Najveći zločin II. svjetskog rata: Srpski četnici zaklali stotine male djece i beba

Premda se Kozara isticala kao najveći zločin nad djecom u II. svjetskom ratu, te su se izmišljala čak i klanja od časnih sestara, daleko najviše zločina nad djecom napravila je JVO – službena vojska Jugoslavije poznata kao četnici. Oni su masovno klali čak djecu u kolijevkama. To je djelo četnika, najprljavije i najokrutnije vojske II. svjetskog rata u Europi.

Četnici (JVO) su službena vojske Jugoslavije i izbjegličke vlade u Londone u II. svjetskom ratu, a to se nakon 1945. godine do danas sakriva. Vođa srpskih četnika Draža Mihajlović je bio general jugoslavenske vojske i ministar u vladi Jugoslavije.

Veliki dio četničkih žrtava ovih pokolja u NDH i Sandžaku bila su nevina djeca, baš kao i u Rami (NDH) 1942. godine, gdje su četnici ubili svako dijete koje je bilo više od kratke talijanske puške velike 128 cm.

Četnički pokolj u NDH i Sandžaku u veljači 1943. je bio najmasovniji ratni zločin u II. svjetskom ratu. Pokolj je izvršen na teritoriju Bijelog Polja, Pljevalja, Priboja, te Čajniča i Foče u NDH. Ovom operacijom etničkog čišćenja i genocida rukovodio je vrhovni zapovjednik JVO general Dragoljub Mihailović, čiji se štab tada nalazio u blizini zone ubijanja, preko svojih zapovjednika Pavla Đurišića, Vojislava Lukačevića i Petra Baćovića.

Tijekom ove operacije, ubijeno je više tisuća ljudi Pljevlja, Priboj, Foča i Čajniče, s osobitom četničkom mržnjom prema muslimanima. Prema Đurišićevom izvještaju, ubijeno je oko 9.200 muslimana, od čega oko 1.200 muškaraca i do 8.000 žena, staraca i djece. Među kojima je izrazito visok udio djece najmlađeg uzrasta.

Na osnovu dostupnog popisa žrtava samo općine Pljevlja, vidimo da je samo u toj općini tada ubijeno 1370 ljudi, najviše male djece. Najmlađe žrtve su novorođenčad, bebe do mjesec dana života, kojih je ubijeno 13 u kolijevkama. Više od polovice ubijenih od strane jugoslavenske četničke vojske su bili djeca do 14 godina starosti.

Veliki broj ubijenih nije ni zabilježen, jer o njima nije imao tko dati podatke i zbog bježanja četničkih žrtava i izbjeglica na sve strane. U općini Sočice je stradalo najmanje 349 osoba, u Meljaku 261, u Bukovici 236, u Bučju 235, u Boljanićima 191, u Gotovuši 56, u Kosanici 14, u Ilin Brdu osam i u Hoćevini i Otilovićima po jedna. Oko 638 žrtava je zaklano, 286 spaljeno, 231 ubijeno puškom, 106 iskasapljeno i 91 utopljena. Silovano je oko 160 žena. Najveći zločini desili su se u Preharima, Golešima i Milunićima. U Preharima je 52 djece bačeno u jamu Ćehotinu, a preko 20 žena silovano. U Dolovima je 42 žena i djece skupljeno u kuću koja je potom zapaljena. Svega 245 ubijenih činili su odrasli muškarci, a ostatak starci, žene i djeca.

Pljevlja – svaka četvrta žrtva klanja je dijete mlađe od 4 godine, a više od polovice su djeca ispod 14 godina

Preko četvrtine svih ubijenih (oko 26 %) su dječica do četvrte godine života.
Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) su djeca ispod 14 godina, piše bosnjaci.net.

Ubacivali su djecu, žene i starce u kuće, punili kuće slamom ili sijenom i potom palili; žene su vezivali za hrastove, stavljali im slamu u dimije i zatim spaljivali pjevajući:

“O Božiću četrdesettreće
za četnike evo sreće
mesto drva i badnjaka
lože glave od Turaka.

