Ne postoji strah od ljevičara, samo strah od desničara

Najveća zla u novijoj povijesti čovječanstva došla su s takozvane lijeve strane političkog spektra, s ljevice. Inicijatori tih zločinačkih totalitarnih ideologija bili su ljevičari, koji su svoje ideje započeli pod krinkom socijalne pravde, borbe za radnička prava, jednakosti, ali i ugroženosti određenih skupina u društvu. U srži tih ideja bilo je nasilje, anarhija i revolucija. Te ideje sa sobom su nosile zlo i smrt. Ipak, ne postoji strah od ljevičara. Samo od desničara.

I Hitler i Musolini i Staljin i Tito bili su u istim političko ideološkim skupinama, dakle u tim ljevičarskim.

Svi su oni imali svoje vizije boljeg svijeta.

Još davne 1848. godine ljevičari Marx i Engels objavili su “Komunistički manifest” u kojem su izrazili svoju viziju besklasnog društva i svojevrsno uputstvo kako do njega doći. U 100 godina, ukupno 100 milijuna ljudi bit će ubijeno u tom ljevičarskom komunističkom eksperimentu njihove vizije boljeg svijeta.

Nacional i internacional

I nacizam i fašizam, kao i komunizam, započeli su svoj krvavi put na sličan način.
Jedna od razlika je što su jedni bili nacional socijalisti, a drugi internacional socijalisti.
Nacional i internacional.

Internacional ljevičari proglasili su nacional ljevičare desničarima. Ali za normalnog čovjeka svi su oni bili i ostali na istoj strani, na strani zla.

Jer ako su se dva zla međusobno potukla, ne znači da je pobjednik postao dobar.
Ako su se dva robovlasnika potukla oko roba, nijedan koji je pobijedio nije donio robu slobodu.

Rob je samo promijenio robovlasnika, zamijenio zastavu. Jedno zlo je pobijedilo drugo, ali zlo je i dalje ostalo zlo.

Komunizam je sudjelovao u borbi protiv fašizma i nacizma, ali je ostao zlo. Ali neki komunisti ne misle tako. Pogotovo neki.

Oni misle da kad su postali antifašisti da su time automatski postali dobri.
To i danas misle.

Pogotovo neki, koji tvrde da su bili na pravoj strani povijesti. Komunisti, koji se vole hvaliti antifašizmom, iz svoje lijeve pozicije gledaju na fašizam i kao nešto suprotno sebi, kao nešto desno.

Tako se dolazi do paradoksa u kojem je Mussolini, kao začetnik fašizma, za komuniste antifašiste desničar, a bio je zapravo teški ljevičar. Mussolinijevi ljevičarski socijalistički gospodarsko ekonomski eksperimenti koji su imali komunističke elemente skupo su koštali njegov vlastiti talijanski narod.

A cijenu Hitlerovih nacional socijalističkih eksperimenata i njegove vizije idealnog svijeta skupo je platio njemački narod, ali nažalost i drugi narodi.

S obzirom na to da su svi “veliki vođe” ponikli iz tih “socijal” ideja i da su se svi smatrali ljevičarima, onda je logično da jesu svi ljevičari i oni i njihove ideologije fašizam, nacizam i komunizam, kojima su upravljali.

To je logično, ma koliko god se komunističko ljevičarski lobi trudio govoriti suprotno.
Komunisti govore da su se borili protiv zla, protiv desnice.

Govore da su bili na pravoj strani povijesti. I po njima je baš ta njihova lijeva strana ona prava strana. A bili bi oni još uvijek na istoj strani povijesti zajedno s fašistima i nacistima da se nisu posvađali, razišli i zaratili.

Na strani zla

Bili bi zajedno onako kako su nacisti i komunisti bili na istoj strani povijesti 1939. godine dok su prijateljski dijelili Poljsku i ubijali Poljake. Ali razišli su se na toj njihovoj lijevoj strani. Nisu se više međusobno slagali u daljnjem pristupu upravljanja narodima.
Fašisti i nacisti zaratili su s komunistima. Ipak, nisu se oni nitko ni milimetra makli od svojih osobnih zlih ideja i ideologija.

