'Konačno će pronaći svoj mir. Naša kalvarija sad je završila'
Dado Tutić nestalim se vodio od 16. rujna 1991. godine. Nakon 29 godina traganja, supruga Davorka identificirala ga je protekle srijede na Zavodu za sudsku medicinu na Šalati. Pokopan je na sisačkom groblju Viktorovac
Joj, Dado moj, jecala je Davorka Tutić čvrsto uz sebe privijajući hrvatski stijeg netom prije skinut s njegovog lijesa. Iako je jedva stajala na nogama, svog neprežaljenog supruga ispratila je na vječni počinak. Za njegovim povratkom čeznula je predugih 29 godina, nadala se, tragala, strepila, ne prestajući ga voljeti svim svojim srcem. Jučer se na sisačkom groblju Viktorovac od njega zauvijek oprostila. Časnički namjesnik Dado Tutić posljednji je identificirani hrvatski junak iz masovne grobnice vila Gavrilović. Na posljednji je počinak ispraćen uz sve vojne počasti, brojne suborce, prijatelje i članove Saveza udruge obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja koji su više od četvrt stoljeća Davorki davali snagu i utjehu.
Od njegovog ubojstva i nestanka 16. rujna 1991. do danas, Davorka je, uz brojne njihove zajedničke fotografije čuvala i kutijicu u kojoj su bile spremljene Dadine kutije cigareta, te bočica votke koju mu je poklonila za jedan rođendan.
Rat uništio živote
Te njegove stvari teška je srca poslala za njim u grob.
O svojoj višedesetljetnoj potrazi Davorka Tutić pripovijedala nam je u serijalu Nestali u ožujku 2017. godine. Ispričala nam je kako ga je zadnji puta čula 14. rujna 1991.
- Bilo je oko 16 sati. Rekao mi je: “Nemoj me ići tražiti, bit će sve dobro. Kad budem mogao do telefona, javit ću ti se”. Dva dana kasnije je ubijen. Vjenčali smo se 1989. godine i bili smo mladi, zaljubljeni i sretni. Nije uništena samo njegova nego i moja mladost. Ja njega sanjam i dan danas. U snu smo sretni, zagrljeni, a kad se probudim, sjedim na krevetu, svjesna da je to bio samo san - ispričala je tada Davorka. Dadu je upoznala 1989. u sad razrušenom petrinjskom hotelu. Ubrzo su se vjenčali i prve godine braka željeli su provesti uživajući jedno s drugim. Živjeli su kod Dadinih roditelja, putovali, a djecu i gradnju kuće ostavili za buduće godine. Došao je rat i uništio im život.
- Da je sve ostalo kako treba, slavili bismo 27 godina braka. Ja njega i danas vidim živog i sjećam se našeg zadnjeg susreta, kad se vraćao na frontu. Zagrlio me, poljubio i rekao: ‘Ti znaš da sam ja snalažljiv, sve će biti u redu’. I eto, ništa više nije u redu - pričala nam je Davorka 2017. godine.
Identificirala ga je proteklog tjedna na Zavodu za sudsku medicinu na Šalati. Tada nam je priznala da je sretna, ali i beskrajno tužna što joj se njezin Dado vraća kući nakon toliko godina.
- Konačno će pronaći svoj mir. I ja uz njega. Naša kalvarija je završila, kroz suze nam je protekle srijede govorila Davorka. Nekoliko je puta istaknula beskrajnu zahvalnost svojoj udruzi, ministru hrvatskih branitelja Tomi Medvedu i njegovom
pomoćniku Stjepanu Sučiću bez kojih, tvrdi, svog Dadu ne bi pronašla. Višedesetljetna bol, borba i traganje ostavili su traga na njoj.
Pripremila mu je grob
No unatoč tome ona je i dalje ponosna, hrabra, ali i jaka da se uhvati u koštac i na svoje mjesto posloži sve emocije koje ne prestaju navirati otkako je identificirala supruga. Još davnih godina pripremila mu je i grob u koji ga je jučer i položila i u kojem će, nakon više od četvrt stoljeća, u miru počivati. Napravila mu je i spomenik i na ploči napisala da je nestao u Domovinskom ratu 16. rujna 1991. godine na obroncima Petrinje. Dado je na vječni počinak ispraćen uz pjesme "Cesta mira", "Croatio iz duše te ljubim", te suze i jecaje svoje vjerne supruge.
