Laucu pukao film, donio iznenadnu odluku: ‘Žao mi je, od sada na dalje…’
Od sada na dalje više neću odgovarati na komentare na društvenim mrežama, jer tu doista ima puno nepreciznosti koje se onda izvlače i zloupotrebljavaju u medijima što me iznimno žalosti. Volio bih da ljudi mogu izvući u ovim teškim vremenima više pozitive iz sebe, to bi nam svima pomoglo, navodi Lauc
Znanstvenik Gordan Lauc u ponedjeljak je izazvao val reakcija svojim statusom na Facebooku. Naime, Lauc je jednom od korisnika koji je komentirao da će unatoč mjerama tijekom pandemije koronavirusa, ostati pitanje koliko se života moglo spasiti da se išlo sa strožim mjerama, odgovorio: “Ako želite samo imati minimalan broj mrtvih, onda treba pustiti pandemiju da se slobodno širi i ubije 0,1 ili 0,2 populacije, uglavnom starijih i bolesnih. Već sada znamo da će dugoročno gledan ukupan broj mrtvih koji će biti posljedica mjera za suzbijanje koronavirusa značajno nadmašiti broj ljudi koji će te mjere spasiti. Što strože mjere, to će više ljudi zbog njih umrijeti. Računica je tu vrlo jednostavna i ne ide u prilog strožih mjera” prenosi Danas.hr
Njegovi komentari naišli su na osude korisnika, između ostalih i kolege znanastvenika Igora Štagljara koji mu je napisao da je “pretjerao” i da “priča nebuloze”.
Lauc se nakon svega ponovno oglasio na svom Facebook profilu te pojasnio prijašnje stajalište. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
”Koliko vidim, jedan moj odgovor na komentar na društvenim mrežama završio je i u novinama pa očito moram sve još jednom pojasniti. Žao mi je zbog tog nepreciznog i nedorečenog odgovora na komentar na FB, no to je doista nešto u što ne mogu ulagati puno vremena. Pročitan izvan konteksta ovaj odgovor doista može zvučati ružno, što sad neki i iskorištavaju. Dakle, u situaciji kada netko pita “koliko bi se života moglo spasiti da se išlo strožim mjerama” ja odgovaram da “ako želi SAMO minimalan broj mrtvih, onda…” Ono što sam podrazumijevao (a kad je izvađeno iz konteksta se ne vidi) je cijeli post na koji je bio napisan taj komentar, a tamo je pisalo sljedeće:
“No još je puno prerano za opuštanje. U Hrvatskoj je jako puno zaraženih. U Zagrebu negdje između 5 i 10% ukupne populacije. To je tako već neko vrijeme i vjerojatno će ostati na toj razini još koji tjedan. Bolnice koje su bile na granici raspada sustava i prije pandemije su jako preopterećene i sustav održavaju samo nadljudski napori liječnika i medicinskih sestara. Najjači udar na bolnice tek dolazi. Hospitalizacije kasne za brojem novih slučajeva i oni koji su se zarazili zadnjih tjedan dana još nisu razvili teške simptome bolesti. Pomozimo našim zdravstvenim radnicima na način da se pokušamo ne zaraziti sada, kako se za nekoliko tjedana oni ne bi morali brinuti i za nas. Izbjegavajte kontakt s drugim ljudima. U zimskom periodu širenje aerosolom je dominantni oblik širenja. Zamislite to kao dim cigarete koji se širi i ostaje u zraku i nakon što cigareta izgori. No nije isto hoćemo li udahnuti 1, 10, 1000 ili milijun čestica virusa. Zbog toga je rizik na otvorenom mali, a često prozračivanje najbolja mjera zaštite. Srećom, trenutno nije previše hladno, pa se ne moramo jako brinuti o efektu prozračivanja na sušenje zraka. Za svaki slučaj pazite da si ne osušite sluznice jer su one vaša prva linija obrane od virusa. Pijuckajte nekakav čaj (nikako zašećerena slatka pića, jer ona dugoročno ubijaju puno više ljudi od korone), ubrizgavajte izotoničnu otopinu u nos, ovlažujte zrak. Zatvoreni prostori su najveći rizik, posebice oni u kojima je visoka razina buke, pa se ljudi moraju nadvikivati i izbacivati puno veće količine virusa u zrak.”
