Ključna cesta za obranu istočnog krila NATO-a: Ako Rusi tu udare, baltičke države bit će odsječene
Naizgled obična autocesta E67 – poznatija kao Via Baltica – proteže se od Varšave do Tallinna, prolazeći kroz slikovite pejzaže Poljske, Litve, Latvije i Estonije. No iza te slike prometne infrastrukture krije se strateški projekt od presudne važnosti za obranu istočnog krila NATO-a
Poljska je u obnovu svoje dionice Via Baltice uložila oko 2,6 milijardi eura, od čega je gotovo milijardu financirala Europska unija. Otvaranje moderniziranog dijela ceste na granici s Litvom okupilo je predsjednike Karola Nawrockog i Gitanasa Nausėdu te su zajednički istaknuli dvostruku svrhu projekta: poticanje gospodarstva i jačanje obrambenih sposobnosti regije. 'Ova cesta ima dvojaku ulogu. Ona će pomoći našoj ekonomiji i ojačati obranu našeg dijela Europe', rekao je poljski predsjednik Nawrocki.
Prevlaka Suwalki – Ahilova peta NATO-a
U središtu cijele priče nalazi se uzak pojas teritorija, dug oko 80 kilometara, poznat kao prevlaka Suwalki. To područje razdvaja Bjelorusiju, koja je pod snažnim utjecajem Moskve, i rusku enklavu Kalinjingrad, prepunu vojske i projektila koji mogu nositi nuklearno oružje. Ako bi Rusija zauzela taj koridor, baltičke države bile bi fizički odsječene od ostatka NATO-a, a u tom bi slučaju upravo Via Baltica bila jedina kopnena veza za dopremu pomoći i vojnog pojačanja, piše Telegraph.
Modernizirana cesta ima konkretne vojne prednosti. Prema procjenama bivšeg litavskog časnika Dariusa Antanaitisa, konvoj potreban za prijevoz bataljuna može se protegnuti na četiri kilometra, a za diviziju bi bile potrebne desetine tisuća vozila. Na staroj dvotračnoj cesti to bi dovelo do prometnog kolapsa i potpunog zastoja, kakav se dogodio ruskim postrojbama kod Kijeva 2022. godine. Nova autocesta omogućava zaobilaženje zastoja, veću nosivost i sigurnije kretanje teških vojnih vozila poput tenkova i samohodnog topništva.
Zid na istoku Europe
U isto vrijeme Poljska i baltičke države grade lanac fizičkih prepreka duž granica – protutenkovske rovove, 'zmajeve zube' i obrambene barijere. Povlačenje iz Ottawske konvencije, kojom se zabranjuje upotreba mina, omogućit će im da više osiguraju najugroženije sektore. Riječ je o mjerama koje trebaju usporiti ili obeshrabriti moguću rusku agresiju, ali i pokazati odlučnost da se teritorij obrani pod svaku cijenu.
Članstvo Finske i Švedske u NATO-u 2023. godine promijenilo je strateški položaj u regiji. Baltičko more postalo je svojevrsno 'NATO-vo jezero', a izlazak ruske flote iz Sankt Peterburga pod nadzorom je saveznika. Time je smanjena ovisnost o cestovnim pravcima jer se pojačanja mogu dopremati i morskim putem, a Kalinjingrad, nekoć ključna ruska ispostava, sada je okružen saveznicima i predstavlja više teret nego prednost.
Rekordna ulaganja u obranu
Zemlje koje čine istočno krilo NATO-a danas ulažu najveći udio svog BDP-a u obranu. Poljska izdvaja 4,5 posto, Litva četiri, Latvija 3,7, a Estonija 3,4 posto. Time su pretekle čak i Sjedinjene Države, koje troše 3,2 posto BDP-a, i Ujedinjeno Kraljevstvo s 2,4 posto. Ulaganja se usmjeravaju u modernizaciju vojske, jačanje infrastrukture i integraciju obrambenih sustava u NATO.
Na krajnjem sjeveru Via Baltice nalazi se estonska Tapa, baza u kojoj djeluje 900 britanskih vojnika – najveća postrojba Britanaca izvan domovine. Njihova je pozicija sada sigurnija zahvaljujući moderniziranoj logističkoj mreži iza njih. Ipak, geografija se ne može promijeniti: baltičke države ostaju male i plitke po dubini obrane te izložene prijetnjama s istoka.
