Na današnji dan: Borbe na Popovu polju

Nakon što je u proljeće 1992. godine Dubrovnik deblokiran uslijedile su operacije i akcije hrvatskih snaga usmjerene na oslobađanje čitavog hrvatskog juga – sve do Prevlake. Kako bi se moglo mirno krenuti u oslobađanje Konavala trebalo je osloboditi šire područje Popovog polja u zaleđu Dubrovnika. Hrvatske snage dobro su napredovale te do sredine srpnja ovladale većim dijelom tog područja.

Tada je s pokrenuta operacija hrvatskih snaga „Oslobođena zemlja“ s ciljem kontrole prometnice Zavala – Osojnik i izbijanja na jugozapadne obronke Popova polja, čime bi samo polje dijelom postalo međuprostor između crte razdvajanja koji bi se mogao lakše braniti. Iako se planiralo zadane ciljeve ostvariti u roku od tri dana ova operacija postala je jedan od najvećih okršaja Hrvatske vojske s Hercegovačkim korpusom Vojske Republike Srpske.

Stigao je početak rujna, a prometnica Zavala – Osojnik i dalje nije bila osigurana. Stoga je zapovjednik Južnog bojišta general Janko Bobetko odlučio pokrenuti jaki udar s ciljem odsijecanja srpskih snaga na području Rapti – Bobana od njihovih baza Poljice i Diklići u Popovu polju. Uz 1. brigadu „Tigrovi“ koja je određena za nositelja ovih borbenih djelovanja, angažirane su borbena grupa 2. brigade, Taktička grupa 3A, Taktička grupa 3B, Taktička grupa 145, Satnija mornaričko-desantnog pješaštva Pula i 2. bojna 163. brigade. 

Ideja napada bila je obuhvatom lijevim smjerom Kelino Osoje – Gradina – Zelenikovac – Gomila i desnim smjerom Lipac – Pješivac – Sočaj ovladati visovima oko Rapti Bobana i tako ga odsjeći i eliminirati. Prva bojna „Tigrova“ 7. rujna krenula je u napad na lijevom smjeru i zauzela kotu Kelino Osoje. Nažalost uslijed jake topničke vatre i velikih gubitaka „Tigrovi“ su se morali povući. 

Još jednom se pokazalo da je vrlo teško izravnim udarom zauzeti uporno branjene dominantne visove koji imaju dobru topničku podršku, a cijenu toga platili su svojim životom „Tigrovi“ Jurica Rašić, Mihajlo Mihajlov-Konanov, Admir Kulenović dok ih je devetero ranjeno, a istog dana poginuo je i tenkist „Tigrova“ Anto Bjelanović.