Koju molitvu je otac dječaka Karola Wojtylu naučio moliti svaki dan

Vjera se predaje usmenom predajom i osobnim svjedočenjem

Nekad su naši stari znali kazati: „ Takav, ili takva je iz kakve obitelji potječe.“ Postojale su uzrečice koje danas gotovo nitko više ne koristi: „ Kakav otac, takav sina, kakva mati takva kći.“  Ili: „ Ne pada plod, daleko od stabla.“ Te, i druge uzrečice su željele posvjedočiti da je obitelj osnovna ćelija društva u kojoj se odgojno oblikuju djeca. Sa rasapom obiteljskih vrednota te su uzrečice prešle u zaborav. Ako pak nisu, onda su ostale uzrečice koje postoje, ali za njih nitko ne mari, niti ozbiljno razmišlja da su nit vodilja za odgoj djece.

Tko su bili roditelji pape Ivana Pavla II.

Obitelj Wojtyła, predvođena Karolom i Emilijom, predano je živjela svoju vjeru, započinjući svoj dan misom, obroke molitvom, a navečer bi svi slušali oca obitelji dok je čitao Sveto pismo. Emilija Kaczorowska potječe iz obitelji obrtnika. Bila je kći Feliksa Kaczorowskog i Marije Scholz i imala je osmero braće i sestara. Rođena je 26. ožujka 1884. u Krakowu, a krštena je u crkvi Svetog Nikole. Godine 1890. Emilija je započela svoje obrazovanje u osnovnoj školi. Majka joj je umrla kad je imala samo 13 godina. Karol Wojtyła je rođen 18. srpnja 1879. u Lipniku, u blizini Biala, sin Macieja Wojtyle i Ane Przeczek u obitelji krojača. Kršten je u crkvi Božanske providnosti u Biali. U drugoj godini života izgubio je majku. Od 1885. do 1890. pohađao je njemačku narodnu školu u Biali, a zatim 1890. njemačku gimnaziju u Bielsku. Godine 1900. pozvan je u vojnu službu u Wadowicama. Nakon godine dana kao kaplar bio je upućen u Lavov u pješačku kadetsku školu. Godine 1903. završio je vojnu službu u činu narednika i mogao se vratiti kući. Međutim, odlučio je ostati u vojsci kao profesionalni vojnik i služio je kao dočasnik u Krakovu i Wadowicama. Njih dvoje su se vjenčali 10. veljače 1906. u crkvi Svetog Petra i Pavla u Krakovu i imali su troje djece: Edmunda (rođen 1906.), Olgu, koja je umrla odmah nakon rođenja i krštenja (1916.) i Karola (rođen 1920.), koji je postao papa. Do 1913. živjeli su u Krowodrzi, a potom su se preselili u Wadowice. Nakon smrti kćeri Olge Emilia je bila u lošem fizičkom i psihičkom stanju, no unatoč tome odlučila se na novu trudnoću, iako su joj liječnici rekli kako je njezina trudnoća rizična, te kako su maleni izgledi da će se dijete roditi zdravo, odlučila je nauštrb vlastitog zdravlja roditi dječaka koji će kasnije postati sveti Ivan Pavao II. Devet godina nakon rođenja malenog Karola, Emilia je preminula, što je oca obitelji ostavilo samog da odgaja svog sina. Emilija je umrla 13. travnja 1929., nakon što je primila sakramente umirućih u nazočnosti svoga supruga kraj kreveta, pokopana je na groblju Rakowicki u Krakowu. Otac se od tada brinuo o kući i djeci, preselivši se zajedno sa sinom Karolom u Krakov 1938. Preminuo je 1941. u 63. godini života, od zatajenja srca. Pokopan je pored supruge.

Prvo sjemenište kod kuće

Gledajući unatrag, papa Ivan Pavao II. vrijeme svog života provedeno u obitelji nazvao “prvim sjemeništem kod kuće”. Otac Ivana Pavla II. nastojao je malog Karola oblikovati i odgojiti u vjeri kod kuće. Vjerojatno je veliki utjecaj na životnu budućnost budućeg pape odigralo vjerničko svjedočanstvo njegova oca. Karol stariji dao je molitvenik o Duhu Svetom svome sinu kojim se koristio tijekom cijelog života, a također ga je naučio molitvi Duhu Svetom i uputio ga da je svakodnevno čita.

Molitva Duhu svetom je osim u molitveniku bila napisana na jednom papiriću

Molitva koju je svaki dan molio mladi Karol Wojtyla

„ Duše Sveti, molim Te za dar mudrosti kako bih što bolje upoznao Tebe i Tvoja božanska savršenstva, za dar razumijevanja koji će jasno razaznati duh otajstava svete vjere, za dar savjeta da mogu živjeti u skladu s načelima vjere, za dar znanja da mogu potražiti savjet u Tebi i da ga uvijek mogu naći u Tebi, za dar čvrstoće da me nikada strah i zemaljske preokupacije ne bi odvojili od Tebe, za dar pobožnosti da uvijek mogu služiti Tvome Veličanstvu sa sinovskom ljubavlju, za dar straha Gospodnjeg da strepim od grijeha, koji Te vrijeđa, Bože moj“.

