NATO članice razmatraju slanje trupa u Ukrajinu!

Skupina zemalja NATO-a mogla bi biti voljna poslati trupe u Ukrajinu ako države članice, uključujući SAD, ne pruže opipljiva sigurnosna jamstva Kijevu na summitu saveza u Vilniusu, rekao je bivši glavni tajnik NATO-a Anders Rasmussen, prenosi Dnevno.hr.

Rasmussen, koji obavlja funkciju službenog savjetnika ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog za mjesto Ukrajine u budućoj europskoj sigurnosnoj arhitekturi, bio je na turneji po Europi i Washingtonu kako bi procijenio promjenjivo raspoloženje prije početka ključnog NATO summita 11. srpnja u Litvi.

Također je upozorio da čak i ako skupina država pruži Ukrajini sigurnosna jamstva, druge neće dopustiti da se pitanje budućeg članstva Ukrajine u NATO-u drži izvan dnevnog reda u Vilniusu.

Iznio je svoje primjedbe dok je trenutni šef NATO-a, Jens Stoltenberg, rekao da će pitanje sigurnosnih jamstava biti na dnevnom redu u Vilniusu, ali je dodao da NATO – prema članku 5 Washingtonskog sporazuma – daje samo puna sigurnosna jamstva punopravnim članicama.

Veleposlanica SAD-a pri NATO-u, Julianne Smith, rekla je: “Razmatramo niz opcija kako bismo signalizirali da Ukrajina napreduje u svojim odnosima s NATO-om.”

Rasmussen: ‘Postoji mogućnost da neki pojedinačno poduzmu akciju’, spominjao Poljsku i Baltik

Što je rekao Rasmussen? Ovo je njegova izjava koju prenosi Guradian.

“Ako se NATO ne može dogovoriti o jasnom putu naprijed za Ukrajinu, postoji jasna mogućnost da neke zemlje pojedinačno poduzmu akciju. Znamo da je Poljska vrlo angažirana u pružanju konkretne pomoći Ukrajini. I ne bih isključio mogućnost da bi se Poljska još jače angažirala u ovom kontekstu na nacionalnoj osnovi i da bi je slijedile baltičke zemlje, možda uključujući i mogućnost trupa na terenu. Mislim da bi Poljaci ozbiljno razmislili o tome da uđu i okupe ‘koaliciju voljnih’ ako Ukrajina ne dobije ništa u Vilniusu. Ne bismo trebali podcjenjivati poljske osjećaje, Poljaci smatraju da zapadna Europa predugo nije slušala njihova upozorenja protiv pravog ruskog mentaliteta.”

Rekao je da bi bilo potpuno legalno da Ukrajina zatraži takvu vojnu pomoć.

Njegova upečatljiva sugestija da bi neke države mogle smatrati ulog dovoljno važnim da koriste vlastite trupe mogla bi se smatrati upozorenjem zemljama da rizici, uključujući prijetnju jedinstvu NATO-a, ne dolaze samo ako se Ukrajini omogući brzi put u NATO članstvo ili snažna sigurnosna jamstva. Njemačka je i dalje oprezna da ne ode predaleko, jer se boji da bi isprovocirala Rusiju.

‘Potrebna pisana sigurnosna jamstva’, ali to možda nije dosta

Rasmussen je rekao da je neophodno da Ukrajina dobije pisana sigurnosna jamstva, po mogućnosti prije summita, ali izvan okvira NATO-a. Oni trebaju pokriti razmjenu obavještajnih podataka, zajedničku obuku Ukrajine, poboljšanu proizvodnju streljiva, NATO interoperabilnost i opskrbu oružjem dostatnu za odvraćanje Rusije od daljnjeg napada.

Rekao je da se “nakon sporog početka, zamah sada gradi iza ovih ideja”, uključujući u Francuskoj.

No upozorio je kako sigurnosna jamstva neće biti dovoljna.

Rekao je da bi “neki NATO saveznici mogli biti za sigurnosna jamstva kako bi zapravo izbjegli stvarnu raspravu o težnjama Ukrajine za članstvo.

“Nadaju se da će pružanjem sigurnosnih jamstava moći izbjeći ovo pitanje. Mislim da to nije moguće. Mislim da će pitanje NATO-a biti pokrenuto na summitu u Vilniusu. Razgovarao sam s nekoliko istočnoeuropskih čelnika i postoji skupina tvrdoglavih istočnoeuropskih saveznika koji žele barem jasan put za Ukrajinu prema članstvu u NATO-u.”

Rekao je da je povijest pokazala da je opasno ostaviti Ukrajinu u čekaonici NATO-a na neodređeno vrijeme. Čak i ako poziv Ukrajini da se pridruži NATO-u ne bi mogao biti dostavljen na summitu u Vilniusu, mogla bi se spomenuti mogućnost da se pozivnica uputi u Washingtonu sljedeće godine. Taj put do članstva, rekao je, trebao bi isključiti postavljanje preduvjeta kao što je akcijski plan za članstvo u NATO-u, nešto što ni Švedska ni Finska nisu morale usvojiti kao dio svog puta u članstvo.

“Sve manje od toga bilo bi razočaranje za Ukrajinu”, rekao je.

Odbacio je argument da se Ukrajini ne može ponuditi put ka članstvu u NATO-u dok rat ne završi, rekavši da bi to Putinu omogućilo pravo veta.

Njemačka oprezna, Europa podijeljena

Očito je da u Europi ne postoji čvrst stav oko primanja Ukrajine u NATO članstvo, barem ne u ovoj ratnoj fazi u kojoj se nalazi. Njemački kancelar Olaf Scholz rekao je da su Ukrajina i njezini saveznici još uvijek “jako daleko” od mogućnosti osiguranja mira u zemlji, ali je dodao da se buduća sigurnosna jamstva Zapada Ukrajini moraju razlikovati od statusa europskih članica NATO-a.