Dakle, uopće nije sporno da se zalažem da se pretjerani rast ne dogodi i da je važno je usporiti rast epidemije balansiranim mjerama, ali opet ne predrastičnim jer bi to inače izazvalo i kratkoročne i dugoročne negativne posljedice koje u odgovoru sumariziram njihovom krajnjim posljedicama tj “smrtima”.
”Koliko vidim, jedan moj odgovor na komentar na društvenim mrežama završio je i u novinama pa očito moram sve još jednom pojasniti. Žao mi je zbog tog nepreciznog i nedorečenog odgovora na komentar na FB, no to je doista nešto u što ne mogu ulagati puno vremena. Pročitan izvan konteksta ovaj odgovor doista može zvučati ružno, što sad neki i iskorištavaju. Dakle, u situaciji kada netko pita “koliko bi se života moglo spasiti da se išlo strožim mjerama” ja odgovaram da “ako želi SAMO minimalan broj mrtvih, onda…” Ono što sam podrazumijevao (a kad je izvađeno iz konteksta se ne vidi) je cijeli post na koji je bio napisan taj komentar, a tamo je pisalo sljedeće:
“No još je puno prerano za opuštanje. U Hrvatskoj je jako puno zaraženih. U Zagrebu negdje između 5 i 10% ukupne populacije. To je tako već neko vrijeme i vjerojatno će ostati na toj razini još koji tjedan. Bolnice koje su bile na granici raspada sustava i prije pandemije su jako preopterećene i sustav održavaju samo nadljudski napori liječnika i medicinskih sestara. Najjači udar na bolnice tek dolazi. Hospitalizacije kasne za brojem novih slučajeva i oni koji su se zarazili zadnjih tjedan dana još nisu razvili teške simptome bolesti. Pomozimo našim zdravstvenim radnicima na način da se pokušamo ne zaraziti sada, kako se za nekoliko tjedana oni ne bi morali brinuti i za nas. Izbjegavajte kontakt s drugim ljudima. U zimskom periodu širenje aerosolom je dominantni oblik širenja. Zamislite to kao dim cigarete koji se širi i ostaje u zraku i nakon što cigareta izgori. No nije isto hoćemo li udahnuti 1, 10, 1000 ili milijun čestica virusa. Zbog toga je rizik na otvorenom mali, a često prozračivanje najbolja mjera zaštite. Srećom, trenutno nije previše hladno, pa se ne moramo jako brinuti o efektu prozračivanja na sušenje zraka. Za svaki slučaj pazite da si ne osušite sluznice jer su one vaša prva linija obrane od virusa. Pijuckajte nekakav čaj (nikako zašećerena slatka pića, jer ona dugoročno ubijaju puno više ljudi od korone), ubrizgavajte izotoničnu otopinu u nos, ovlažujte zrak. Zatvoreni prostori su najveći rizik, posebice oni u kojima je visoka razina buke, pa se ljudi moraju nadvikivati i izbacivati puno veće količine virusa u zrak.”
Dakle, uopće nije sporno da se zalažem da se pretjerani rast ne dogodi i da je važno je usporiti rast epidemije balansiranim mjerama, ali opet ne predrastičnim jer bi to inače izazvalo i kratkoročne i dugoročne negativne posljedice koje u odgovoru sumariziram njihovom krajnjim posljedicama tj “smrtima”.
Dakle, treba naći optimalan balans, osobito sada kada znamo da su zemlje, koje su išle u strogi lockdown, imale silovit drugi val kao primjerice Češka (imala je stroge mjere usred ljeta) ili Argentina koja je također imala lockdown, a sada je po broju umrlih dostigla Brazil koji nije nikada imao lockdown. Znači, optimum nije lako naći, ali je naša odgovornost da klatno ne ide niti u jedan ekstrem. U svom prethodnom postu sam se previše sažeto izrazio i žao mi je ako sam stoga nepotrebno uznemirio duhove. Bešćutan sigurno nisam, itekako mi je stalo do toga da spasimo što više života, te u to ulažem jako puno svog vremena i truda posljednjih nekoliko mjeseci.
Od sada na dalje više neću odgovarati na komentare na društvenim mrežama, jer tu doista ima puno nepreciznosti koje se onda izvlače i zloupotrebljavaju u medijima što me iznimno žalosti. Volio bih da ljudi mogu izvući u ovim teškim vremenima više pozitive iz sebe, to bi nam svima pomoglo.”
