Kineska raketa u Srbiji: Što može famozni CM-400 i treba li NATO biti zabrinut?
Već danima traju napetosti oko nadzvučne balističke rakete CM-400 koju je srbijansko ratno zrakoplovstvo nabavilo od Kine. Njezina kupnja osobito je odjeknula nakon što je hrvatski korisnik društvene mreže X naveo da se ona već navodno naziva 'Zagrepčankom', aludirajući na glavni grad Hrvatske kao potencijalnu metu. Donosimo više o tim raketama, njihovoj dosadašnjoj upotrebi, kao i utjecaju na vojnu ravnotežu u regiji
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić najavio je prošlog tjedna, nekoliko dana nakon što su u medijima osvanule fotografije srbijanskog MiG-a 29SM s kineskom raketom, da će ti projektili biti službeno predstavljeni 'oko Vidovdana', srpskog blagdana i važnog povijesnog datuma koji pada 28. lipnja.
Nitko u Europi nema takve projektile
Nakon premijere nove rakete u naoružanju Srbije premijer Andrej Plenković najavio je da će o tome obavijestiti glavnog tajnika NATO-a Marka Ruttea jer nitko u Europi nema takve projektile. Vučić je pak uzvratio da će osobno obavijestiti Ruttea o nabavci, dodajući da se Srbija naoružava jer se 'priprema za napad Hrvatske, Albanije i Kosova, koji su u međuvremenu formirali savez o vojno-tehničkoj suradnji'.
Pored toga, Vučić je istaknuo da Srbija ima značajan broj kineskih raketa te da će ih još nabaviti.
Kineska obitelj projektila CM-400 predstavlja suvremenu generaciju nadzvučnih raketa razvijenih za zračne napade na ciljeve na kopnu i moru. Riječ je o sustavu koji je razvila kineska državna kompanija China Aerospace Science and Industry Corporation (CASIC) s ciljem stvaranja relativno jeftinog, ali visokoučinkovitog oružja za precizne udare velikog dometa.
Sustav javno predstavljen 2012.
Projektili iz ove obitelji, osobito varijanta CM-400AKG, namijenjeni su za tzv. stand-off napade, odnosno udare na ciljeve s velike udaljenosti, izvan dosega većine protuzračnih sustava protivnika. Koncept stand off napada postao je ključan u modernom zračnom ratovanju jer omogućuje udare bez ulaženja u neprijateljski zračni prostor, čime se smanjuje mogućnost gubitka zrakoplova.
Razvoj rakete CM-400 povezan je s nastojanjima kineske vojne industrije da stvori učinkovito i izvozno orijentirano oružje kompatibilno s modernim borbenim avionima. Sustav je javno predstavljen 2012. godine na zrakoplovnom sajmu u Zhuhaiju, gdje je prikazan kao dio naoružanja borbenog aviona JF-17 Thunder, kinesko-pakistanskog projekta.
Razvoj mu se djelomično oslanja na tehnologiju kineskih taktičkih balističkih raketa, osobito sustava SY-400, što objašnjava neke njegove karakteristike, poput relativno visoke putanje leta i velike završne brzine. Takav profil leta razlikuje CM-400 od klasičnih krstarećih projektila jer oni obično lete na malim visinama.
Koliki je domet CM-400?
Rakete iz obitelji CM-400 pripadaju skupini nadzvučnih projektila srednjeg dometa lansiranih iz zraka. Duge su 510 centimetara, mase oko 900 kilograma te mogu postići brzine između približno tri i četiri maha, a prema nekim procjenama, i više u završnoj fazi napada.
Još uvijek nije jasno koliko iznosi završna brzina CM-400 pa se sa sigurnošću ne može utvrditi pripada li skupini hipersoničnih projektila. Podsjetimo, oni postižu brzinu od pet maha pa naviše, odnosno više od 6157 kilometara na sat.
