Majka Božja – Kamenita vrata
Povijest, stvarnost, molitelji i uslišanja
Zaštitnica grada Zagreba
Danas najpoznatija i jedina sačuvana stara gradska vrata jesu Kamenita vrata, za koja se pretpostavlja da su podignuta 1266. godine. Nalaze se u zgradi koja je ostatak utvrde, a oblikovana je poput pravokutne kule s kolnim prolazom. Početak štovanja Majke Božje Kamenitih vrata povezan je s požarom koji je kasno navečer, s 30. na 31. svibnja 1731. godine, buknuo u zgradi sjemeništa Sv. Josipa i proširio se, prvo po cijelom Gornjem gradu, a sutradan i susjednim Kaptolom. U požaru su izgorjela i Kamenita vrata te stan u kojemu je iznad njih živjela udovica Modlar. Trećega dana poslije požara, pregledavajući zgarište, udovica je u pepelu pronašla neoštećenu sliku Svete Marije, kojoj je izgorio samo drveni okvir. O tome čudu brzo se pročulo u Zagrebu. Pobožna je udovica pod svodom Kamenitih vrata dala podignuti malen oltar i tako omogućila svim sugrađanima da štuju Majku Božju. Zanimljivo, stručno je povjerenstvo potvrdilo je da je 1929. godine slika bila zahvaćena plamenom, koji je uništio njezinu drvenu podlogu. Pokus je dokazao da Majka Božja nije naslikana na materijalu otpornom na vatru. Slika Majke Božje koja se nalazi u svetištu prikazuje Gospu kao vladaricu. Ima žezlo u lijevoj ruci. Desnom pridržava malog Isusa, koji u lijevoj ruci drži malen globus. Lik Majke Božje Kamenitih vrata ugrađen je u oltar s kipovima sv. Petra i Pavla. Uz njih se, sa svake strane, nalaze dva bijela anđela koji odaju počast Gospi. Na dnu slike je mjesec, a sa svih strana okružuju je oblačići. Marija nosi haljinu grimizne boje, a na ramenima joj gledamo plašt ukrašen zlatnim zvijezdama. Oltar sa slikom Majke Božje štiti barokna, izvanredno lijepa ograda, a izradio ju je majstor Ivan Korta 1778. godine. Iznad slike je Marijin pozlaćeni monogram, a Majka Božja sjedi na kraljevskom prijestolju. Prilikom dvjestote obljetnice čudesnog očuvanja Gospine slike, 31. svibnja 1931. godine, svečano je okrunjena zlatnom krunom.
Jedno od molitvenih uslišanja
Svjedočanstvo mladog Hrvata Marija Čurića doista je impresivno. No, vjerujemo da njegova životna priča tek počinje. Unatoč svim posljedicama koje ovaj mladić ima poslije nesreće koju je preživio, u njemu i dalje gori oganj Božje ljubavi. Neka nam ova priča i svjedočenje budu na blagoslov i obraćenje! Dogodilo se to 31.8.1998. god., oko 17 sati! „U dječjoj igri i znatiželji popeo sam se na stup dalekovoda, uslijedio je strujni udar od 10.000 volta i pad s 8 metara visine. Usporedbe radi, utičnica ima 220 W i nerijetko ubije čovjeka. Nema se vremena čekati hitnu pomoć već me voze u Osijek u bolnicu. Na putu se mimoilaze s hitnom koja dolazi po mene, no mi dalje vozimo za Osijek. U KBC-u Osijek pri hospitalizaciji kažu da nemaju ni mogućnosti ni resursa za ovako teškog pacijenta. Preostaje samo Zagreb i moliti Boga da preživim put. Bolničari zovu svog najboljeg i najiskusnijeg vozača koji tada nije radio i bio je u svom domu. On govori: 'Pošto je dijete u pitanju, spremite kola, dolazim'. Put za Zagreb prošao je u redu, ali u operacijskoj sali staje srce i nema više znakova života. Kreće reanimacija! Nakon nekog vremena liječnici proglašavaju smrt. Sestra zapisuje vrijeme smrti, kad nakon nekoliko