Nakon što je Stepinac izašao iz Lepoglave, komunisti su mu ponudili da napusti Hrvatsku. Evo zašto ih je kardinal odbio!

Na današnji dan prije 113 godina u mjestu Brezarić poreed Krašića rodio se Alojzije Stepinac, zagrebački nadbiskup i kardinal, kao peto od osmero djece u obitelji Josipa Stepinca i njegove supruge Barbare.

Stepinac je pučku školu završio u Krašiću, da bi potom nastavio školovanje u zagrebačkoj Klasičnoj gimnaziji. Uoči svog osamnaestog rođendana, 1916. godine, mobiliziran je u austro-ugasku vojsku. Bilo je to doba kad je Prvi svjetski rat bio u punom jeku pa je Stepinac ubrzo, s činom poručnika, završio na talijanskom bojištu .

U Italiji je bio ranjen u nogu i zarobljen, no nakon nekoliko mjeseci u logorima javlja se u jugoslavensku vojsku kao ‘solunski dobrovoljac’. Demobiliziran je u proljeće 1919. godine.

Imenovanje Stepinca za biskupa bilo je veliko iznenađenje

Po povratku iz vojske vraća se u svoj rodni Krašić, no tada još ne razmišlja o svećeničkom pozivu. Upisao je Agronomski fakultet u Zagrebu, a čak se i namjeravao oženiti te se udvarao Mariji Horvat, no ta veza nije potrajala. S 24 godine Stepinac radi zaokret te odlazi na studij u Rim na prestižnu Gregorianu.

Za svećenika je zaređen u Rimu u 33. godini života, a godinu poslije kao diplomirani teolog i filozof vraća se u tadašnju Jugoslaviju. Vrlo brzo postaje nadbiskup koadjutor, a s 36 godna tada je bio najmlađi biskup na svijetu. Nakon smrti Antuna Bauera 1936. imenovan je zagrebačkim nadbiskupom i metropolitom što je predstavljalo veliko iznenađenje. Iz njegovog crkvenog djelovanja posebno se ističu gradnja novih crkvi te djelovanje katoličkih udruga poput Caritasa.

Komunisti su mu ponudili da napusti Hrvatsku

Na mjestu biskupa dočekao je i početak Drugog svjetskog rata. Isprva je podržao osnivanje NDH, no vrlo brzo se distancirao od ustaškog režima. Nakon što su partizani preuzeli vlast pozvao je na prekid represije i osvete nad ideološkim protivnicima, no i sam će uskoro biti uhićen (1946. godine). Službeni razlog bila je suradnja s ustaškim režimom, iako se vjeruje da je pravi razlog što je lišen slobode odbijanje da Katoličku crkvu u Hrvatskoj odvojiti od Svete stolice.

U montiranom procesu osuđen je na 16 godina strogog zatvora. Pet godina odslužio je u Lepoglavi, da bi ga komunističke vlasti zbog pritiska svjetske javnosti premjestile u kućni pritvor u župnom domu u Krašiću. Unatoč statusu osuđenika, Papa Pio XII. imenovao ga je 1952. kardinalom, čime izaziva bijes tadašnjih vlasti koje su mu ponudile da napusti Hrvatsku. No, ponudu je odbio, htio je po svaku cijenu ostati sa svojim narodom, te je do kraja svog života ostao u Krašiću. Umro 10. veljače 1960. godine.

Njegovo tijelo sahranjeno je u kripti u zagrebačkoj katedrali. Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. godine.