Nakon Praljkove smrti za male pare otkupljena ključna snimka užasa: ‘Bježi balija, bježi’

Deveti studenoga 1993. godine smatra se potpunim porazom civilizacije tijekom krvavih sukoba tri naroda u Bosni i Hercegovini koji je trajao od 1992. do 1995. godine. Hrvatskoj strani nije trebao taj potez, iako, neki su smatrali da je imao vojnu ulogu…

Naime, nakon što je u više navrata pogođen tenkovskim projektilima, srušen je Stari most u Mostaru, jedan od najstarijih u zemlji koji je stoljećima ranije spajao desnu i lijevu obalu Neretve. U trenutku pogotka čijem je rušenju putem video snimke mogao vidjeti cijeli svijet, ovaj veličanstveni most bio je star punih 427 godina.

Stari most bio je simbol Mostara, remek-djelo osmanske arhitekture na Balkanu i jedan od najvrednijih kulturno-povijesnih spomenika u svijetu kojega je 1566. godine dao sagraditi Sulejman Veličanstveni, a koji je sve do toga dana bio ponos Mostaraca. Zbog svoje ljepote i trajnosti oduzimao je dah brojnim turistima i slučajnim prolaznicima, no onda je postao “žrtvom rata”, piše Povijest.hr.

Snimke kao dokaz krivnje

Rušenje do danas niti bošnjačka, a niti hrvatska snaga koje su tada bile u sukobu nisu otvoreno priznale, a kako je presuda zaključila da je most bio vojni cilj –  Stari most ostao je otvorena rak rana i prijeporno pitanje građana Mostara. No, Haag bi bio u popriličnoj nevolji da tada nije bilo jedine snimke koja je svjedočila o trenucima razaranja mosta.

Nedžad Kasumović koji je u to vrijeme bio pripadnik 4. korpusa Armije RBiH, bio je srećom dovoljno hrabar i pribran da upali svoju kameru i tako se upiše u povijest kao čovjek koji je jedini, pod kišom granata uspio snimiti raketiranje mosta: “Gledam ja lapci otpadaju od mosta, gledam na lijevo oko, ne mogu vjerovati što snimam. Vidim ja to, ali mozak ne može prihvatiti. Jednostavno ni sam ne vjerujem i ne shvaćam”, govorio je plačnim glasom u eter.

Prošle godine, na 30. obljetnicu rušenja simbola Mostara, iz Mostar Memorial & Museum na svojim društvenim mrežama i na Youtubeu objavili su, kako su kazali, “ekskluzivne snimke koje su otkupili od bojovnika HV-a”, a videozapis je, dodali su, bio u posjedu pokojnog Slobodana Praljka, bivšeg generala HVO-a kojeg je sud u Haagu 2017. osudio zbog ratnog zločina. Snimka traje 28 minuta i zabilježeno je 59 projektila ispaljenih s položaja HVO-a i HV-a, a mogu se čuti likovanja i pripadnika HVO-a “bježi balija, je*em ti majku”, naveli su iz Mostar Memorial & Museum.

Sud u Haagu opravdao rušenje

Za rušenje Starog mosta izravno se smatra odgovornim Slobodan Praljak, bivši čelnik Glavnog stožera HVO-a, koji je tijekom izricanja osuđujuće presude popio otrov u sudnici Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu 2017. godine. Nakon što je objavljena snimka koju je Praljak, navodno, čuvao kod sebe – sumnja u tvrdnju da je HVO glavni krivac za rušenje mostarskog mosta se pojačala. Nakon medijskih tvrdnji o Praljkovoj odgovornosti, o svemu se oglasila i njegova supruga podsjetivši da je presuda ustvrdila kako je Stari most u vrijeme napada predstavljao vojni cilj:

“Netočna je tvrdnja da se radi o ‘barbarluku’, već se radi o opravdanom vojnom cilju. Slobodan Praljak zapovjednik Glavnog stožera HVO-a 9. studenog 1993. godine bio je u Republici Hrvatskoj. U III tomu presude Prlić i ostali u paragrafu 1581 kao i u paragrafu 666 IV toma presude, vijeće je utvrdilo čijom zapovjedi je naređen napad na istočni Mostar u tijeku kojeg je 9. studenog 1993. srušen Stari most, a to nije bio Slobodan Praljak.”

Inače, granatiranje Starog mosta počelo je 20 dana ranije, a intenzivirano je 8. studenoga 1993. godine. Obnova Starog mosta, koju su financirali Turska, Hrvatska, Italija, Nizozemska, Svjetska banka, Europska banka za obnovu i Grad Mostar počela je 2003. godine. Stari most, visok 24 metra u najvišem dijelu, obnovljen je i otvoren u srpnju 2004. godine, a 2005. godine uvršten je na listu UNESCO-ovih zaštićenih spomenika kulture.

*Tekst je nastao u okviru projekta ”Čuvanje sjećanja na žrtve Domovinskog rata” kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.