trenutaka srce odjednom počinje opet kucati. Ponovno kreće reanimacija i borba za život koja je trajala 45 minuta! Konačno dobivaju puls i ja se vraćam u život. Nakon toga slijedi 14 dana kome. To je ukratko o svemu što se događalo, ono što ću sada ispričati je još bitnije. Nekoliko dana nakon stradavanja mojoj majci u san dolazi Gospa i govori: 'Pođi u Međugorje i prikaži mi svoga sina Marija, a ja ću se pobrinuti za njega'. Moja majka nikome ništa ne govori već se pakira i odlazi u Međugorje. Svi ostaju u čudu i govore mojoj majci: 'Dijete ti leži u komi, smrt se očekuje svake sekunde, umjesto da budeš uz njega ti ideš u Međugorje'. Ali moja mama se ne obazire već čini kako je Gospa rekla. Majka je u Međugorju i zadnji dan njenog boravka kad se već sprema kući javljaju joj da sam se upravo probudio iz kome. Dolazi direktno u Zagreb meni u bolnicu. Doktorica kaže da sam još uvijek jako kritično i ako dobijem još jednom povišenu temperaturu nastupit će smrt. Ukoliko ne bude temperature ostat ću u bolnici minimalno 6 – 12 mjeseci. Mama odgovara doktorici: 'Temperature neće biti!' Dok to s vjerom izgovara još u sebi razmišlja: 'Sveta voda to neće dopustiti, a moj Mario će za Božić biti kući!' Tako je i bilo, nakon dva tjedna kome i 107 dana boravka u bolnici niti jednom temperatura nije bila povišena, jer svaki dan prilikom posjete moji bi roditelji svetom vodom na mome čelu i usnama napravili znak križa. Bogu hvala nekoliko dana prije Božića sam došao kući. Da je sve to medicinski fenomen, došli su se uvjeriti tim stručnjaka iz Amerike koji su promatrali moj slučaj i ništa im nije bilo jasno. Nikome nije bilo objašnjivo kako to da oporavak teče takvom strelovitom brzinom, iznad očekivanja i najvećeg optimista. Nikom osim mojim roditeljima koji su znali tko vodi brigu o meni. U 107 dana, koliko sam u bolnici proveo, moji su roditelji svaki dan dolazili u posjet. Prije posjete bi svaki put odlazili na Kamenita vrata i prikazivali me u molitvi Gospi. Radi težine operacija i vrlo jakih anestezija, operacije sam mogao imati samo jednom tjedno, uvijek su bile utorkom. I evo, nakon 17 godina, svaki utorak sam redar, poslužitelj na Kamenitim vratima gdje se molitvena zajednica Srca Isusovog okuplja i moli krunicu. Baš na onaj dan kad su se odvijale teške operacije u kojima se borilo za moj život. Svima koji dolaze na Kamenita vrata na molitvu, želim poručiti. Među vama se nalazi mladić koji se uz Gospin zagovor vratio iz mrtvih. Zar mislite da vaše nakane i potrebe ne mogu biti uslišane?”
Mario Čurić – redar i član zajednice “Srca Isusova!”
Ploče zahvalnice za primljena dobročinstva
Svako naše Marijansko svetište posjeduje ploče koje su podignute u znak zahvale za primljena uslišanja. U svetištu Majke Božje Trsatske postoji posebna prostorija u kojoj se na zidovima čuvaju zahvalne ploče za uslišane molitve. Na Mariji Bistrici ploče zahvalnice su u prostoru cintoru oko samog svetišta. Kamenita vrata imaju zidove na kojima se čuvaju zahvale Majci Božjoj. Prema povijesnoj fototeki Muzeja grada Zagreba na slici Kamenitih vrata iz 1928. godine nema zahvalnih pločica, ali ima ostavljenih slika i krunica. Na prvoj slici nakon ove godine, iz 1935., već se vide postavljene pločice. Posljednje su pločice postavljene 1975. godine.
