KOMENTAR Zašto se čini da HDZ želi Milanovića i sljedećih pet godina na Pantovčaku?
Najjača hrvatska politička stranka, HDZ, muku je mučila s nalaženjem predsjedničkog kandidata kojeg će poslati na megdan aktualnom predsjedniku Zoranu Milanoviću, a na kraju nije izabrala nijednog iz svojih redova, nego je odlučila podržati u politici davno zaboravljenog i iz HDZ-a izbačenog Dragana Primorca
Iako su neki mediji i analitičari odmah počeli hvaliti tu odluku, navodeći da Primorac može pobijediti Milanovića, slično kao što su koji tjedan prije, malo stidljivije, govorili za književnika Miru Gavrana, dok se o njemu šuškalo kao o najizglednijem kandidatu kojeg bi podržao HDZ, trenutno je ipak objektivnija ocjena da će se Primorac morati žestoko namučiti da uopće uđe u drugi krug, a pobjeda je nešto što zasad tek može sanjati.
Naime, iako je Primorac znanstvenik s respektabilnom karijerom koju je razvijao otkad je napustio politiku prije 15-ak godina, činjenica je da pobjedu na izborima ne donose znanstveni uspjesi, nego to, među ostalim, čine karizma, novac i kampanja koja će motivirati birače, a on, barem kako se sada čini, nema odlike karizmatičnog vođe koji će svojim porukama i nastupima 'zapaliti' i motivirati birače. Ne odbacujući nijednog kandidata unaprijed, valja spomenuti da je Primorac u hrvatskoj politici zaboravljen čovjek te da će morati puno raditi u kampanji da bi se nečime istaknuo i da bude zamijećen.
No za ovu je kandidaturu važno naglasiti i to da, prvi put otkad postoji, HDZ nije kandidirao svog člana na predsjedničkim izborima. Nakon ere Franje Tuđmana, redom su to bili Mate Granić, Jadranka Kosor, Andrija Hebrang i Kolinda Grabar Kitarović, od kojih je jedino potonja uspjela zasjesti na Pantovčak, a od ostalih je još jedino Kosor uspjela izboriti ulazak u drugi krug.
HDZ se tjednima mučio s pronalaženjem kandidata - puštali su se baloni o Gavranu kao sigurnom kandidatu, iako on gotovo sigurno ne bi vidio drugi krug, pa se onda govorilo o stranačkim teškašima Anušiću i Butkoviću, koji su to, logično, odbili jer bi eventualnim odlaskom na Pantovčak izgubili snagu koju imaju unutar stranke i koju bi formalno morali napustiti, a u slučaju poraza bi se, uz također slabljenje pozicije u HDZ-u, izložili višemjesečnom podrugivanju. Zatim je netko uvaljao novinarima nevjerojatni biser da bi HDZ kandidirao Zvonimira Bobana, da bi se na kraju pokazalo da će ipak podržati Primorca kao neovisnog kandidata, nadajući se, valjda, da će time privući i glasače koji inače nisu skloni HDZ-u kao takvom, poput glavnog im koalicijskog partnera Domovinskog pokreta.
Točan razlog zbog kojeg je predsjednik HDZ-a Andrej Plenković odlučio podržati ne samo nestranačkog kandidata, nego čovjeka koji je izbačen iz HDZ-a zbog djelovanja suprotnog interesima te stranke 2009., kad se kandidirao kao neovisni kandidat na predsjedničkim izborima, protiv službenog stranačkog kandidata Hebranga, ostaje nepoznanica, no postoje nagađanja. Među češćim teorijama je ona da Plenković ni ne želi pobjedu na ovim izborima jer mu odgovara to da Milanović ostane još pet godina na toj dužnosti.
Naime, dok je 'kršitelj Ustava i svađalica' na Pantovčaku, Plenković i HDZ izgledaju dobro, mirno i pristojno, a njegovo ponekad divljačko ponašanje pomaže im u skretanju pažnje s pravih problema. Svaki put kad dođe do neke za vladajuću stranku neugodne situacije, poput inflacije, prijetnji štrajkovima, uhićenja ministara i pitanja o neispunjenim obećanjima ili nezakonitostima HDZ-ovih dužnosnika, dovoljno je uputiti samo malu provokaciju Milanoviću, koji ima jako kratak fitilj, što ga obično izbaci iz takta pa krene u žestoko vrijeđanje svih po redu te se onda javnost bavi onime što je izgovorio i koga je sve izvrijeđao, dok HDZ-ovi problemi padaju u drugi plan.
***Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Portala Dnevnih Novosti.