Dostupni podaci o dometu rakete govore o udaljenostima između 180 i 250 kilometara, iako pojedini izvori navode i 400 kilometara.
Poznato je i to da ona koristi visokoeksplozivnu ili probojnu bojevu glavu mase između 150 i 200 kilograma, a navigacija joj se temelji na kombinaciji inercijskog sustava (INS) i satelitske navigacije (GNSS). U završnoj fazi putanje raketa pak koristi aktivni radar te infracrveni ili televizijski senzor za precizno navođenje na cilj.
Pakistanci su prvi upotrijebili raketu
Karakterizira je tzv. kvazibalistička putanja leta, odnosno kombinacija balističkog i aerodinamičkog profila, što povećava njezinu brzinu i kinetičku energiju pri udaru u metu, ali i otežava presretanje suvremenim sustavima protuzračne obrane.
CM-400 je projektiran za napade na ciljeve visoke vrijednosti, uključujući radarske i protuzračne sustave, ratne brodove, vojne baze i infrastrukturu te strateške objekte na kopnu.
Glavni korisnik ovog projektila je pakistansko ratno zrakoplovstvo te ga integrira u avion JF-17. Prema nekim izvješćima, projektil je prvi put korišten tijekom prošlogodišnjeg pakistansko-indijskog sukoba, kada je upotrijebljen protiv indijskih radarskih komponenti protuzračnog sustava S-400.
Srbijanska integracija kineske rakete na lovce MiG-29SM predstavlja prvi slučaj operativne upotrebe ovog sustava u Europi.
NATO bi ipak trebao biti zabrinut
Za razumijevanje stvarne vrijednosti sustava CM-400 potrebno ga je usporediti s drugim modernim projektilima za lansiranje iz zraka, ruskim Kinžalom i američkim JASSM-om.
Kinžal predstavlja jednu od najpoznatijih ruskih hipersoničnih raketa jer doseže brzinu od 10 maha i ima domet do 2000 kilometara. Bojeva glava teži mu do 500 kilograma, a ispaljuje se iz presretača tipa MiG-31K ili bombardera Tu-22M2, što ga svrstava u strateško oružje, za razliku od CM-400 kao taktičkog sustava.
Američki AGM-158 JASSM predstavlja standardno NATO-ovo precizno dalekometno oružje subsonične brzine od 0,7 maha i dometa, ovisno o konfiguraciji, od 370 do 925 kilometara.
Ovaj sustav teži nešto više od tone i sadrži bojevu glavu s penetratorom ukupne težine od oko 450 kilograma. JASSM-u je primarna strategija niska vidljivost, preciznost i dugi domet, a kineska raketa računa na brzinu i energiju udara.
Najveća geopolitička važnost CM-400 u Europi povezana je s činjenicom da je Srbija postala prvi europski korisnik ovog projektila. Ako se pretpostavi da ima maksimalni domet od približno 400 kilometara, raketa lansirana iz središnje Srbije može potencijalno dosegnuti ciljeve u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Kosovu, Albaniji, Sjevernoj Makedoniji, Mađarskoj, Bugarskoj i Rumunjskoj.
To znači da Srbija prvi put dobiva sposobnost zračnog udara na regionalnoj razini bez potrebe da njezini avioni uđu u tuđi zračni prostor.
Kinezi šire utjecaj
Međutim nekoliko faktora ograničava joj stvarno strateško značenje. Srbija, naime, raspolaže samo s 11 lovaca MiG-29, a ne treba smetnuti s uma ni to da Hrvatsku čuva NATO-ova integrirana protuzračna obrana, uz relativno mali domet CM-400 u usporedbi sa zapadnim krstarećim projektilima.
Države članice NATO-a u dosegu srbijanske rakete također imaju pristup modernim borbenim avionima koji koriste znatno bolje sustave, kao što su spomenuti AGM-148 ili Storm Shadow, a oni imaju veći domet i stealth karakteristike, što u određenoj mjeri neutralizira prednost nadzvučne brzine CM-400.
