Kultura po mjeri Obuljen Koržinek uz Plenkovićev blagoslov: Ovo su sporni projekti

JAVNI (NAŠ) NOVAC

Otkazivanje festivala ”Nosi se” u Benkovcu otvorio je staro pitanje o financiranju kulturnih projekata od strane države. Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek već je devet godina na toj poziciji i svojim aktivnim ili pasivnim djelovanjem odobrava financiranje kulturnih projekata, dok iza Obuljen svesrdno stoji predsjednik Vlade Andrej Plenković. Koliko je ministrica kulture i medija važna karika njegove vlade najbolje govori Plenkovićeva izjava s kraja 2024.: ”Imam ženu koju volim i Ninu u koju sam afektivno zaljubljen kao ministricu”.

Državni novac kojim raspolaže ministrica prelijeva se džepove pojedinaca preko različitih organizacija poput HAVC-a, Zaklade Kultura nova ili samog Ministarstva kulture. No projekti na koje se troši državni novac često su u suprotnosti s temeljnih hrvatskim vrijednostima.

Primjerice hrvatski filmovi.

HAVC već godinama troši milijune kuna na filmove koji obezvrjeđuju hrvatsku državu, relativiziraju Domovinski rat i Srbe prikazuju kao žrtve tobožnje hrvatske agresije. Osim filmova javnim novcem financiraju se lijevo-liberalne civilne udruge koje se uglavnom bave antipatrijaharnim, feminističkim ili LGBTIQ temama i to preko državne Zaklade Kultura nova.

Festival u Benkovcu koji ismijava ”hrvatske svetinje” financiran je državnim novcem

Primjer festivala ”Nosi se” u Benkovcu, financiranog državnim novcem, samo je uzorak onoga što se već desetljećima događa na hrvatskoj kulturnoj sceni. Ovaj festival za sebe kaže da ima ”antiratni moto”. No, na njegovom repertoaru su se našla umjetnička djela koja ismijavaju ili relativiziraju Domovinski rat.

Primjer za to je film Mirotvorc koji suptilno relativizira srpsku agresiju u Domovinskom ratu ili predstava Olivera Frljića koji je na široko poznat po izrugivanju Domovinskog rata i Republike Hrvatske.

Osim Mirotvorca i Frljića Festival ”Nosi se” uključivao je predstavu Trupe OvoOno ”Ubu ovo ono” te nastup Damira Avdića u okviru programa ”Nosi se Off Stage”. Od dodatnih sadržaja održani su diskurzivni releji s Emir Imamovićem Pirkekom, Ramizom Huremagićem i Markom Vučetićem. Zatim, diskurzivni relej Staše Aras i Sofije Kordić, kratki dokumentarni film Karle Crnčević ”Divlje Cvijeće”, doku-igrani film Jelene Jureše ”Dečko iz kraja” te diskurzivni relej Barbare Matejčić pod vodstvom Melite Vrsaljko. Završni diskurzivni relej pod nazivom ”Istinom protiv nasilja!” uključivao je Natašu Govedić, Marka Vučetića i ekipu predstave.

No ono što je sporno jest da je ovaj festival financiran je od strane Ministarstvo kulture i medija RH, Zadarske županije, Grada Benkovca i Zaklade Kultura nova.

Zanimljivo je kako je sam organizator festivala Juraj Aras izjavio da je u kontaktu s ministricom kulture, čime je potvrdio njezin izravni ili neizravni utjecaj na ovu manifestaciju. Za Jutarnji list je kazao:

”Prije sat i pol nazvala me ministrica kulture. Zahvalan sam što me nazvala jer imam dobar odnos s njom. Izrazila mi je i podršku, i žaljenje, i zahvalnost na mojoj prizemljenosti. Rekla mi je da mi stoji na raspolaganju za sve što bude potrebno”.

HAVC godinama podupire kontroverzne filmove

HAVC već godinama troši milijune kuna na filmove koji obezvrjeđuju hrvatsku državu, relativiziraju Domovinski rat i Srbe prikazuju kao žrtve tobožnje hrvatske agresije. Najsvježiji primjer je film ”Čovjek koji nije mogao šutjeti” Nebojše Slijepčevića.

Nebojša Sljepčević i Nina Obuljen Koržinek; foto: Fah

Riječ je o filmu neupitne kvalitete, nagrađivanog u svijetu, ali u svojoj srži prikazuje priču koja više rehabilitira JNA nego što ima veze s hrvatskom borbom za slobodu. Isti redatelj već je ranije snimio dokumentarac ”Srbenka”. U filmu se hrvatsko društvo prikazuje kao kolektivni krivac za ubojstvo Aleksandre Zec, dok se hrvatske žrtve sustavno guraju u drugi plan.

