NAJVEĆI PORAZ SRPSKE VOJSKE: U samo jednom danu poginulo ih je 60. Ovo je priča ‘Miljevačkoj oluji’

Na okupiranom području Miljevačkog platoa na kojem su živjeli isključivo Hrvati, okupator je svakodnevno maltretirao preostalo stanovništvo. Domovi su im minirani i spaljivani, a sa tih pozicija vršeni su topnički napadi na Šibenik i Skradin…

Povod za akciju “Miljevac”

Akciji „Miljevačka oluja“ prethodila je akcija oslobađanja Nos Kalike (02. ožujka 1992.) koju je izvela 2. satnija 4. bojne 113. brigade HV-a, nakon čega je uslijedila srpska odmazda. Agresor je ubio četvoro Miljevčana, dvadesetak ih je odveo u Kninski zatvor i uništavao domove Miljevčana pa je stanje postalo neizdržljivo. Upravo to bio je glavni povod za akciju „Miljevačka oluja“.

Operacija je pripremljena u tajnosti i izvedena u jednom danu. Munjevitom akcijom Hrvatska vojska oslobodila je Miljevački plato (7 sela, oko 150 km2) u općini Drniš. Glavne snage za napad činile su dijelovi 113. brigada  i dijelovi 142 brigade, ukupno 520 vojnika.

Zapovjednik akcije bio je zapovjednik 4. bojne 113. brigade HV-a pukovnik Kruno Mazalin, a zapovijed za izvođenje akcije potpisao je zapovjednik 142. brigade pukovnik Luka Vujić.

Borba je trajala cijeli dan

Napad je počeo iz tri smjera, bez topničke pripreme, s ciljem da se iznenadi neprijatelj, što je i uspjelo. Neprijatelj je krenuo tenkovima iz vojarne Trbounje, ali nakon što je uništen prvi tenk, ostali su se vratili u vojarnu. Borbe su trajale cijeli dan 21. lipnja do jutra 22. lipnja 1992. godine.

Agresoru su naneseni znatni gubitci u ljudstvu i tehnici: 60 poginulih, uništena 3 tenka, 2 oklopna transportere, 4 kamiona, zarobljeno 18 vojnika, 1 tenk, 2 oklopna transportera, 6 haubica 150 mm, 17 motornih vozila, 4 topa ZIS-a, 2 minobacača 120 mm, 5 netrzajnih topova, 2 OULK 9 K11 i veća količina streljiva.

U akciji je poginulo 6 hrvatskih branitelja: Ivica Goreta, Petar Sedlar, Milan Novaković, Ivica Barišić, Mate Pućo, Nikola Cigić, Ante Škopljanac i Halid Kopić.

Zbog složene političke situacije, od hrvatskih vlasti zatraženo je da se hrvatske snage povuku što je zapovjednik akcije odbio, a kasnije je izjavio:

“Bili smo svjesni da bi u slučaju povlačenja stradanja bila još veća, pa je 23. lipnja došlo do protuudara Torbičinih vojnika. Uspjeli smo zadržati oslobođeni teritorij, a onda su počeli pregovori o predaji tijela neprijateljskih vojnika.