MAJKA HRABROST Ratovi su joj odnijeli četiri brata i četiri sina: Katin unuk nam je ispričao kako je to podnijela
Na današnji dan rođena je Kata Šoljić (Vukšić Donji kod Brčkog 1922.) majka četvorice poginulih vukovarskih branitelja i junakinje Domovinskog rata. Kata je gubitkom sinova Nike, Ive, Mije i Mate postala simbolom patnje i hrabrosti hrvatske majke u Domovinskom ratu.
Patnja ove velike žene započela je još u Drugom svjetskom ratu kad su joj strijeljana četiri brata. Oca je izgubila kad je imala 13 godina, a nakon završetka rata umrle su joj majka i dvije sestre. Sa 18 godina se udala i od 1941. g. živjela s mužem Antunom u Ulicama, selu koje također pripada brčanskoj općini. Rodila je šestero djece: Niku, Ivu, Miju i Matu, te kćeri Maru i Anu.
“Život nam je bio ispunjen tegobnim radom na njivama preko dana, a noću smo tkali i preli: iako smo imali povelik posjed, skromno smo živjeli. Bez struje, bez bunara u svojem dvorištu (nosili smo tuđu vodu), bez pelena, othranila sam šestero djece i izvela ih na pravi put. Hvala Bogu što sam sada imala što dati Hrvatskoj. Zato poručujem svim mladim ženama neka se ne boje rađati djecu jer ona ne donose siromaštvo. Djeca ispunjavaju tri ljubavi: prema majci, Bogu i domovini”, otvoreno je pričala u brojnim intervjuima.
Unuk Franjo o patnji svoje bake
Najstariji sin Niko ubijen je u Srijemskoj Mitrovici, Mijo je ubijen u kukuruzištu, Ivo, zapovjednik Mitnice, nestao je u proboju u Dunavu, a Mato je ubijen u napadu na vojarnu. U ratu bili su i kći Marija i zet Stipe Barišić, zet Ivan Vukojević, unuci Zoran, Franjo, Anto i Toni. Kći Marija sa svojom obitelji prošla je teško zatočeništvo Srijemske Mitrovice.
Franjo Šoljić, unuk pokojne Kate i sin pokojnog Nike, sa sjetom se za naš portal prisjetio ove velike žene koja je do smrti na plećima nosila teret gubitka četvorice sinova.
“Naravno, jako teško se nosila s tim, držali su je lijekovi da bi preživjela. Sjećam se da je jednom rekla ‘doći će taj dan da ih stavim sve jedno kraj drugog, pa mogu i ja bogu na ispovijed’, pritom je mislila da može umrijeti tek kad joj pronađu sve sinove.”
Unatoč ogromnoj tragediji, hrabra Kata je poživjela “lijepe godine”: “Mi smo bili velika obitelj, no iako nas je prepolovio, ostala je unučad koja je bila oko nje i tješila je, davala joj pozitivnu energiju… Oni su joj bili motiv za dalje i da nije bilo bolesti, poživjela bi i dulje. Bila je snažna”, zaključuje unuk hrvatske majke-hrabrosti.
