Mario Maks Slaviček o ironiji propasti Varteksa: Priča iz Varaždina
Hrvatski branitelj Mario Maks Slaviček poznat je po svojoj ulozi u Domovinskom ratu, ali i po svojim osvrtima na aktualna politička i društvena događanja u Hrvatskoj. Ovoga puta, Maks se dotakao nekoć slavne tvrtke Varteks, a cijeli film o njezinu propadanju “izvrtio” mu se prilikom šetnje po Varaždinu.
“Vozim se danas nekadašnjim glavnim gradom Hrvata i pokraj sada već bivše tvornice Varteks – ugledam novi naziv ulice. Lijepo piše ‘Varteksova ulica’, a od Varteksa više niti V. Tvornice više nema, ali nakon što su je ‘drugovi iz Komiteta’ preodjeveni u gospodu iz stranke zatukli, dobila je ulicu. Teško je vjerovati u tu ironiju…”
Nestanak Industrijskog Simbola
To ga je, kaže, natjeralo na razmišljanje: “Gigant koji šaptom pade za kojih pet deset godina bit će zaliven betonom i na njemu će izrasti cijeli jedan kvart, a u tom kvartu djeca neće znati što je bio taj Varteks. Vjerojatno će pomisliti kako je to ime ulice po nogometnom klubu čiji je stadion preko puta, a u kojem je sad NK Varaždin, a ne Varteks. I taj su nogometni Varteks neki likovi izgnali iz Varaždina, priča se…”
Varteks – Priča o Uspjehu i Padu
Varteks je, prisjetio se, nastao od tvrtke Tivar koju su osnovali Česi i Hrvati još davne 1918. u Varaždinu: “Preživjela je ta kompanija i srbijanskog Kralja Aleksandra i SHS, iako su tom srbijanskom kralju Varaždinci iz meni još dana danas neshvatljivih razloga u svom gradu digli poveći spomenik. U Varaždinu je, dodao je Slaviček, projugoslavenska gradska vlast tijekom 20-ih i 30-ih godina 20. stoljeća aktivno radila na zaštiti i promicanju jugoslavenske ideje u gradu i široj okolici.
Između Dva Svjetska Rata
“Varaždin je sigurno bio vrlo uspješan grad sve do 1914. godine, da bi u vrijeme Prvog svjetskog rata počeo stagnirati iz razumljivih okolnosti. Već u prvim poratnim godinama Varaždinci su spoznali da nova država nije ono što su očekivali, da Hrvati u novoj državnoj zajednici nisu ravnopravni, a tako je bilo sve do 1941. No, i u to međuratno vrijeme u Varaždinu bilježimo nekoliko vrlo uspješnih priča, posebice u smislu industrijalizacije. Međutim, zbog agrarne reforme Grad Varaždin dvadesetih godina prošlog stoljeća gubi svoju imovinu kroz eksproprijaciju gradskog zemljišta, a izgubio je i prihod od najma gradskih vojarni.”
Nametnuto Jugoslavenstvo
Između dva svjetska rata u Varaždinu je, tvrdi Mario Maks Slaviček, prisilno nametana ideja jugoslavenstva, pa dodaje kako je Varaždin vjerojatno bio jedini grad u Hrvatskoj koji je dao podići spomenik kralju Aleksandru – od glave do pete. “Varaždin je imao čak i četničku organizaciju s tridesetak članova, zatim Jugoslavensku radikalnu stranku, Narodnu odbranu i tako dalje. Ali, u Varaždinu je bio aktivan i Hrvatski sokol, različita katolička društva, a 1925. godine svečano je obilježena tisućita godišnjica hrvatskog kraljevstva. Postojao je snažan hrvatski i domoljubni duh Varaždinaca koji su vlasti stalno pokušale ušutkati.”
Mentalitet i Podjele
Ključni problem mentaliteta ljudi ovog kraja, Maks je “kao dotepenec” detektirao i podijelio na “sveto trojstvo” ili “trodjelno pučanstvo”: Prvi tip pučana Varaždina i Varaždinskog kraja su oni kojima je svaki režim dobar i koji se okreću kao suncokreti. Jedna dobra petina življa je takva. Drugi tip je onaj ‘najte mene, ne bi se štel mešati’, takvih je tri petine. I treći je onaj domoljubni, nacionalno osviješten, bogobojažljivi puk prkosan i nepokolebljiv. Onaj koji je dao sve za Hrvatsku, a Hrvatsku ni za što.”
Budućnost Varteksa
Maks je siguran kako će se svatko tko živi u ovom kraju prepoznati u jednoj od ovih grupa: “Znam kako će mi ovo mnogi zamjeriti, i uzeti me na zub. No, na žalost moju i cijele Hrvatske – to je surova istina. Jesu li tvrtku Varteks srušile snage koje su srušile spomenik kralju Karađorđeviću I. ili pak snage koje su taj isti spomenik podizale, valjalo bi istražiti. Ja bih stavio opkladu na ove koji su spomenik podizali. Iako je rekoh tvrtka preživjela SHS, NDH pa čak i komunizam, nije uspjela preživjeti tehnokraciju, gospodarski diletantizam i politički debilizam. I tko je kriv? Valjda radnici. Nikako i ni u kom slučaju menadžeri, a još manje politički komesari iz SDP/ HDZ partije. Oni ne mogu biti krivi, njih štiti imunitet.”
Izvor:7dnevno
