'Mnogi mladi ginu iz apsolutno čiste gluposti. Brojne smrti na cesti mogle su se spriječiti...'

Samo smo se počeli vrtiti i imao sam osjećaj da se vrtimo dulje od nekoliko sekundi. Tada sam se svom snagom bacio na prijatelja koji je sjedio na suvozačkom sjedalu kako on ne bi izletio, kaže Tomislav

‘Majka mi živi na 10. katu bez lifta - ne mogu do nje.’ Marko S. (32)

‘Dva sam sina naučila hodati držeći ih za ruke, kćer ne mogu.’ Katica K. (35)

‘Nedostaje mi igra lovice s djecom’ Martina R. (28)

‘Ne mogu igrati graničara s prijateljima’ Ivan J. (10)

To su samo neke od stvarnih poruka 100 ljudi koji su stradali u prometnim nesrećama. U povodu Nacionalnog dana sigurnosti cestovnog prometa koji se ove godine prvi put obilježava, na Trgu bana Jelačića, postavljeno je 100 invalidskih kolica za jednako toliko žrtava u prometu svake godine.

Jedan od njih je i Tomislav Salopek (35) koji je stradao u prometnoj nesreći prije 12 godina.

- Bilo je božićno jutro, njegov početak odmah iza ponoći. Išao sam s prijateljima na jedno piće nakon polnoćke. Nismo dugo ostali, već smo se svi požurili svojim kućama. U automobil smo sjeli ja i moj prijatelj i krenuli prema Kustošiji. Njega sam tada vozio doma - započinje priču.

U jednom trenutku, Tomislav je uletio u zavoj te su za nekoliko minuta završili na krovu.

- Samo smo se počeli vrtiti i imao sam osjećaj da se vrtimo dulje od nekoliko sekundi. Tada sam se svom snagom bacio na prijatelja koji je sjedio na suvozačkom sjedalu kako on ne bi izletio. Jedino što sam pomislio tada bilo je ‘Samo da on bude dobro, ja ću lako’ - kaže.

I tako je i bilo. Tomislav je nakon nesreće postao tetraplegičan, a njegov prijatelj je sljedeći dan otišao na posao kao da se ništa nije dogodilo.

Na obilježavanje nacionalnog dana, Ministarstvo unutarnjih poslova ponovilo je četiri glavna uzroka prometnih nesreća.

- Brzina je prvi uzrok prometnih nesreća u Hrvatskoj. Uz nju tu vožnja pod utjecajem alkohola, korištenje mobitela za vrijeme vožnje i nekorištenje sigurnosnog pojasa. Statistički podaci govore da je svaka druga prometna nesreća koja je za posljedicu imala smrtno stradavanje jedne ili više osoba zbog vožnje velikom brzinom. Cilj nam je da građani razmisle o svom ponašanju u prometu i da svaki pojedinac da svoj doprinos za očuvanje sigurnosti na cestama jer samo na taj način možemo uspjeti u namjeri da smanjimo broj tragedija - rekao je Josip Mataija iz MUPa.

Takvo mišljenje dijeli i Juraj Šebalj, vozač automobilskih rallyja, poznat po svojoj ljubavi za brzinom. Ipak, naglašava, jedno je brzo voziti u kontroliranim uvjetima, dok je brza vožnja u prometu nedopustiva.

- Volim brzinu i ona me uzbuđuje. To je jedan lijep osjećaj, ali on ima i svoju crnu stranu, a to je da možeš izletjeti s ceste, teško stradati, a još gore i unesrećiti nekog drugog. Brzina da, ali isključivo u kontroliranim uvjetima, no mladima je to jako teško objasniti. Mnogi mladi ginu iz apsolutno čiste gluposti jer ne mogu vizualizirati što se može dogoditi. Nažalost, kod brzine u čovjeku se luči adrenalin koji ti prividno daje još veći osjećaj sigurnosti. Njega treba biti svjestan i pustiti gas, koliko god ti tijelo govorilo da napraviš drugačije - objašnjava Šebalj.