Još skandalozniji primjeri financirani javnim novcem su dansko – hrvatski film ”15 minuta – Masakr u Dvoru”. U njemu se za hladnokrvno ubojstvo deset mentalnih bolesnika nastoji okriviti Hrvatsku vojsku. HAVC je 2016. godine ovom filmu dodijelio 250.000 kuna. Nakon što je izbio pravi medijsko-politički skandal, film je u Dansku vraćen na doradu. HAVC je zabranio korištenje materijala, pravdajući se da prvotno prikazana verzija nije bila konačna.

Tadašnji ravnatelj HAVC-a, Hrvoje Hribar, izjavio je da je film trebao prikazivati pasivnost UNPROFOR-ovog danskog bataljuna, te da je konačni scenarij značajno odstupao od onoga što je HAVC odlučio sufinancirati. Film je, prema njegovim riječima, nezakonito pušten u distribuciju. Hribar nije dao konkretan odgovor zašto HAVC nije reagirao nakon prikaza na Sarajevo Film Festivalu. Potvrdio je jedino da je daljnja distribucija filma zaustavljena.

Film ”Posljednji Srbin u Hrvatskoj”, groteskna je satira u kojoj su Srbi jedini imuni na virus dok Hrvati postaju zombiji. Za njega je izdvojeno 3,2 milijuna kuna.

Film ”Ministarstvo ljubavi” pak ismijava udovice hrvatskih branitelja, prikazujući ih kao varalice koje krše zakon radi osobne koristi. 2018. godine nakon prosvjeda braniteljskih udovica ipak nije emitiran na HRT2 u previđenom terminu, no jest u drugom. Za razvoj projekta je 2013. dobio 110.000,00 kuna. Dok je 2014. godine za poticanje audiovizualnih djela i stvaralaštva u kategoriji dugometražni film dobio 3.900.000,00 kn.

Daniel Rafaelić, tadašnji ravnatelj HAVC-a stao je u obranu filma kazavši da se radi o podmetanju i politizaciji te prizemnom iskazivanju nezadovoljstva. Napomenuo je i da je riječ o jednom od najboljih hrvatskih filmova u posljednjih deset godina.

Ovi naslovi pokazuju kako HAVC godinama financira projekte koji ponižavaju žrtvu i borbu hrvatskih branitelja te šire iskrivljenu sliku povijesti.

Politika HAVC-a i povezanost s Ministarstvom kulture

HAVC je formalno pod nadzorom Ministarstva kulture i medija. Drugim riječima, Ministarstvo imenuje dio upravnih tijela i odobrava izvješća. Ministarstvo donosi strateške kulturne politike i osigurava sredstva u državnom proračunu. Novac za filmsku proizvodnju, razvoj i distribuciju ide preko HAVC-a, ali iz proračuna koji određuje Ministarstvo.

Foto: fah

Teoretski, HAVC ima relativnu autonomiju u odlučivanju o tome koji će projekti dobiti potporu. Odluke donose umjetničko vijeće i stručna povjerenstva, a ne Ministarstvo izravno. Time se navodno želi izbjeći politički utjecaj na umjetničke odluke, iako u praksi ne možemo garantirati da se to ne može dogoditi.

Zaklada kultura nova

Zaklada Kultura nova osnovana je 2011. posebnim zakonom za vrijeme Vlade Jadranke Kosor, kao prva državna zaklada u kulturi u Hrvatskoj. Pokrenuta je na inicijativu organizacija civilnog društva, uz podršku Ministarstva kulture, s ciljem financiranja razvoja suvremene kulture i umjetnosti. Zaklada se uglavnom financira iz prihoda od igara na sreću, a bespovratna sredstva dodjeljuje udrugama putem javnih poziva. Upravlja njome Ivan Mesek, dok Upravni odbor od pet članova imenuje Vlada RH.

Ivan Mesek i njegov performans; Foto: Fah, snimka zaslona (Almissa Open Air – Zefrey Throwell); Montaža: Narod.hr

Formalno, projekti se biraju prema načelima transparentnosti i jednakog tretmana, no među korisnicima sredstava redovito se nalaze udruge lijevo-liberalnog i LGBT usmjerenja. Primjerice Centar za ženske studije, udruga Domino, Eurokaz, queerANarchive, K-zona i Vox Femine. Kritike se često odnose na financiranje kontroverznih ili ideološki obojenih projekata javnim novcem.