Tko se dolazi moliti Majci Božjoj na Kamenita vrata
Na Kamenita vrata dolaze se moliti ljudi različitih životnih dobi. Mladi, stari, studenti, đaci, djeca s roditeljima. Još kada sam bio student u Zagrebu čuo sam od mnogih studenata i studentica: „Danas idem zapaliti svijeću na Kamenita vrata i zahvaliti se Majci Božjoj. Položio sam 'užasno' težak ispit“. Od starijih ljudi znao sam čuti: „Muž mi je danas hitno operiran. Bojim se za njega i njegovo zdravlje. Danas idem Majci Božjoj na Kamenita vrata.“ Tako bi se mogli nizati razlog za razlogom zašto vjernici grada Zagreba odlaze na Kamenita vrata. Postoji neko nepisano pravilo da zagovaratelji Majci Božjoj od Kamenitih vrata uz zagovor i molitvu na nakanu mogućeg uslišanja zapale svijeću. Isto to čine studenti u znak zahvale za položeni ispit. U samom prostoru nasuprot slike Majke Božje postoji nekoliko klupa u kojima gotovo uvijek netko kleči ili sjedi i moli se. To je pokazatelj da je Majka Božja od Kamenitih vrata cijenjena i štovana među građanima grada Zagreba. I ne samo Zagrepčana. Na Kamenita vrata se dolaze moliti vjernici iz šireg okruženja grada Zagreba. Neki prolaznici kroz Kamenita vrata zastanu i kratko se pomole, a neki naprave samo znak križa. Impresivno je to promatrati i uočiti kako vrlo rijetki prođu bez znaka križa. Može se reći da većina ljudi poštuje taj sakralni prostor, iako su Kamenita vrata prolaz kroz koji uvijek netko žuri za svojim dnevnim obvezama. Molitelji na Kamenitim vratima mole se Majci Božjoj za svoju obitelj, za uspješno školovanje, u različitim tjeskobama i potrebama, i u znak zahvale za uslišani zagovor.
Majka Božja od Kamenitih vrata – zaštitnica grada Zagreba
U Europi i svijetu mnogi gradovi imaju svoga nebeskog zaštitnika. Isto tako i grad Zagreb. Pokojni kardinal Franjo Kuharić bio je velik štovatelj Majke Božje. Gotovo svaka njegova propovijed završavala je zagovorom Majci Božjoj. Izricao je neprekidnu želju da nas Majka Božja vodi, štiti i čuva, naše obitelji i hrvatski narod. Zato nije nimalo čudno što je baš on Majku Božju od Kamenitih vrata 31. svibnja 1991. godine proglasio zaštitnicom grada Zagreba. Tu činjenicu mnogi ne znaju. Kada bismo anketirali građane grada Zagreba, mnogi bi ostali zbunjeni i bez odgovora. Sveti Josip zaštitnik je Hrvatske, a Majka Božja od Kamenitih vrata zaštitnica je glavnog grada Hrvatske. U toj činjenici ima mnogo simbolike. Ni domovina Hrvatska, a isto tako ni grad Zagreb nisu bez duhovne zaštite. Kalendarski gledano, Marija Božja od Kamenitih vrata slavi se u mjesecu svibnju, koji je posvećen njoj i svibanjskim pobožnostima diljem Hrvatske. I to na samom kraju najljepšeg mjeseca u godini, 31. svibnja. Od toga dana svake se godine slavi dan grada Zagreba svečanom procesijom i svetom misom.
Molitva Majci Božjoj od Kamenitih vrata
Presveta Bogorodice!
Tvoj sveti lik nije izgorio u razornu požaru Kamenitih vrata.
Čudesno sačuvan postao nam je znakom
da ti u srcu grada Zagreba
želiš na osobit način biti prisutna kao Zaštitnica i Utočište svima
koji ti povjere svoje tjeskobe i nade, svoje boli i brige.
Ohrabreni tim znakom, puni pouzdanja i pobožnosti,
tvome Srcu povjeravamo i predajemo
svako dijete i sve mlade, bolesnike i patnike,
siromahe i beskućnike našega grada.
Pohodi sve naše obitelji i uvedi u njih jedinoga Spasitelja Isusa Krista
da budu zdrave, vjerne i potomstvom blagoslovljene.
Kraljice mira, moli za nas i moli s nama
za mir u našoj ispaćenoj Domovini,
da kroz sve poteškoće i opasnosti života
sretno stignemo u radost Presvetoga Trojstva,
da ga hvalimo i slavimo u sve vijeke vjekova. Amen.
Majko Božja Kamenitih vrata, zaštitnice grada Zagreba, moli za nas!