Veoma je ljut na mlade koji brzo voze na cestama, a snimke istog objavljuju na društvenim mrežama.

- Ja ne promoviram brzu vožnju i ne divljam u prometu. Tamo gdje mi snimamo naše emisije, to su strogo kontrolirani uvjeti i mi to radimo već nekoliko godina te nemamo zabilježenu niti jednu ogrebotinu na našem automobilu. Na neki način mi snimamo film, a ja sam u tom trenutku kaskader i toga treba biti svjestan. Kad su u pitanju društvene mreže, mladi se vole hvaliti brzinom i ono što je njagore u tom trenutku uzmu još i telefon i snimaju te uopće ne paze što rade. Hvaliti se s tim je apsolutna idiotarija i budalaština i tu moram biti grub. Nažalost, postoje određene stranice na društvenim mrežama koje objavljuju takav tip sadržaja i takve bi stranice trebalo zabraniti. Među mladima je to nekakav bunt, ali to nema apsolutno nikakvog smisla - kaže.

Jedan od onih koji je blisku osobu izgubio u prometu je voditelj i stand up komičar Ivan Šarić.

- Imao sam blisku osobu koja je stradala u prometu i nažalost jedan dio obitelji se nikada od toga nije oporavio. To je po mom mišljenju jedna od najglupljih smrti koja ti se može dogoditi jer poginuti u autu je toliko bespotrebno - kaže.

Što se tiče alkohola i vožnje, Šarić kaže da je uvijek bolje uzeti taksi.

- Svi znamo onu, ‘Ako piješ, ne vozi’ i svi se s tim slažemo, ali nas nekako kad popijemo povuče da ipak možemo sjesti za volan. Sam Shakespeare je rekao ‘ Alkohol povećava želju, ali smanjuje kapacitet izvođenja te radnje’. On je u tom kontekstu mislio na nešto drugo, ali to možemo primjeniti na vožnju. Ako ste popili nešto, pa samo to bilo jedno piće, nazovite taksi. Možda vam tih 20 kuna može spasiti život - kaže i naglašava kako je ova kampanja važna ponajviše za mlade vozače koji u prometu nisu dovoljno iskusni te precijene svoje mogućnosti.

Tomislav, s početka priče, danas je aktivan član Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara te se trudi drugima pokazati posljedice koje se mogu dogoditi nepažnjom u prometu. Prije nesreće se bavio sportom te mu je bilo jako teško naviknuti se na svoj novi život.

- Spašava me što razmišljam o rješenju čim se pojavi problem. Imao sam sreće da sam imao svog osobnog asistenta, ali i širok krug obitelji i prijatelja koji su me podržavali. Mnogi to nemaju - kaže.

Prije nesreće radio je kao frizer i stilist, sa specijalizacijom za šišanje, a redovno je educirao mlade i gotove frizere na akademiji i privatnoj školi. 

- U periodu od nesreće završio sam visoku školu, no u zadnje dvije i pol godine vraćam se svojoj struci. Bavim se usmenom edukacijom frizera i to me jako ispunjava i veseli. Ispočetka se to činilo kao luda ideja, no danas to sjajno funkcionira. Čak razmišljam i o otvaranju nekog instituta. U svakom slučaju, može se - kaže i dodaje da se živjeti mora.

- Bolje je početi tražiti načine kako da prihvatiš sve stvari i svoj novi život. Teško je, no zaista se može. Inače će biti samo teže. Kad se uključiš u okolinu i ona te onda malo podigne, zajedno i sa svim dnevnim aktivnostima koje te ponukaju da se malo više trudiš, a malo manje razmišljaš - kaže.

Njegova je poruka jasna.

- Ako izbjegnete prometnu nesreću, shvatite to kao opomenu da budete još oprezniji, a ne da nakon takvih situacija imate više samopouzdanja da se to neće dogoditi ili se to neće dogoditi baš vama. No biti neoprezan i lakomislen, put je prema crnoj statistici - zaključio je.