Najprevođenija domoljubna zbirka pjesama

Znate li koja je hrvatska knjiga među najprevođenijima u svijetu?  Riječ je o antologiji hrvatske ratne lirike „U ovom strašnom času“ ,koju su sastavili Ivo Sanader i Ante Stamać. Prvo izdanje knjige objavljeno je još 1992. (Laus, Split), a dosad je doživjela brojna izdanja. Prevedena je na gotovo tridesetak jezika, pa čak i na kineski, japanski i ukrajinski! Antologija nosi ime po pjesmi Željka Sabola, koji je nažalost (1991.) učinio suicid, duboko nezadovoljan onim što se na početku velikosrpske agresije događalo u našoj zemlji.

Nu, pored njega u antologiji su zastupljeni pisci poput Tina Ujevića, Drage Britvića, Šimuna Šite Čorića, Arsena Dedića, Ernesta Fišera, Slavka Mihalića, Milivoja Slavičeka, Marije Peakić-Mikuljan, Paje Kanižaja, Alojza Majetića, Igora Zidića, Mile Pešorde Luke Paljetka, Antona Šoljana, Mate Ganze, Zvonimira Mrkonjića, pa sve do Ivana Tolja, koji se javio antologijskim stihovima „Anima Croatorum“, a koji su rado čitani u školama i domoljubnim manifestacijama, a koji idu ovako:

ANIMA CROATORUM

(Duša Hrvata)

Ja sam roditeljica i hraniteljica.

Ja sam tvoja ljubav: djevojka i

zaručnica, i žena i vjernica.

Ja sam ratnica, mučenica, uznica

I patnica: brojim korake po rubu

i strepim da se  ne polome niti

između biti i sniti. Između

opstati i nestati, jer ja sam

java i san naše plovidbe što zori

i čeka da na pladanj jesenske

gozbe padne jednom sve što se

sijalo: nad čim se bdjelo i sve

što se moglo i smjelo…

 

Ja sam to nagnuće. Nevidljiva

slutnja, bljesak i visina.

Tvoja misao i tvoja dubina.

Sjećanje i pjesma koju ruka

zapisuje dok me raspinju i

dok  ostavljam crveni trag

ljubavi i krvi. Ja sam kruh

što se mrvi dok domahuješ,

odmahuješ životu. Dok se

žalostiš, raduješ. Dok boluješ,

sumnjaš i samuješ.

Ja sam tvoj Ne i tvoj Da.

Tvoj Kako, Gdje i Što.

Tvoja blizina i onda kad

misliš da me nema. Ja i tad

lebdim između tebe i visina.

Tebe i mraka. Tebe i dubina.

Sve sam tvoje: tvoja davnina.

Tvoj krvotok, tok koji se

ulijeva u Rijeku  Neprolaza.

Ja sam tvoje jamstvo. Ja sam

ljudskost, bratstvo i tvoje

hrvatstvo: korablja tvojih

kraljeva i vila tvoga mora.

 

Ja sam neuništivi dio tebe

satkan od niti koje povezuju:

vezuju i obvezuju. Tvoja

silina i tvoja milina. Tvoj

mir i nemir. San i nesanica.

Sapetost i propetost.

 

Ja sam tvoja zemlja, tvoje

rijeke, tvoje nizine, tvoje

more i tvoje gore: šum, žubor,

huk i jauk.

Ja sam tvoj Kaj, Ča i Što.

Tvoj jezik, tvoje tijelo,

duh, grob i spomenik.

Ja sam Jedina

koju se ne zaboravlja:

amanet, oporuka, znamen

I Amen.

Ivan Tolj

MLADEN PAVKOVIĆ