Primjeri uključuju udrugu Flamingo (drag-performeri) ili pak Centar za ženske studije kojemu je u deset godina isplaćeno gotovo 100.000 eura. Udruzi Divert za feministički ples isplaćeno je 14.400 eura, dok je udruzi Domino isplaćeno oko 40.000 eura u 2023. Splitskom QueerANarchive dodijeljeno je pak 25.000 eura.

Zaklada Kultura nova ostvaruje rekordne prihode, a financira iste projekte kao i Možemo u Zagrebu

Zaklada Kultura nova u 2022. i 2023. godini ostvarila je rekordne prihode, većinom od igara na sreću. U 2022. prihodi su iznosili oko 2,53 milijuna eura, a rashodi 2,34 milijuna, uz višak od gotovo 197.000 eura.

U 2023. prihodi su porasli na 2,87 milijuna eura, a rashodi na 2,74 milijuna, s povećanjem podržanih projekata i organizacija za 33% i 19% u odnosu na prethodnu godinu. Financijski plan za 2024. predviđa prihode od gotovo 3 milijuna eura i rashode od 3,58 milijuna, uz osigurani višak iz 2023. To omogućuje pak dodatnu potporu civilnim udrugama u kulturi i umjetnosti.

Iako bi sredstva Zaklade trebala služiti humanitarnim, socijalnim i društveno korisnim djelatnostima, praksa pokazuje da značajan dio javnog novca odlazi na queer istraživanja, feminističke i LGBTIQ+ projekte. U Zagrebu su udruge financirane iz više izvora, no dominantni su Grad Zagreb i Zaklada Kultura nova.

Zanimljivo kako i Grad Zagreb i Zaklada Kultura nova financiraju iste udruge i projekte. A mnoge od ovih organizacija povezane su i s političkim strankama lijevog spektra, osobito s Možemo i gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem. Zaklada i Grad Zagreb dakle, često dijele iste prioritete, uključujući queer kulturu, antikapitalističke inicijative i antifašističke manifestacije.

HAVC (Hrvatski audiovizualni centar) je javna ustanova Republike Hrvatske osnovana radi poticanja i razvoja audiovizualne djelatnosti. Njegovi glavni zadaci uključuju:

• poticanje razvoja, proizvodnje, distribucije i promocije hrvatskih audiovizualnih djela (filmova, dokumentaraca, animacija itd.),

• upravljanje javnim pozivima za sufinanciranje filmova i drugih projekata,

• promicanje hrvatske audiovizualne kulture na domaćoj i međunarodnoj razini 

Formalno je osnovan 1. siječnja 2008. temeljem Zakona o audiovizualnim djelatnostima, donesenog 2007. godine 

Sredstva za rad i djelovanje HAVC-a dolaze iz državnog proračuna te iz doprinosa industrije (npr. HRT-a, telekom operatera, ISP-ova i drugih subjekata koji distribuiraju audiovizualne sadržaje) 

Institucionalno, centrom upravljaju tri tijela:

• Upravni odbor, koji nadzire rad i financijsko poslovanje,

• Ravnatelj, koji ustanova predstavlja i vodi njezino svakodnevno poslovanje,

• Hrvatsko audiovizualno vijeće, odgovorno za programsku djelatnost i raspisivanje javnih natječaja. 

Tko trenutno vodi HAVC?

Od 2019. godine ravnatelj HAVC-a je Christopher Peter Marcich (poznat i kao Chris Marcich). Riječ je o Amerikancu hrvatskog podrijetla, dugogodišnjem profesonalcu iz filmske industrije i bivšem diplomatu. Prvi put je preuzeo dužnost 2019. godine, nakon čega je obnovio mandat 

Prethodno su tu dužnost obnašali Hrvoje Hribar (šest godina, poda tvrdi se zbog nalaza državne revizije) i Danijel Rafaelić

1. HAVC – ustanova koja bi trebala čuvati hrvatski film, a često financira sve samo ne Domovinski rat.

1. Za filmove o braniteljima nema ni kune, ali za “progresivne projekte” i satire koje ismijavaju Hrvatsku – novca uvijek ima. To je HAVC.

1. HAVC se financira iz džepova hrvatskih građana, ali programom se često ponaša kao da smo još u Jugoslaviji.

1. Dok naši branitelji čekaju priznanje na festivalima, HAVC nagrađuje uratke koji ruše temelje na kojima je Hrvatska stvorena.

1. Ako HAVC ne vidi Domovinski rat kao temu hrvatskog filma, onda se moramo pitati – čiju politiku zapravo provodi?