Molitva se duboko urezala u svakodnevni  molitveni život mladog Karola

Kasnije će Ivan Pavao II. reći: “Ova je molitva rezultirala pola stoljeća kasnije u enciklici o Duhu Svetom, „ Dominum et Vivificantem”.

Dominum et Vivificantem

( Gospodin i darovatelj života) je peta enciklika pape Ivana Pavla II. objavljena 30. svibnja 1986. godine. Ona se bavi Duhom Svetim. To je teološko istraživanje o ulozi Duha Svetoga, u odnosu na suvremeni svijet i Crkvu, te o korištenju duhovne molitve za obnovu duhovnoga života. Duh Sveti nas nadahnjuje da dobijemo oprost za naše grijehe. Neodazivanje je "grijeh protiv Duha Svetoga." Dužnost Crkve je uputiti svijet, da postane svjestan poziva Duha Svetoga. Tom enciklikom završava trilogija pape Ivana Pavla II. o Presvetom Trojstvu. Prvi dio trilogije o Presvetom Trojstvu bila je enciklika „ Redemptor hominis“  (1979., o Kristu), a uslijedila je enciklika „Dives in Misericordia“ (1980., o milosrdnom Bogu Ocu).

Katolička crkva u Poljskoj pokrenula proces beatifikacije roditelja svetog pape Ivana Pavla II.

U listopadu prošle godine Poljska biskupska konferencija dala je svoj pristanak (nihil obstat) da Krakovska nadbiskupija možete pokrenuti proces beatifikacije. A to znači da su se u Krakovskoj nadbiskupiji počeli prikupljati podaci o svetom životu roditelja pape Ivana Pavla II. U Wadowicama, u Poljskoj, 7. svibnja 2020 godine, uspostavljanjem sudišta, pokrenut je biskupijski dio postupka za proglašenje blaženima službenice Božje Emilije, rođene Kaczorowska, i sluge Božjeg Karola Wojtyłe, roditelja sv. Ivana Pavla II. Prvo svečano zasjedanje sudišta održano je u bazilici Prikazanja Blažene Djevice Marije u Wadowicama. Nakon službenog početka postupka, nadbiskup Marek Jędraszewski predslavio je misu za nesmetan tijek postupka i prizivanja milosti po zagovoru sluge i službenice Božje. Postulator postupka je mons. Sławomir Oder, koji je vodio cjelokupni postupak beatifikacije i kanonizacije pape Ivana Pavla II.

Vjera se predaje sa generacije na generaciju

(Latinski trans, dare, tradere) znači predati, predavati, izručiti, isporučiti, usmeno prenijeti (vijest, priču, pouku); poučavati. Ljudi obično  u naše vrijeme misle da su za rast osobne vjere djece i mladih najviše odgovorni Crkva i vjeroučitelji, i da je na njima glavna odgovornost hoće li mladi postati praktični vjernici. Nažalost ta teza je krivo postavljena. Najveću odgovornost za cjelokupni odgoj mlade osobe imaju roditelji i obiteljsko ozračje u kojem djeca žive. Svijetli primjer roditelja Karola starijeg i Emilije r. Kaczorowske potvrđuju tezu da je obitelj prva škola vjere gdje se uče osnovne molitve: Anđele čuvaru, i druge molitve. Prvi susret djece sa Biblijom trebao bi biti u obitelji. Najsnažniji odgojni utjecaj na  mladića ili djevojku imaju roditelji. Škola i društvo su bili i ostali od drugotnog značaja. Zato bi trebalo vratiti u svaku obitelj uz brigu za fizičko tjelesni rast djeteta i rast u duhovnim spoznajama i vjeri. Usmena predaja je oduvijek imala ključnu ulogu kako treba poučavati, motivirati, prenijeti kršćansko vrijednosni sustav vrednota sa očeva i majki na djecu.

Ljubite svoje stare roditelje

 

Ja Vas lijepo molim, ljubite svoje stare roditelje!

Drhtave ruke i sijede kose očeva i pognutih dobrih majki.

Bore na licima, vene na rukama, izblijedjele umorne oči.

 

Ja Vas lijepo molim, ljubite svoje stare roditelje!

Pomilujte sijede glave, poljubite ostarjele i izranjene ruke.

Zagrlite svoje stare roditelje. Mučili su se i oni s vama.

Od srca im ljubav pružite, a u starosti im oslonac budite.

 

Ja Vas lijepo molim, ljubite svoje stare roditelje!

Ne odvajajte ih u male sobice, niti ih šaljite u staračke domove.

Poslušajte im vapaje, olakšajte im živote.

Imajte za njih lijepe riječi i osmijeh na licima u susretu s njima.

Zato Vas lijepo molim, ljubite svoje stare roditelje! Radili su oni puno da vaš život bude bolji. Oni su vas s radošću prihvatili kad vas je Bog njima poslao. Zato vas molim, poštujte svoje stare roditelje! Kad ih Bog jednom pozove na vječni počinak, ostat će iza njih prazno mjesto. A to prazno mjesto ti ćeš popuniti jer ćeš dotle i ti ostarjeti. A sve što ste vi činili svojim roditeljima, to će vam vaša djeca uzvratiti. Zato vas opominjem i unaprijed molim:

Volite i poštujte svoje stare roditelje!

Sveti Ivan Pavao II.