Kolekcionar nogometnih dresova iz Šibenika: Vrijednost se gubi kad se opere

Samo odabrani imali su priliku zaviriti u zavidnu kolekciju nogometnih dresova Šibenčanina Ivice Miškića. Riječ je o vođi palube na Jadrolinijinu trajektu.

- Jedni kupuju marke, drugi kupuju salvete, ja govorim: Idem ja kupiti dresove. I na kraju došlo je do toga, objašnjava Ivica Miškić, kolekcionar nogometnih dresova.

Ima ih 345 komada. Počeo je još potkraj devedesetih.

- Od Damira Maretića koji je onda igrao u Varteksu i slučajno smo se upoznali na trajektu za Vis. To je prvi dres koji je došao u kućnu kolekciju, govori.

Posljednji je onaj reprezentacije Kenije.

- Poslao mi ga je prijatelj iz Solina. Kod njega sam najviše dresova i nabavio. Kako on dolazi do toga, ne znam, ističe Miškić.

Odnedavno ima i dres Orenburga sa svojim prezimenom. Dakako, za ruski klub nije zaigrao Ivica, nego Danijel, njegov prezimenjak.

- Pričao je da mi je rođak jedan, koji radi u Norveškoj, upoznao jednoga od braće koji igraju. Zamolio ga je i on mi je prije deset dana poslao dres, govori Miškić.

Svi dresovi nošeni su na utakmicama ili nabavljeni u klupskim trgovinama. Nema krivotvorina.- Nešto sam kupovao, nešto bi mi prijatelji koji plove nosili. Imam prijatelja u Nogometnom savezu Slovenije i onda on to u 80 posto slučajeva nabavi, ističe.

Na nekima su još tragovi s utakmica. 

- Vrijednost dresa se gubi kad se dres opere, ističe Ivica Miškić.

Dresovi Hajduka za Ivicu su posebna kategorija. Jedan dres 'bijelih' velika mu je želja.

Volio bih naći onaj stari sa zvijezdom, ali to je malo skupo. Ispod 10 tisuća kuna ne može se naći, ističe Miškić.

Ne može se u njegovoj kolekciji naći ni dres najvećeg rivala Dinama. Zato u sobi vise onaj Kamen Ingrada i Jugoslavije, kojima je zajedničko da više ne postoje. 

- Ali zanimljivo, od svih ovih dresova tu, nemam ni dres Messija, ni Ronalda, ističe.

Da nije kupovao dresove, mogao je uštedjeti za luksuzni automobil. Radi se o kolekciji od otprilike 35 tisuća eura. Nije mu žao, jer stekao je poznanstva, poput onoga s Juricom Buljatom. 

- Tamo gdje je igrao, čovjek bi poslao dres, dodao je. Zato i ne začuđuje da je u Miškićevih najdražih 11. A oni, kao ni preostala 334, nisu na prodaju.