aktivizma, kao i njegovi bliski suradnici. U njihove udruge se slijevao javni novac iz kojega su oni dobivali plaće ili honorare, te plaćali razne troškove. Upravo na taj način su i postali dio struktura. Jer, uvjet za postati dio vladajućih elita jest interesno uključivanje u njihove strukture. Ako trošiš javne novce za privatne svrhe postaješ ucjenjiv i na taj način prestaješ biti opasan za sustav. Ne tvrdim da je Tomašević ucjenjiv, ali on je dužan odgovoriti na otvorena pitanja bez paušalnih galama o „govoru mržnje“.

U SAD-u bi, primjerice, bilo posve normalno u potpunosti rasvijetliti aktivnosti svih njegovih udruga koje su dobivale javne novce. Jer, opravdani upiti o, primjerice, kupnji stana u gotovini podložni mediji proglasili su govorom mržnje, a odgovor nismo dobili.

Općenito vidimo da su ljudi iz te platforme „možemo“ izrazito materijalno imućni. Ništa protiv imućnih, dapače! Temelj mog političkog djelovanja je stvaranje bogate Hrvatske s bogatim ljudima – ali uz jedan dodatak: na transparentan način u državi u kojoj su svi jednaki pred zakonima i imaju jednake šanse.

Upravo je transparentnost, to jest, istina glavni neprijatelj današnjih vladajućih struktura. I zato te vladajuće strukture, kako bi mogle manipulirati javnošću, izmišljaju lažne heroje, napuhuju male afere, a velike skrivaju – iz jednostavnog razloga da sve ostane po starome.

U slučaju Zagreba to znači: bogati još bogatiji, ceste još lošije, komunalne usluge još skuplje, te da glavni krivci za korupciju budu vozači bivšeg gradonačelnika - APSURD!

Američki predsjednik Lincoln je rekao – možete lagati sve ljude određeno vrijeme, i možete lagati određene ljude svo vrijeme – ali ne možete lagati sve ljude svo vrijeme.

Upravo iz ovih razloga Hrvatskoj treba nova autentična politička snaga, čistog obraza i jasne vizije. Hrvatska treba odlučne ljude koji se ne će uklopiti u postojeće strukture, već koji će uspostaviti vladavinu prava i stvoriti pravednu Hrvatsku.