Zapisi četničkih zločina ostali su sačuvani: “…U selu Korita, u kući Novčića, ubijeno je i zapaljeno 16 ljudi, a Begi Ličini su kučinama napunili dimije pa zapalili. Četnici su na konjima jurili selom i iz pištolja ubijali djecu koja bježe. Murata Mehovića, slijepog starca od 70 godina, zaklali su i bacilli u vatru. Mahmuta Beganovića isjekli su na komade. Selma Dervovića su isjekli i dvije mu kćerke zaklali. U avliji Aziza Šabanovića ostalo je 20 unakaženih leševa. Malog Hasima od pola godine, kad je tražio dojku mrtve majke, uhvatili su za noge, udarili o zemlju i bacili u vatru. Žive su bacilli u vatru Džema od četiri godine, Šabanović Šaćira od šest godina, Erma Muharemova i Ragibovo troje djece. Zatim Džemovo troje djece i Halitove kćeri i Raifa od dvije godine. Tako su prošla i ostala sela. Blatnjavim putevima, kroz šikare i šume, bježale su bijedne gomile bose i gole, unezvijerenih i izbezumljenih pogleda, jedni prema Bijelom Polju, drugi prema Rožajama…
Strašni četnički zločini u bjelopoljskom srezu bili su zloslutni uvod mjesec dana kasnije u

još masovnije stradanje muslimana u Pribojskom i Pljevljanskom srezu u Sandžaku i Čajničkom i Fočanskom u Bosni…” (Safet Bandžović: “Iseljavanje Muslimana iz Sandžaka”).

Svjedočanstvo Srbina o četničkom genocidu:

Kotari Čajniče i Foča gdje su vršeni ovi pokolji bili su dijelovi Nezavisne Države Hrvatske, a ostatak mjesta krvavih pokolja jugoslavenske četničke vojske nalazili su se iz samu granicu s Crnom Gorom i Srbijom. Ovi dijelovi su danas dio Republike Srpske u BiH i gotovo su potpuno očišćeni od muslimanskog stanovništva, tamo sada žive gotovo samo Srbi. Što nije napravila Jugoslavenska vojska u otadžbini (četnici) 1941-1945. godine dovršila je jugoslavenska vojska JNA koju je stvorio Josip Broz Tito baš 1945. godine. Bez JNA ne bi bio moguć genocid nad Hrvatima u Hrvatskoj, te Hrvatima i Bošnjacima u BiH:

Na osnovu dostupnog popisa žrtava kotara Pljevlja, vidimo da je samo u toj općini tada ubijeno 1370 ljudi, najviše male djece, a veliki broj djece bile su bebe starosti godinu dana, mjesec manje ili više.

Najmlađe žrtve su novorođenčad, bebe do mjesec dana života starosti, kojih je ubijeno 13.

Preko četvrtine svih ubijenih (oko 26 %) su dječica do četvrte godine života.

Više od polovice ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) su djeca ispod 14 godina.

Dio imena beba u kolijevci ubijenih 1943. u gradiću Pljevlju od jugoslavenskih četnika Pavle Đurišića:

1. MUSIĆ M. BEGIJA, rođena 1943. (beba)
2. ŠLJIVO M. HAJRIJA, rođena 1943. (beba)
3. ŠLJUKA Š. EMA, rođena 1943. (beba)
4. MOĆEVIĆ J. SIMBULA, rođena 1943. (beba)
5. MOĆEVIĆ M. ĐUZIDA, rođena 1943. (beba)
6. ČORBO L. LATIFA, rođena 1943. (beba)
7. MUSIĆ S. HAJRO, rođen 1943. (beba)
8. MAŠOVIĆ A. ELMASA, rođena 1943. (beba)
9. KELEMIŠ J. RAŠID, rođen 1943. (beba)
10. SIJAMIĆ R. ZUMRA, rođena 1943. (beba)
11. MAŠOVIĆ DŽ. HAZBIJA, rođen 1943. (beba)
12. ŠATARA M. NURA, rođena 1943. (beba)
13. HEKALO M. MURADIF, rođen 1943. (beba)
14. KUBUR M. HAMDO, rođen 1942. (starost godinu dana)
15. ŠLJUKA M. ZADA, rođena 1942. (starost godinu dana)
16. PLAKALO R. NURA, rođena 1942. (starost godinu dana)
17. SIJAMIĆ A. ZIZO, rođen 1942. (starost godinu dana)
18. GEC P. RABIJA, rođena 1942. (starost godinu dana)
19. PRLJAČA R. ADILA, rođena 1942. (starost godinu dana)
20. MOĆEVIĆ A. ZLATIJA, rođena 1942. (starost godinu dana)
21. DRKENDA DŽ. RASIM, rođen 1942. (starost godinu dana)
22. KORORA R. SAFIJA, rođena 1942. (starost godinu dana)
23. KLAPUH S. FATIMA, rođena 1942. (starost godinu dana)
24. PUŠKA M. NAZA, rođena 1942. (starost godinu dana)
25. KADRIĆ DŽ. MEVLA, rođena 1942. (starost godinu dana)
26. KISELICA M. HAŠIM, rođen 1942. (starost godinu dana)
27. KISELICA M. SABIT, rođen 1942. (starost godinu dana)
28. PUCAR DŽ. HADŽIRA, rođena 1942. (starost godinu dana)
29. HASOVIĆ A. JUSUF, rođen 1942. (starost godinu dana)