Mladen Pavković: Poklič ZDS je podmetnuto – kukavičje jaje!

U zadnje vrijeme ponovno se digla bura oko HOS-ova pozdrava „Za dom spremni“.  Taj poklič postao je u Hrvatskoj veći problem nego sve ostalo od čega se ne da ili se teško živi. Međutim, u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata nije se pitalo ni za ustaše ni partizane, najvažnije je bilo otjerati velikosrpske agresore, predvođene ratnim zločincem Slobodanom Miloševićem,  preko Drine.

A danas nas pojedinci neprestano i žestoko napadaju zbog ovog pozdrava za koji hrvatski branitelju kažu da je iz Domovinskog rata, a neki drugi da je iz vremena NDH i da se njime (kakve li gluposti) želi vratiti fašizam!

Ta hajka oko ovog pozdrava nije ništa drugo nego podmetnuto kukavičje jaje! Naime, izraz podmetnuti kukavičje jaje znači prevariti nekoga, podmetnuti nekome svoje misli ili ideje. Bitna razlika između stvarnog podmetanja kukavičjih jaja u prirodi i ponašanja ljudi koji se označavaju tim pojmom je u tome što ptice to rade iz nagona za očuvanjem, a ljudi to rade svjesno – da prikriju svoje prave namjere i ostvare ih obmanjujući druge.

Neprestano isticanje pokliča „Za dom spremni“ gradi se privid  da u hrvatskom narodu ustaštvo nije ugašeno, da se obnavlja, što nema veze s pameti, jer ako se što u nas obnavlja onda je to – komunizam, u pravom smislu te riječi.

Naime, nikog ne smetaju crvene zvijezde petokrake i pozdravi ala „Smrt fašizmu-sloboda narodu“, iako su i pod „petokrakama“ i tim pozdravom u smrt poslane na tisuće i tisuće nevinih Hrvata ,od kojih se mnogima ni danas ne zna gdje su im posljednja počivališta.

A da optuže Hrvate za ustaštvo, ekstremno lijevi i prikriveni komunisti, pa čak i „domoljubi“ sa zvijezdom u srcu, prvo su  „grijehe“ pronašli na estradi, u pjesmama najpopularnijeg hrvatskog domoljubnog pjevača Marka Perkovića Thompsona. Nije njima toliko smetalo što on na početku jedne svoje pjesme nastale u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskog rata usklikne – „Za dom spremni“, već to što  su  njegovi nastupi prepuni hrvatskih zastava i simbola, što se ne može vidjeti ni na jednom drugom koncertu. Uz to, on ne zagovara ni ustaški režim, a još manje fašizam, već isključivo Dom, Obitelj, Ljubav i Boga! To i samo to smeta onima koji proganjaju ljude koji se danas usude uskliknuti - Za dom spremni!

A ustaški pozdrav, to već i vrapci znaju, bio je „Za Poglavnika i dom spremni“. Možda je to za neke isto, ali je ipak malo drugačije. Srbi su nakon okupacije Grada Vukovara po njegovim ulicama i trgovima pjevali: „Slobodane, šalji nam salate, bit će mesa klat ćemo Hrvate“. Ta snimkama se pojavljuje relativno često kad se prikazuje ratni Vukovar, ali ni jedan tzv. antifašista nikada se protiv toga nije bunio i tražio da se privedu pravdi oni koji su to pjevali i koji to pjevaju i danas.

Zanimljivo je također da se o pokliču „Za dom spremni“ više govori i raspravlja nego o cijelom hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu!

U školama „nitko“ ne zna ni za jednog srpskog i inog ratnog zločinca, a još manje o 150 zasad otkrivenih masovnih grobnica iz Domovinskoga rata.

Ali, za to svi znaju za Thompsona i njegove pjesme koje su iz ljubavi prema Domovini namjerno preokrenuli u nešto što uopće ne postoji.

O navodnim zločinima u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu više se govori nego o zločinima Srba, Crnogoraca, domaćih izdajica…

Oni koji su stvarali hrvatsku državu i sudjelovali u Domovinskome ratu i nakon ovog progona za poklič “Za dom spremni“ ponovno su bačeni u blato, ponovno ih se gazi, a trebalo bi biti obrnuto. Naime, mi bi se trebali baviti onima koji su mogli, a nisu sudjelovali u Domovinskome ratu, zatim izdajicama, ratnim profiterima i dezerterima.

Trebali bi se također zapitati (ako ništa drugo) kako je moguće da u našim školama i fakultetima predaju (i budu cijenjeni) čak i oni koji se javno protive hrvatskoj državi, koji preokreću povijest i kojima je važniji svaki komunistički zločinac od Junaka Domovinskoga rata!

I dok se mi bavimo ovim pokličem, gotovo nitko više i ne spominje ratnu odštetu, vraćanje otuđenih stvari, srpske koncentracijske logore, agresorske tenkove koje su Srbi u Beogradu ispratili cvijećem, a ime srpskog Hitlera Slobodana Miloševića  uopće se ne može čuti ni na jednoj komemoraciji za nevine hrvatske žrtve!

Umjesto da se hrvatska država pozabavi s desetak ubijenih članova obitelji legendarnog ratnog zapovjednika Škabrnje Marka Miljanića, hrvatska država se (s veseljem) bavi s njime, odnosno zašto je rekao nešto što „nije“ trebao  reći!

I tako. Kad prođe  hajka oko pokliča, krenut će, vjerujte, druga- što je bilo prije- kokoš ili jaje?

HRT-ova emisija Otvoreno bit će, kao i obično, prva otvorena i za ovu životnu važnu temu!

Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)