Na današnji dan, 29. siječnja 1995. godine poginuli su pripadnici Specijalne jedinice policije "Alfa" PU zagrebačke - Krunoslav Fuš i Branko Bošnjak - TUŽNO SJEĆANJE

Na današnji dan, 29. siječnja 1995. godine prilikom povratka s borbene akcije "Krug - Dubrovnik" poginuli su pripadnici Specijalne jedinice policije "Alfa" PU zagrebačke - Krunoslav Fuš i Branko Bošnjak.
Krunoslav Fuš rođen je 11. veljače 1973. u Zagrebu, au MUP-u Republike Hrvatske bio je od srpnja 1991. godine. Kao osamnaestogodišnjak pristupio je 1. studenog 1991. godine SJP "Alfa" . Iza sebe ostavio je suprugu i dijete.

U nesreći koja se dogodila desetak kilometara prije Zagreba stradao je i Branko Bošnjak koji je obnašao dužnost pomoćnika zapovjednika SJP "Alfa". Rođen je 22. ožujka 1963. u Klokočevcu kraj Samobora. Osnovnu školu završio je u Bregani, au Zagrebu je završio Policijsku akademiju.
U "Alfama" je bio od osnutka postrojbe 23. srpnja 1991. godine. Bio je uzor svojim suborcima koje je obučavao borilačkim vještinama. Naime tijekom školovanja Branko je trenirao kyokushin karate u Karate klubu „Mladost“ Samobor. Bio je dobar karatist i još bolji trener i pedagog. U jeku rata 1993. oženio se s Ljiljanom, a iduće godine rodila im se kći Josipa. Život mu je prekinut na 12 kilometara autoceste Zagreb – Karlovac. U izlijetanju vozila s ceste vozač Krunoslav Fuš ispao je iz vozila, dok su u vozilu uz Bošnjaka ostali ozlijeđeni policajci Stjepan Šantek i Stjepan Sučić. On je sa slomljenom nogom i rebrima dopuzao do ceste gdje su mu vozači koje je pokušao zaustaviti da pruže pomoć nisu htjeli stati. Na koncu je otpuzao do mjesta Gornja Zdenčina i našao pomoć. Ipak za pomoć Fušu i Bošnjaku bilo je prekasno.

U knjizi „Alfe žive vječno”, autora Stjepana Milkovića, Bošnjakovu pogibiju Goran Maretić izdvojio je kao psihički i emotivno najteži događaj tijekom čitavog rata. Borna Marinić na svojoj Facebook stranici Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat prenosi njegov iskaz: "Ta osoba mi je bila i dan-danas mi je moralna vertikala. Ne samo meni, velikom broju ljudi. Poginuo je na autocesti nakon povratka s terena iz Dubrovnika. Dani i boravak na terenu su teški i naporni, nakon primopredaje smjene put do Zagreba preko Paga bio je daleko,nije nikakvo čudo da se nešto takvo dogodilo.Taj gubitak mi je najteži od svega,ali mi je i prijateljstvo s tim čovjekom najljepša stvar koju sam doživio tijekom rata.Poseban po svojoj karizmi,nevjerojatno duhovit,uvijek spreman pomoći , u svakom je trenutku bio sposoban donijeti ispravnu odluku,bio je čovjek u kojem smo se uvijek mogli pouzdati. Dobar, inteligentan, fizički sposoban, čovjek koji je volio ljude. Doista, poseban čovjek, čovjek kojeg ljudi slijede."