KOMENTAR: Tek je prošla polovica OI, a već smo po broju medalja nadmašili sve Igre osim onih u Riju!

Fascinantna je naša Hrvatska. Tako mala zemlja, 124. po površini od svih priznatih zemalja, da budemo precizni, a tako uspješna. Na ljestvici naseljenosti kotiramo još niže, s malo više od četiri milijuna žitelja smješteni smo na 128. poziciju. I onda, nakon te dvije ljestvice, pogledamo onu olimpijsku, svježu, s Igara u Tokiju koja kaže – 15. Croatia! Kako je moguće da državica koja nije niti među 100 najvećih ili najnaseljenijih ostvaruje takve rezultate zahvaljujući toliko nadarenim sportašicama i sportašima? Trenutno na kontu imamo sedam medalja, a imat ćemo ih, sigurno, još i više. Nakon Igara u Riju prije pet godina smjestili smo se na 17. mjesto s pet zlata, tri srebra i dvije bronce, a postoji dobra mogućnost da ćemo nadmašiti taj rezultat. Jedna mala Hrvatska…

Još 28 sportaša u konkurenciji

Matea Jelić, braća Sinković, Nikola Mektić i Mate Pavić, Marin Čilić i Ivan Dodig, Tonči Stipanović, Toni Kanaet te Damir Martin obradovali su nas olimpijskim medaljama u Tokiju. To je, dakle, deset hrvatskih sportašica i sportaša koji su se kući vratili ili se vraćaju s olimpijskom medaljom oko vrata. Nije nimalo loš učinak kad u obzir uzmemo ukupan broj naših natjecatelja na 32. olimpijskim igrama, a ta brojka iznosi 59. U natjecanju je još šest atletičarki i atletičara, jedan gimnastičar, dva hrvača, dva jedriličara, jedna kajakašica, jedna kanuistica, jedan karatist, dva streljača i 12 vaterpolista. Dakle, 28 sportašica i sportaša. Gotovo pola natjecateljske delegacije.

Moguće da će se u Hrvatsku s medaljom vratiti skoro polovica natjecatelja

Ne treba postavljati pritisak našim predstavnicima, no realno je očekivati da ćemo srušiti rekord iz Rija gdje smo osvojili deset odličja. Od Sandre Perković, „Kraljice diska”, očekujemo mnogo, Petar Gorša jedan je od favorita u trostavu, Tin Srbić briljirao je u kvalifikacijama preče, Ivan Kvesić, svjetski prvak iz 2018. godine, pokušat će sličan doseg ponoviti i u Tokiju, Božo Starčević nastojat će „izbrisati” nepravdu koja ga je snašla u Riju, a tek „Barakude”… Toliko sjajnih sportaša… Ako dio ovdje nabrojenih uzme toliko željenu medalju, uz uvjet da vaterpolisti budu među „medaljašima”, svojim kućama će se s odličjem oko vrata vratiti gotovo pola hrvatskih sportaša koji su otišli put „Zemlje izlazećeg sunca”!

Rekord bi vrlo lako mogao biti srušen

Dakle, u tijeku je deveti dan Olimpijskih igara, a već smo na sedam medalja. Fascinantno je to da smo više odličja osvojili samo u Riju, ali u punom trajanju Igara! Iz Barcelone 1992. naši su se sportaši vratili s tri medalje, četiri godine ranije na „račun” je sjelo i prvo zlato, ono rukometaša, te ukupno dvije medalje (druga je vaterpolske reprezentacije). U Sydneyju 2000. dobili smo još dvije medalje, a u Ateni 2004. godine tada rekordnih pet. U Pekingu 2008. nismo stigli do zlata, no zato jesmo do istog učinka kao u Ateni, a Igre u Londonu 2012. bile su prve na kojima smo osvojili više od jednog zlatnog odličja – njih tri (ukupno šest medalja). Olimpijske igre u Rio de Janeiru bile su naše najuspješnije do dana današnjeg (pet zlata, tri srebra i dvije bronce), no vrlo lako taj bi rekord mogao biti srušen u sljedećih tjedan dana. Upravo onako kako smo prognozirali.

Nitko manje stanovnika

Umoru fascinantnih činjenica koje se vežu uz Hrvatsku i njezin sport, izdvojit ćemo još da se u Top 15 zemalja po broju odličja u Tokiju ne nalazi niti jedna zemlja s manjim brojem stanovnika od „Lijepe naše”! To elitno društvo čine, uglavnom, velike države poput Kine, SAD-a, domaćina Japana, Francuske, Njemačke, Australije, Velike Britanije,… I onda u to društvo dođe jedna Hrvatska. Što se tiče površine, jedino je manja Švicarska (41.285 kilometara kvadratnih) koja se nalazi jedno mjesto ispred, na 14. poziciji (tri zlata, četiri srebra i pet bronca).

Sedam medalja uistinu je „debakl”…

Ionda pored svih tih uspjeha jedne male Hrvatske koji su se dobrim dijelom mogli i naslutiti, jer ovi rezultati nisu slučajnost niti su nas iznenadili, mogli smo uoči Igara u Tokiju pročitati razne grozne napise o malom broju hrvatskih sportašica i sportaša koji je, činjenično govoreći, najmanji još od Barcelone 1992. godine. Sve bi bilo u redu kad bi se ostalo na činjenicama, no kad se tvore naslovi poput „Kakav debakl: Hrvatsku će na OI predstavljati najmanje sportaša od 1992.!”, kakav je plasirao Vecernji.hr 5. srpnja, onda se možemo zapitati koliko su kompetentni takvi „novinari” koji vrlo vjerojatno nisu vidjeli da se 80 posto sportašica i sportaša natječe u pojedinačnim sportovima te da u pitanju nije nikakav „debakl”. Ili rade to s namjerom da se „ocrni” hrvatski sport koji je čudo nad čudima kako bi se uvukli pod kožu protivnicima domoljublja prema Hrvatskoj. A takvi, nažalost, masovno posjećuju hrvatske portale te bivaju sve glasniji. Da, sedam medalja nakon devet dana uistinu je „debakl”…

Tablica osvajača medalja

POZICIJA	DRŽAVA	ZLATA	SREBRA	BRONCE	MEDALJE
1.	Kina	23	14	13	50
2.	SAD	20	20	14	54
3.	Japan	17	5	8	30
4.	Australija	14	3	14	31
5.	ROO*	11	15	12	38
6.	Velika Britanija	9	10	12	31
7.	Južna Koreja	5	4	7	16
8.	Francuska	4	10	6	20
9.	Nizozemska	4	7	6	17
10.	Novi Zeland	4	3	4	11
11.	Češka	4	3	1	8
12.	Njemačka	3	4	11	18
13.	Kanada	3	4	6	13
14.	Švicarska	3	4	5	12
15.	HRVATSKA	3	2	2	7