Napad Kinžalom Rusi izvršili zbog domaćih potreba?
Zanimljive se stvari događaju s navodnim lansiranjem nadzvučnog Kh-47M2 Kinžala, kojim su Rusi za vikend, prema vlastitim riječima pogodili podzemno skladište oružja i streljiva u Delijatinu kod Ivano-Frankivska na zapadu Ukrajine.
Prva stvar – prema geolociranju koje je provelo nekoliko nezavisnih analitičara, među ostalim i ekipa s The Drive/Warzone, koji su prvi zaključili da je na Zagreb pao dron Tu-141, Rusi raketom uopće nisu pogodili zapad Ukrajine. Takvog skladišta jednostavno nema oko Delijatina. No, zato su ga uspjeli locirati na krajnjem istoku Ukrajine pod kontrolom Kijeva, na predjelu između Kramatorska i Izjuma, gdje od početka ruske agresije traju borbe. Štoviše, zahvaljujući privatnim satelitskim tvrtkama, objavljene su i satelitske snimke prije i poslije ovog napada.
Druga stvar je da nije pogođeno skladište streljiva, odnosno ako je i pogođeno, definitivno nije došlo do uništavanja istih. Pogodak u skladište streljiva dovodi do sekundarnih eksplozija kad dođe do zapaljenja pohranjenih materijala, a u ovom slučaju to se nije dogodilo. Najintrigantnije u svemu je da su Rusi morali znati kad su objavili snimku pogotka da će postati jasna i lokacija događaja i činjenica da nije pogođeno nikakvo skladište oružja.
Onda je logično postaviti pitanje čemu to? Zašto su Rusi uopće rade ovakav javni slučaj sa svime ovime? Ne zbog Ukrajinaca, prosječnom ukrajinskom vojniku je svejedno gađa li ga Kinžal, glupa bomba od 500 kilograma ili termobarična granata. Jednako se gine od svega. Ne ni zbog NATO-a i Amerikanaca, oni su još i prije znali lokaciju napada, jer hiperzvučne kratkodometne balističke rakete imaju gadnu navadu da se zagriju u letu te ih sateliti primijete zbog vrištećeg infracrvenog odraza.
A i savršeno dobro znaju da je Kinžal u svojoj biti tek Iskander-M adaptiran za ispaljivanja s nadzvučnih zrakoplova, pa nije neki poseban ni interes, Iskandera su Rusi ispalili sigurno na desetke već, a vjerojatno i troznamenkast broj.
Na kraju ostane kao moguće validna tek teza koju spominje nekoliko autora, kako se prije svega radi o domaćim ruskim potrebama. Da se vrhu države, a pogotovo Putinu koji ima neki čudni fetiš na brze projektile, pokaže da su Kinžali operativni i destruktivni po neprijatelja. Nakon što se nekoliko projekta ruske vojske u ovom sukobu pokazalo problematičnim (moguće zbog korupcije prilikom stvaranja), a misli se tu prije svega na komunikacijska sredstva, vrh države svakako je želio vidjeti da nešto od onog što je financirano radi dobro. To bi donekle objasnilo i napad na istoku Ukrajine, gdje je ipak puno manja vjerojatnost djelovanja ukrajinskog PZO-a i manja mogućnost da se ne uspije ostvariti cilj.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije Portala Dnevnih Novosti
