Na današnji dan prije 34 godine jugoslavenski zrakoplovi zasuli Osijek raketama i bombama
Osijek je preživio jedan od svojih najtežih dana u jeku agresije na Republiku Hrvatsku. Tog nedjeljnog jutra, 28. listopada 1991. godine oko 3:30 sati, nad gradom i njegovom okolicom počeli su nadlijetati zrakoplovi Jugoslavenske narodne armije, a nebo iznad Laslova, Antunovca, Đakova i Našica obasjale su snopove svjetlećih raketa – zlokobna najava novog krvavog dana za Slavoniju.
Prvi napad dogodio se oko 13 sati kada je neprijateljski zrakoplov, nakon naglog obrušavanja, raketirao novi pogon za proizvodnju crijepa u đakovačkom pogonu za ciglarsku proizvodnju na Strossmayerovcu. Jedna raketa pogodila je sam objekt, dok je druga završila nedaleko od tvornice „Opeka“. U napadu su smrtno stradali Luka Vuletić i Ivica Pile, dok su Vilko Miler, Mićo Zorić i Darko Platužić zadobili teške ozljede, ali su preživjeli. Materijalna šteta bila je golema, a tragedija u Đakovu samo je najavila val razaranja koji će se uskoro sručiti na šire područje Osijeka.
Samo pola sata kasnije, oko 13:30 sati, velikosrpski zrakoplovi izbacili su čak 24 rakete te kasetne bombe na Antunovac, Ivanovac i Ernestinovo, dok su na ekonomiju Rudine, u blizini Ivanovca, bačene četiri napalm bombe. Uslijedio je novi val udara – u 14:12 sati tri neprijateljska zrakoplova, dva iz smjera Vukovara i jedan iz pravca Đakova, napala su stambeno naselje Sjenjak u središtu Osijeka. Tri rakete „zrak-zemlja“ pogodile su zgrade, razorile više stanova i ranile četvero civila, među kojima troje djece.
Teror iz zraka nastavljen je i u 14:53 sati kada su na Antunovac, Ivanovac i Ernestinovo bačene još tri kasetne bombe. Njihov razorni učinak ubio je jednog civila, a petero ih je teško ozlijeđeno. Samo desetak minuta poslije, u 15:06 sati, JNA je ponovno napala Osijek – ovaj put cilj je bio naselje Sjenjak i Osnovna škola “Rade Končar”, današnja OŠ “Fran Krsto Frankopan”, u kojoj se tada nalazilo zapovjedništvo 2. bataljuna 106. brigade Hrvatske vojske.
U 15:17 sati škola je izravno pogođena raketama. Eksplozije su razorile osam učionica i školsku kuhinju, a materijalna šteta procijenjena je na više od 130 tisuća američkih dolara. Pogođen je i najstariji dio zgrade koji je imao status spomenika kulture. U tom napadu teško je ranjen Damir Jurmanović, tada šesnaestogodišnji hrvatski branitelj. Unatoč mladosti, Damir je stajao uz svoje suborce, a od siline detonacije oglušio je i zadobio brojne posjekotine od krhotina betona i stakla. Uz Damira, teže ozljeđena su četiri hrvatska branitelja. Šteta na zgradi i opremi procjenjuje se na oko 130.000 američkih dolara.
Dan je završio novim razaranjima – četničke snage su tenkovima napale Antunovac, dok su na Laslovo ispaljene brojne granate.
Tog 28. listopada 1991. godine, Osijek je proživljavao svoju Golgotu – dan u kojem su se smjenjivali dim, eksplozije i krikovi ranjenih. Grad na Dravi, unatoč razaranju i žrtvama, nije pokleknuo. Branitelji, civili, djeca – svi su zajedno svjedočili veličini otpora koji je iznjedrio slobodnu i neovisnu Hrvatsku.
Danas, 34 godine poslije, sjećanje na taj dan ostaje trajna opomena i dužnost – da se nikada ne zaborave imena poginulih, da se čuva uspomena na nevinost izgubljenih života i na hrabrost onih koji su branili Osijek kad je bio najranjiviji.
