Monstruozni zločin koji su snage tzv. ARBiH počinile nad hrvatskim civilima u selu Uzdol kod Rame

Hrvatski branitelj, dragovoljac Domovinskog rata, hrvatski general i bivši saborski zastupnik Željko Glasnović prisjetio se stradanja  i   hrvatskih civila u selu Uzdol kod Rame  na dan 14. rujna 1993. godine.

Objavu generala Glasnovića prenosimo u cijelosti:

"Na današnji dan u rano jutro 1993. godine dogodio se monstruozni zločin koji su snage tzv. ARBiH počinile nad hrvatskim civilima u selu Uzdol kod Rame. Među 41 ubijena Hrvata, 29 je bilo civila i 12 HVO vojnika, isto tako među ubijenima je bilo i troje djece.

Stravičan zločin počinjen je na izrazito brutalan način. Stjepan Zelić je zaklan, na potiljku je imao ranu od metka nanesenu iz neposredne blizine. Tijelo Dragice Zelenika je spaljeno. Tijelo Ante Stojanovića nađeno je nedaleko od njegove kuće, Anica Stojanović pronađena je uz ogradu na putu prema svojoj kući s raznesenom glavom. Na podu u kuhinji u svojoj kući nađena je Seferina Stojanović, a kostur Mate Grubeše pronađen je u izgorjeloj štali. Kata Ratkić bila je uz svoga muža Martina, kojem je odrezano uho. Seferina Stojanović imala je posjekotine na glavi od mehaničkog sredstva s oštrim i tupim dijelovima. U krevetu je ubijena Ruža Zelenika sa svojom unukom Jadrankom, obje su prostrijeljene metkom, a potom su isječene noževima. Dječak Stjepan Zelić bio je samo u donjem rublju, pokušao je pobjeći, no stotinjak metara od njegove kuće pronađeno je njegovo mrtvo tijelo, malo dalje od njega ležala je mrtva njegova sestra Marija. Ubijeni su hicima u glavu. Mijo Rajić zatečen je na prvoj stepenici svoje kuće i ubijen, a njegova nepokretna supruga Ivka u kući je izmasakrirana.

Iako je svima poznato tko je sudjelovao u ovome zločinu i tko je predvodio napad na Uzdol, Haški sud oslobodio je zapovjedne odgovornosti generala Armije BiH Sefera Halilovića. Potpuno suprotno presudama Haškog suda generalu Praljku i drugim hrvatskim zapovjednicima. Nevino osuđeni postaju agresori a počinitelji postaju žrtve. Egzekutori našeg naroda slobodno šetaju diljem lijepe naše od Vukovara do Dubrovnika dok naši nevini trunu u zatvorima, a ubijenima se ni za grob ne zna. Da li smo se za ovakvu neovisnost i slobodu borili?"