Mladen Pavković: Generali, odvojite žito od kukolja!

Prigodom posjeta predsjedniku RH Zoranu Milanoviću, predstavnici novog izabranog vodstva Hrvatskog generalskog zbora (HGZ) najavili su da će do Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja objaviti Leksikon hrvatskih generala, pa ćemo napokon saznati imena svih naših generala, onih do 1999., točnije do smrti utemeljitelja hrvatske države Franje Tuđmana,  pa i svih drugih koji su promaknuti za mandata Stjepana Mesića, Ive Josipovića ili pak Kolinde Grabar Kitarović.

Nu,  generali Krešimir Kašpar i Marinko Krešić već su 2019. objavili  knjigu s nazivom „Hrvatski generali i admirali – 1991.-1999.“.

Tako se uz ostalo u njihovim  popisima  hrvatskih generala mogu  naći svakakva imena. Stoga smo uvjereni  da će novo rukovodstvo HGZ-a odvojiti žito od kukolja i na pijedestal staviti one s najvišim vojnim činovima koji su od početka stvaranja hrvatske države uistinu bili prvi kad je trebalo.

Autori spomenute knjige navode da su njihovi „članovi“ bili i ljudi poput partizanskog ratnika Šime Ivasa (Vodice, 13.11. 1917.- Zadar, 1995.) koji nema veze s Domovinskim ratom, a koji je 10. 10. 1995. posmrtno preveden u čin general bojnika ili pak notorni Marko Belinić (1911.-2004.), kojem je čin general majora JNA jednostavno preveden  (3. 4. 1999.) u pričuvnog general bojnika…

Također imamo i relativno veliki broj tzv. počasnih generala, od kojih su neki navodno gledali rat jedino putem malih ekrana.

Pa, ako će se objavljivati nova knjiga vezana uz hrvatske generale, novo vodstvo Hrvatskog generalskog zbora prije svega trebalo bi se pobrinuti da se ispravi nepravda (nikad nije kasno!) i prema pojedinim hrvatskim braniteljima --junacima, a osobito ratnim zapovjednicima, koji nisu bili te sreće da  ih netko predloži za ovaj visoki čin.

Tako primjera radi HGZ-e bi se trebao i morao izboriti da prije svih generalske činove (nikad nije kasno) dobiju (posmrtno) Marko Babić, Damir Tomljanović Gavran, Andrija Andabak, dr. Zlatko Tomašić iz Rijeke, a poglavito i  ratni piloti  Rudolf  Perešin, Danijel Borović i drugi.

Nadalje se postavlja pitanje, gospodo generali, kako to da ni jedan još živi ratni zapovjednik iz Domovinskog rata Vukovara ili Škabrnje nema taj čin? U Vukovaru bi ga morao imati možda svaki deseti ili dvadeseti hrvatski branitelj, da malo karikiramo, naspram jednog dijela hrvatskih generala koji su te činove „zaradili“ nakon završetka Domovinskog rata, što u krajnjem slučaju ne bi trebalo umanjivati njihovu vrijednost.

Međutim, iznimno malo generala je i među ratnim zapovjednicima ratnih brigada iz 1991. Naime, tijekom  hrvatskog obrambenog Domovinskog rata najvažnija je 1991. godina, jer da smo tada pokleknuli nikada nam se ne bi dogodile Vojno-redarstvene akcije  Bljesak, Ljeto i Oluja…

A već te godine pojedini ratni zapovjednici ratnih brigada i te kako su zaslužili generalske činove, tim prije jer su bili izravno na prvim crtama obrane, tj. u žestokim bitkama. Taj visoki čin nisu dobili jer ih “nitko“ nije predložio, a kad su bili predloženi onda su ih prestali dodjeljivati zbog (kako su objasnili) „prevelikog broja generala“!?

Stoga novom vodstvu HGZ-a (Krešić, Ljubo Ćesić, Kruljac…) predlažemo da nakon što obiđu sve predstavnike visokog političkog vodstva,  prvo u svojim redovima naprave reda, zatim da   razjasne kako je moguće da se neki u javnosti  predstavljaju generalima a to nisu te da   pokušaju u njihovo članstvo  vratiti časne hrvatske generale poput Ivana Tolja, Ivana Kapulara, Mile Ćuka i druge, koji su ih napustili zbog višegodišnje pasivnosti za mandata generala Pavla Miljavca.

Također je zanimljivo da pojedine hrvatske generale ne možete naći ni na popisu hrvatskih branitelja, ili pak nisu uopće u borbenom sektoru što je apsurd nad apsurdima, već su izjednačeni s tajnicama i sličnima u raznim ministarstvima i drugdje!

Evo, na popisu hrvatskih branitelja nema ni utemeljitelja hrvatske države i vojskovođe Franje Tuđmana i ratnog ministra obrane Gojka Šuška, ali za to ima generala (!?) Josipa Manolića, koji nije vidio ratišta, a još manje kako se i na koji način tamo ginulo!

Nu, što je sa ženama, od kojih su pojedine dale više nego muški u ratnim situacijama na prvim crtama obrane? Ne bi li neka i od njih trebala nositi čin generala?

Jednom riječju, pitanje je mnogo, a odgovora malo!

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)