NAŠIČKI DRAGOVOLJCI U OBRANI VUKOVARA

PO SVJEDOČENJU BRANIMIRA JOKIĆA JEDNOG OD PREŽIVJELIH SUDIONIKA BITKE ZA VUKOVAR:

KRATKA POVIESTNICA NAŠIČKIH DRAGOVOLJACA:

Na današnji dan 27. rujna 1991.g. prije točno 30. godina putem Radio postaje Našice, emitiran je poziv za pomoć u ljudstvu, naoružanju i opremi od strane Kriznog stožera grada Vukovara.

Dragovoljci sa područja bivše općine Našice, dolazili su se prijavljivati u Krizni stožer Našice (Gregerova Vila) i u netom oslobođenu vojarnu Našice, gdje ih je već u poslije podnevnim satima bilo preko stotinu.

Oko 20 sati u objektu vojnog restorana vojarne, pročitan je spisak 67 dragovoljaca, koji su zadužili lako pješačko naoružanje PAP M59/66, 80 kom streljiva 7,62 mm i dvije ručne bombe M75, te su se uputili u pripremljene autobuse.
Po završetku, slijedila je prozivka i kretanje za Vukovar, u smjeru Našice – Đakovo – Vinkovci – Nuštar – Bogdanovci.

U Đakovu im se pridružuje autobus sa 46 dragovoljaca sa Đakovačkog područja, te u Bogdanovce stižu oko 23 sata.

Nastavljeno je pješke preko poznatog „kukuruznog puta“, te se malo iza ponoći ušlo u vukovarsko prigradsko naselje Lužac, gdje su dragovoljce prebacili kamionima u sam grad, te ih smjestili u OŠ „Ivo Lola Ribar“ do jutra kada su po potrebi razmješteni na sve dijelove obrane grada Vukovara.

Pošto je već tada bila ustrojena 204. Br. Hrvatske vojske Vukovar, našički dragovoljci su bili raspoređeni, njih 5 u sastav 3.pj bojne na položaju Borovo Naselje, 4 u Inženjeriju brigade na poslovima minera, 11 u sastav 2.pj. Bojne na položaju Mitnica i 40 u sastav 1.pj. bojne na položaju Sajmište i 7 u sastav 4. bojne 3.gbr Vukovar na položaju Sajmište.

Od 27. rujna 1991.g. pa sve do sloma obrane Vukovara, sudjelovali su u svim borbama u gradu zajedno sa pripadnicima ZNG-a, MUP-a i HOS-a. Po slamanju hrabre obrane branitelja sudbina je bila slijedeća: 18 dragovoljaca su ili poginuli u borbama u gradu ili ubijeni na Ovčari, a neki od njih se i dan danas vode kao nestali , 11 dragovoljaca je uspjelo izaći u proboju iz grada koji je organiziran 17.11.1991.g., 5 dragovoljca su kao teški ranjenici evakuirani u listopadu u konvoju ranjenika iz Vukovarske bolnice, dok su ostalih 33 završili u srpskim koncentracijskim logorima Begejci, Stajičevo, Niš, Beograd, Sremska Mitrovica, gdje su podvrgnuti strahovitim mučenjima i torturama, boravili od 3 do 8 mjeseci, među istima je i nekoliko dragovoljaca koji su pred Beogradskim Vojnim sudom osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne.
Svi koji su završili u logoru su razmijenjeni prvo manja skupina u ožujku 1992.g., a zatim u velikoj razmjeni u Nemetinu u kolovozu 1992.godine.

Daljnja sudbina dragovoljaca je ta da su neke poradi teških trauma i ozljeda zadobivenim u borbama u Vukovaru, a kasnije i u logorima, umirovili sa visokim stupnjem invaliditeta, ostali su se ponovno priključili postrojbama Hrvatske vojske, te su prošli sva ratišta. Gotovo svi su bili pripadnici gardijskih brigada (3.gbr i 5.gbr), i svi su svoj doprinos i zasluge u Domovinskome ratu više puta odlikovani i pohvaljivani. Svi Vukovarski veterani iz Našica su Hrvatski ratni vojni invalidi od 20% do 80%.

Od 67 dragovoljaca koji su otišli u pomoć braniteljima grada Vukovara, 35 dragovoljca nisu među živima, 18 ih je ostavilo svoje živote u Vukovaru, dok je preostalih 17 umrlo od posljedica zlostavljanja u srpskim koncentracijskim logorima, bolestima i nažalost sve više prisutnim suicidima hrvatskih branitelja.

PRIPREMIO: Josip Deur/PDN