“S obzirom na trenutnu situaciju, ne radi se o uspostavljanju članstva… Svi se moramo usredotočiti na to kako mi kao pojedinci možemo podržati Ukrajinu”, rekao je Scholz na konferenciji za novinare na drugom sastanku Europske političke zajednice (EPC) u Moldaviji.

Upitan o mogućim sigurnosnim jamstvima prema Ukrajini, Scholz je dodao: “Ona moraju biti osmišljena na takav način da Ukrajini daju potrebnu sigurnost od opasnosti od napada, da istovremeno stabiliziraju Ukrajinu, …, i da je dio sigurnosne garancije da se to shvaća ozbiljno.”

Da je Europa podijeljena, priznao je i sadašnji šef NATO-a Jens Stoltenberg.

“O tom pitanju postoje razlike u mišljenju unutar saveza”, rekao je Stoltenberg u obraćanju u German Marshall Fundu u Bruxellesu, podsjetivši da se “u NATO-u odluke donose konsenzusom”.

“Nitko vam ne može točno reći što će se odlučiti na summitu u Vilniusu”, rekao je.

Diplomati: Amerikanci žele ostati pri svom stavu

Amerikanci i mnogi drugi saveznici žele ostati pri izjavi iz Bukurešta, rekli su u povjerenju za AFP diplomati Sjevernoatlantskog saveza. Sa sastanka na vrhu u tome gradu 2008. čelnici su poručili da će Ukrajina i Gruzija “biti članice NATO-a”, ne otkrivši kada će to biti.

Članstvo u NATO-u omogućilo bi Ukrajini da se pozove na odredbu o kolektivnoj obrani u članku 5 koji sve članice obvezuje da ju brane u slučaju napada.

Traju pregovori o “postavljanju temelja za dogovor o članstvu”, rekao je jedan od diplomata. Postoji mogućnost da se Ukrajini daju sigurnosna jamstva, kao Švedskoj, čije pristupanje priječe Turska i Mađarska.

“Francuska je spremna dogovoriti se s Ukrajinom da joj se daju sigurnosna jamstva koja će joj pomoći da se dugoročno brani i eventualno spriječi buduće agresije”, rekao je glasnogovornik Quai d’Orsayja.

No oko pojma “jamstva” ne postoji konsenzus u okviru saveza, dodali su diplomati. “Najveće sigurnosno jamstvo bit će pristupanje NATO-u, ali to se neće dogoditi dok traje rat”, istaknuo je Jens Stoltenberg.

Zelenski jasan o svojim zahtjevima

Težnje ukrajinskog predsjednika Vodolimira Zelenskog su jasne. On se snažno zalaže za članstvo Ukrajine u NATO savezu i od članica traži donošenje jasne odluke hoće li primiti njegovu zemlju.

U najmanju ruku očekuje sigurnosna jamstva na samitu u Vilniusu, koji će se održati 11. i 12. srpnja.

Kremlj: Naš cilj je spriječiti ulazak Ukrajine u NATO

Stav Kremlja je također jasan, na kraju, to im je i jedno od opravdanja zašto su pokrenuli rat koji nazivaju ‘specijalna vojna operacija’. Ukrajina u NATO-u je za njih neprihvatljiva.

Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je da Rusija vidi prijetnju u potencijalnom članstvu Ukrajine u NATO-u, što bi bila “ozbiljna, velika opasnost za zemlju, za sigurnost”. Peskov je to rekao na dan kad je ukrajinsku prijestolnicu posjetio glavni tajnik NATO-a, prvi put od početka invazije.

Je li mogućnost slanja ‘topovskog mesa’ najava totalnog rata?

Riječi bivšeg glavnog tajnika Rasmussena ne trebaju se uzimati kao najava ulaska trupa pojedinih NATO članica u Ukrajinu jer nije to tako jednostavno. Može on pričati što želi, no nešto će se tu pitati i Amerikance koji su dosad čvrsto odbacivali mogućnost uplitanja NATO-a u rusko-ukrajinski rat i bili su vrlo oprezni u izbjegavanju šire eskalacije sukoba.

Ukrajina već dobiva napredno zapadno naoružanje i obilatu financijsku pomoć saveznika. Iako je postojalo inicijalno oklijevanje, ispostavilo se da je Zelenski dobivao gotovo sve što je dosad tražio pa je tako sada, kroz suglasnost oko obuke ukrajinskih pilota na borbenim zrakoplovima F-16, isporuka istih bliža no ikad.

Stoga se postavlja pitanje, što im je još visoko na listi želja? Članstvo u NATO-u svakako. Kao i u Rusiji, među europskim saveznicima postoje takozvani ‘jastrebovi’ koji nemaju ništa protiv da rat dodatno eskalira. No, koga bi točno slali na teren? Rasmussen, koji je, uzgred rečeno, bio na čelu saveza tijekom vojne intervencije u Libiji, spominje Poljake i baltičke zemlje.

No, što ako to ne bude dovoljno? Postoji li opasnost da u rat uđu vojnici drugih zemalja? Valja imati na umu, članica NATO-a je i Hrvatska. Nadalje, ako se zaista opasno zakotrlja ideja o ulasku trupa nekih NATO zemalja u Ukrajinu, kako točno očekuju da će Rusija reagirati?

Jedno je sigurno, neće sjediti skrštenih ruku, a strah od totalnog rata u tom slučaju postao bi zbilja.