‘MA, SLAVITE! PA, NISMO UZALUD GINULI!’ Bivši logoraš: ‘Na dan priznanja tukli su nas kao nikad’
SJEĆANJE ZATOČENIKA
Hrvatska je prije 31 godinu, 15. siječnja 1992. godine postala međunarodno priznata zemlja i uspostavila je diplomatske odnose s Njemačkom, državom koja je odigrala bitnu ulogu u priznavanju Hrvatske u svijetu založivši svoju sveukupnu političku i gospodarsku težinu. Tim je činom pokrenula pasivnu Europu i potaknula ostalih jedanaest članica Europske zajednice da priznaju neovisnost i suverenitet RH, piše Dnevno.hr.
Hrvatski državljani stariji od 30 godina pamte taj dan kao dan euforije, slavlja i neizmjerne sreće. Nešto drugačije pamte ga hrvatski branitelji koji su u to doba bili zatočeni po srpskim logorima. Jedan od njih je Predrag Mišić:
Zbog priznanja ih tukli kao nikada do tada
“Soba 14/1, Svanulo je, polako otvaram oči. Nije san. Bolje da se nisam ni probudio. Surova istina soba – 14/1. Danima ne spavam, neće san. Tuga, bol, batine? Ne znam, ali umoran pomalo od svega. U daljini tek čujem zveckanje ključeva. Pomislih ‘ajde ostavi nas, ionako će nas tuga ubiti. Ali neće zlotvor, hoće i ovo malo ponosa ubiti u meni. U svih nas 182. Otključava, proziva, udara, puca pendrek ko pištolj, udara zločinac već izudarana tjela. Traje to cijeli dan. Nitko se ne pita zašto, no čudno je, tukli su i do sad. Ali ovo već sad dugo traje”, prisjetio se Mišić dana priznanja Hrvatske u logoru.
“Nek’ slave, pa nismo uzalud živote davali’
A onda se, kaže, u kutku sobe začula vijest o priznanju:
“Priznali nas! Ljudi, priznali nam Hrvatsku! Sreći nikad kraja. Tuga još veća, daleko od doma, od domovine, obitelji… Ali, neka, nek’ drugi slave. Pa, nismo uzalud živote dali. Soba 14/1 upisana velikim slovima, a bilo je puno takvih soba. Ubijenima u logoru Srijemska Mitrovica i svim poginulim za domovinu – vječna im slava i hvala”.
