Mladen Pavković: I Branko Čopić je za „Petrovačku cestu“ tražio osvetu!

Nakon što su u Beogradu podignute optužnice za ratne zločine na Petrovačkoj cesti i u mjestu Svodna protiv četvorice hrvatskih ratnih pilota u svezi navodnog raketiranja izbjegličke kolone iz Knina nakon Vojno-redarstvene akcije Oluje95 nema dana a da se u tamošnjim medijima netko, poput ratnog zločinca Save Štrbca, ne javlja svojim komentarima.

Srbi su inače „odlično“ popratili svečanu dodjelu priznanja „Junak Domovinskog rata“ (14. 6.), od tv emisija, portala do pisanih medija, koje su Udruge proizašle iz Domovinskog rata, na čelu moje malenkosti, svečano uručile jednom od tih njihovih „zločinaca“, a hrvatskom ratnom junaku – Danijelu Boroviću, časnom i uvaženom hrvatskom branitelju, čovjeku koji je pokrenuo ratno zrakoplovstvo u Domovinskome ratu.

Zločin, za koji Srbi terete hrvatske ratne pilote navodno se dogodio, kako smo već istaknuli,  na Petrovačkoj cesti kad su iz Knina, kojeg su srpski zločinci  pet godina držali u okupaciji, Srbi bježali kao „zečevi“, kako je o tom događaju jednom lijepo i duhovito rekao balkanski krvnik Slobodan Milošević. Inače, tu „cestu“ već je davno opisao srpski pisac Branko Čopić, koji se bacio s mosta (1984.), jer se,  vjerojatno, uz ostalo,  nije mogao pomiriti sa lažima koje je godinama  pisao i objavljivao. Naime, Čopić je u vrijeme komunizma objavio pjesmu „Na Petrovačkoj cesti“ koja se učila i u školama i koju su uglazbljivali i pjevali pok. Kemal Monteno i drugi.

U stihovima ove pjesme, srpski pisac ne navodi od koga su stradali na Petrovačkoj cesti, dok  pjesma ni manje ni više završava pozivom na osvetu.

(…) Smraći se, rođena goro,

i na sve naše pute,

pošalji  sinove svoje,

pošalji vukove ljute,

osveti moje noge izranjene,

 i jutra gladna rasplakana,

i ruke modre i smrznute.

Zagrmi tata, iz velikog topa,

pomlati tuđe gadove,

zabubnjaj, braco, mitraljezom,

mrtva te sestra zove.

Osvetu vapije dijete,

stisnutih smrznutih pesti,

u krvi i snijegu,

na Petrovačkoj cesti….“.

Međutim, u cijeloj toj priči, čudo je da su se velikosrpski agresori tek sada sjetili da su neki iz te  izbjegličke kolone – raketirani.

Naime, ako se sjećate, još 2001. kontraverzni crnogorski redatelj Božidar Knežević, koji je odmah potom i nesretno stradao,  snimio je dokumentarni film “Oluja nad Krajinom“ oko kojeg se poglavito u tadašnjoj tv emisiji „Latinica“ Denisa Latina podigla prava bura. O tome je poznati srbijanski novinar Boris Rašeta objavio i brošuru s naslovom „Oluja nad Hrvatskom“ (kronika jednog „slučaja“, Beograd 2003.) koja je kao i film prepuna laži, kleveta, pljuvanja i bljuvanja o svemu što hrvatski diše.

Međutim, ni u toj brošuri, kao i u filmu, koji se bavi i izbjegličkom kolonom nema ni riječi (?) o nikakvom raketiranju kolone „zečeva“ koji su  nakon 5 godina okupacije Knina na traktorima bježali put Srbije.

Dakle, da se od strane hrvatskog zrakoplovstva dogodilo nekakvo raketiranje ove kolone izbjeglica budite sigurni da bi to  Rašeta i Knežević  i te kako iskoristili, odnosno objavili. Ali, o tome sve do danas nije bilo ni riječi!

Inače, u filmu su glavni „glumci“ notorni i besramni  Žarko Puhovski i još notorniji Ivan Zvonimir Čičak (HHO) koji svjedoče (da ti pamet stane!) da su nakon Oluje Hrvati poklali i ubili na stotine (sic!) starih i iznemoglih Srba koji se nisu željeli vozikati traktorima već su ostali u svojim, a mnogi i u kućama Hrvata, misleći da se oni više nikada ne će vratiti na svoja ognjišta.

Zanimljivo je da ovaj propagandni srpski film, ali i brošura podsjećaju  i na onog tko je prvi ili među prvima iznosio teške i neoprostive laži o Vojno-redarstvenoj akciji Oluja95.

Riječ je o „srpskoj mješavini“ Radimiru Čačiću, koji je u Hrvatskom saboru, a potom i drugdje,  iznosio klevete i laži o Hrvatima kao ubojicama, pljačkašima i palikućama!

Dakle, kako bilo da bilo, Srbi se svako  malo  sjete onih koje su napadali, a zaboravljaju sva zla i štete koje su činili tijekom velikosrpske agresije od Hrvatske, Slovenije, BiH i Kosova.

Mladen Pavković,

 predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)