Mladen Pavković: Halo! Nije Jasenovac „lutrija“!

Činjenica je da su postojali ustaški logori u vrijeme II. svjetskog rata. Najpoznatiji je – Jasenovac. Međutim, nema mjeseca a da se o tim i takvim mjestima  ne govori i ne piše. Prije svega, tko se god dohvati ove teme manje-više uvijek postavlja jedno te isto pitanje: koliko je na tom i takvom mjestu pokopano žrtava? Tako su tzv. povjesničari  prvo tvrdili da je tamo pokopano 800 tisuća ljudi, pa čak i milijun. Nu, kako su kretale godine, tako su se i te brojke mijenjale, pa smo danas došli do broja od oko 80 tisuća. Ali, postoji li netko tko može staviti ruku u vatru da je i to točna brojka?

Nakon Jasenovca idemo dalje. U Koprivnici je 1941. otvoren prvi ustaški logor – Danica. Tu također dolazimo do sličnih priča. Naime, 1981. godine, kad je na navodnom mjestu logora otvoreno Spomen područje, tada su se ponovno „ubacili“ u igru razni „povjesničari“ i pojedini akademici. Tvrdili su da je u ovom logoru ubijeno oko 30 tisuća ljudi. Kad tamo, 2022. više tu brojku nitko i ne spominje, već se „tvrdi“ da su u Danici ubijena – tri čovjeka. Međutim, nitko ne zna gdje su pokopana, imaju li rodbine, tko ih je ubio…Uz to se došlo i do saznanja da je mjesto „centralnog“ logora  bilo na posve drugom mjestu, a ne tamo gdje danas političari i politikanti dolaze odavati počast „svim ubijenim u ovom logoru“!

A što je sa Maceljskom šumom? Ako šećete ovim područjem još uvijek možete naići na neku ljudsku kost! Tamo je navodno ubijeno i pokopano, od strane partizana, bez suda i suđenja, nakon II. svjetskog rata, više od petnaest tisuća nevinih, među kojima žena, djece i staraca!

Ovo mjesto nije ni Spomen područje, kao da su tamo pokopane životinje, a ne ljudi.

I tako bi mogli nabrajati u nedogled, pa se sjetiti Hude jame, Križnih putova, Golog otoka, Stare Gradiške…

Sva je sreća da je „razotkrivena“ Jazovka. Tamo su pronašli kosti 814 nevinih žrtava, koje su pobili partizani, te nema više „naklapanja“ da ih je u toj jami bilo više ili manje.

Nakon  toga dolazimo i do velikosrpske agresije. Gdje su još 1800 nestalih Hrvata, gdje je dr. Ivan Šreter? Ni to „nitko“ ne zna.

I tako, dok se svaki imalo „ugledan“ povjesničar bavi brojem žrtava, nitko, ali baš nitko se ne bavi – zločincima!

Evo, u Hrvatskoj je dosad otkriveno oko 150 masovnih grobnica iz Domovinskog rata, ali za to je na sudu odgovarao mali, zanemariv broj ljudi, pretežno „u odsustvu“!

Organi gonjenja su danas i te kako osposobljeni da relativno brzo pronađu eventualne ubojice, ali kad je riječ o masovnim ubojstvima to je ipak druga priča. Za jednog ubijenog se odgovara, a za tisuću ili deset tisuća ili više se ni ne pita, a kamoli  istražuje! Čak se ne proganjaju ni naredbodavci, kao „Tito nije ni znao za Bleiburg, Križne putove, Goli otok…“, pa umjesto da se ti  i takvi proglase masovnim zločincima, neki ih i dalje hvale i nagrađuju!

Ako se želi doći do pravih podataka, koliko je recimo točno ljudi pokopano u Jasenovcu, to se nažalost, može učiniti samo na jedan način- ekshumacijom žrtava.

Dakle, prekopajte već jednom Jasenovac i recite nam točno, za vijeke vjekova, koliko je tamo  stradalo ljudi! To je jedini i pravi, istinski način dolaženja do istine. Da se to dogodi prestale bi sve „špekulacije“, ali… kome je do istine?

U Jasenovac svake godine dolaze i školska djeca. Govore im o mjestu zločina, oružjima s kojima su ubijeni, okolnostima, tragovima, ali ne i koliko su dosad pronašli tijela žrtava, kao „to nije važno“! Ali, u pravosuđu kažu da kad nema tijela, nema ni zločina! Nu, to za Jasenovac i niz ostalih stratišta ne važi, jer je najvažnije što će o tome reći nekakvi goldsteini, klasići, puhovski, pa i jadni dežulovići i ostale sitne mutikaše.

Dosta je nagađanja. Nije Jasenovac „lutrija“, pa da se svaki dan izvlače novi brojevi!

E, moj narode!

Mladen Pavković