Mladen Čupić Haš: Vinkovački roker u obrani Vukovara
NISU ZABORAVLJENI
Kad je, kao ranjenik, zarobljen u vukovarskoj ratnoj bolnici nakon čega mu se gubi svaki trag, Mladen Čupić – Haš imao je samo dvadeset i četiri godine. Danas, gotovo trideset i četiri godine kasnije, još uvijek ga nismo pronašli. Još uvijek ga nismo vratili kući.
AUTOR: Tanja Belobrajdić/Direktno.hr
Da nije bilo neljudi, za tri bi dana proslavljao 58. rođendan. Ako vam se učini kako negdje u daljini čujete grmljavinu motora, to možda nekim nebeskim cestama juri Hush i sluša pjesme Ramonesa.
Priča o Mladenu Čupiću Hašu, priča je o jednoj vinkovačkoj mladosti, rok generaciji koja je u trapericama i tenisicama napustila rodni grad, glazbu i motore zamijenila puškama i otišla u Vukovar braniti Hrvatsku.
Mladen Čupić rođen je 19. svibnja 1967. godine u Vinkovcima, kao starije dijete Anice rođene Raič i Marka Čupića. Nakon prerane smrti oca, njega i mlađu sestru, u poštenju i skromno odgojila je sada pokojna majka Anica. Pohađao je tadašnju Osnovnu školu "Bratstvo i jedinstvo", kasnije Prva osnovna škola, a srednju ekonomsku školu završio je u Ekonomsko-upravnom školskom centru "Braća Ribar", danas Ekonomska i trgovačka škola Ivana Domca. Iako je bio vrsni crtač, posebno u tehnikama olovka i ugljen, Mladen je odustao od akademije, završio višu školu i zaposlio se na Željezničkom kolodvoru u Vinkovcima.
Mladen Čupić bio je dio vinkovačke subkulturne scene, obožavao je Ramonese na čijem je zagrebačkom koncertu 1990. godine i bio, a nadimak je dobio po pjesmi Hush, britanske hard rock grupe Deep Purple. Oni koji su dobro poznavali Mladena sjećaju se kako je obožavao rok, krajem osnovne i u srednjoj školi svirao je gitaru, a vrsno je igrao i šah. Ipak, njegova najveća ljubav bili su motori. "Znao je motor rastaviti i sastaviti iz dijelova" – kazali su – a kožne jakne i traperice koje su bili neizostavni dio njegove garderobe, sam je oslikavao, na njih postavljao zakovice, tzv. nitne, čak je na njima vezao različite ukrase i slike od konca.
FOTO: Privatna arhiva/Screenshot/Direktno
Rekao je majci, vratit će se…
Dana 19. rujna 1991. godine deset dragovoljaca iz IV Mjesnog odbora "Kolodvor" Vinkovci i braća Balog, dragovoljci iz Đakovačke Satnice, uputili su se u ispomoć Vukovaru, među njima i Mladen Čupić Haš odjeven u crne sužene samtene hlače i crnu pletenu vestu, u prsluku sašivenom od maskirnog šatorskog krila JNA i bijelim Puma tenisicama. Oko vrata je nosio krunicu koju mu je dala majka, a njoj je pred odlazak rekao kako se vraća za desetak dana. Po dolasku u Vukovar, Mladen i njegovi suborci, prema potrebi, raspoređivani su na različite bojišnice duž cijele linije obrane Borova Naselja i Vukovara, od Doma tehnike i Internata, preko Mitnice, pa sve do Sajmišta. Grupa dragovoljaca s kojima je došao u Vukovar tim krvavim putem se rasipala, pogibali su i bivali ranjeni, a dana 2. studenoga 1991. godine na Sajmištu, kod Minimarketa, puščanim metkom u lijevu stranu lica ranjen je i Mladen.
FOTO: Privatna arhiva/Screenshot/Direktno
Nakon sloma obrane grada i ulaska pripadnika tzv. JNA i srpskih paravojnih jedinica u vukovarsku ratnu bolnicu, Mladen je sa skupinom ranjenika izdvojen i odvezen prvo u tadašnju vukovarsku kasarnu, a potom u selo Negoslavce odakle mu se gubi svaki trag.
Do danas, unatoč svim potragama, tijelo Mladena Čupića- Haša, kao ni drugih zarobljenih hrvatskih branitelja i ranjenika iz te grupe, nije pronađeno i dostojno pokopano.
FOTO: Privatna arhiva/Screenshot/Direktno
Bio je divan sin…
Mladenova obitelj i susjedi zapamtili su kako Yamaha sr 500, motor koji je Mladen imao prije odlaska u Vukovar, a koji je ostavio parkiran ispred zgrade u Vinkovcima gdje je stanovao sa sestrom i majkom, unatoč svom granatiranju i bombardiranju koje su pretrpjeli Vinkovci, oštećenim okolnim zgradama i kućama, nije zadobio niti jednu ogrebotinu. "Kao da je čekao Mladena da se vrati iz Vukovara i ponovo ga provoza" – s tugom su kazali. Ipak, kad je postalo izvjesno kako se Mladen neće vratiti, taj je motor, po želji Mladenove majke, darovan jednom od Mladenovih najboljih prijatelja.
FOTO: Privatna arhiva/Screenshot/Direktno
Na žalost, Anica Čupić, Mladenova majka, danas više nije živa. Nije dočekala da joj se ispuni jedina želja, pokopati posmrtne ostatke svoga sina. Uzalud je čekala, molila se i nadala, i očajnički se hvatala za svaku, makar i neprovjerenu informaciju o Mladenovoj sudbini.
"Kasno sam se udala, rodila sam Mladena u četrdeset i prvoj godini, bio mi je to najsretniji dan u životu. Sama sam odgajala njega i kćer, jer mi je muž umro kad je Mladen imao samo sedam godina. Bio je divan sin i samo molim Boga da mi ga vrati" – izjavila je za života.
U predgovoru strip albumu "Vukovar:HAŠ" koji je izradio u sjećanje na Mladena Ćupića, svoga najboljeg prijatelja iz mladosti, ali i cijelu jednu generaciju vinkovačkih rokera - bikera, Nenad Barinić, poznati hrvatski strip-crtač i ilustrator, između ostaloga je zapisao:
" … Apeliram na one koji nemaju mirnu savjest kao počinitelji ili kao oni koji znaju gdje su kosti naših najdražih – neka ova priča, koja nikada neće dopustiti da umre sjećanje na ljude koji su u njoj, bude poticaj da se svi oni za koje do danas ne znamo – vrate kući".
Kada je kao ranjenik zarobljen i mučki ubijen, Mladen Čupić Haš, sin i brat, imao je samo dvadeset i četiri godine. Danas, gotovo pune trideset i četiri godine kasnije, još uvijek ga nismo pronašli. Još uvijek ga nismo vratili kući. Ali, nismo odustali.
Mladene, nismo te zaboravili.