Nisu se oni odvojili lijevo i desno.

Ostali su gdje su uvijek i bili.

Na strani zla.

Fašisti i nacisti odgovorni su za smrt 65 milijuna ljudi, a komunisti za smrt 100 milijuna ljudi. To je njihova glavna poveznica i strana; ljudska smrt izražena u milijunima.

Nisu zaludu nacizam, fašizam i komunizam izjednačeni kao zle ideologije rezolucijama Europske unije. Nisu zaludu članice Europske unije koje su 1945. došle pod komunizam potpisale zajedničku izjavu u kojoj kažu kako one ne mogu slaviti 1945. kao oslobođenje.
Samo dvije države članice Europske unije koje su bile pod komunizmom NISU potpisale tu deklaraciju.

Jedna je Slovenija.

Druga je Hrvatska.

U obje te države Europske unije koje nisu potpisale tu deklaraciju, ne poštuje se time ona rezolucija u kojoj su svi totalitaristički režimi dakle nacizam, fašizam i komunizam izjednačeni. Tamo očito svijest o komunizmu ima još uvijek pozitivni predznak. Pogotovo svijest o jugoslavenskom komunizmu.

Jugoslavenski komunisti ljevičari i dalje misle da oni nisu zlo.

I nije problem samo u tome što se ljevica i ljevičari i Tito i komunizam još uvijek predstavljaju kao nešto dobro.

Nije problem samo u tome što se u nas 1945. godina i dalje slavi kao oslobođenje.
Daleko veći problem je što su ti ljevičari i Tito i komunizam bili i ostali u službi ubijanja i rušenja Hrvatske i stvaranja onog višeg cilja kojem je komunizam samo poslužio, a to je Jugoslavija.

Takav zločin nikad nitko u povijesti čovječanstva nije napravio

Potrebno je ponoviti milijun puta, pa evo mog skromnog doprinosa: Tito i Jugoslavija počinili su najveći zločin u povijesti čovječanstva u kategoriji “Ubijanje ratnih vojnih i civilnih zarobljenika u određenom vremenu”, jer su mjesec dana, od polovice svibnja do polovice lipnja 1945. godine, neprestano, danonoćno, masovno ubijali ratne i vojne civilne zarobljenike, što je ratni zločin po svim međunarodnim pravima i konvencijama.

Takav zločin nikad nitko u povijesti čovječanstva nije napravio.

I taj najveći zločin u povijesti čovječanstva napravila je ljevica.

Jugoslavenska, Titova, komunistička ljevica.

Ljevica koja je ubijala bogate kapitalističke klasne neprijatelje, a onda ukrala njihove tvornice, stanove i ostalu imovinu.

Ljevica koja je ubijala svoje vlastite drugove ljevičare koji su u svijesti imali mrvicu onog nacional, ako je to nacional imalo hrvatski predznak.

Ljevica koja je u cilju obnove Jugoslavije ubijala sve koji su Hrvatsku i u snovima htjeli, a onda na kraju ubila i Hrvatsku.

Ljevica koja je ubila čak i svoj vlastiti socijalističko komunistički princip jer je došavši na vlast uživala u bogatstvu luksuznih jahti, skupih automobila, raskošnih vila i debelih cigara.
Sve to neizmjerno ubijanje maslo je takozvane ljevice.

Ljevičarski nacizam i fašizam odgovorni su za smrt 65 milijuna ljudi u Drugom svjetskom ratu.

Ljevičarski komunizam u 100 godina usmrtio je 100 milijuna ljudi.

Dakle, komunistička ljevica ubila je najviše.

Mi smo bili dio toga ljevičarskog komunističkog pokreta i sustava.
A zbrojeni ljevičarski rezultat ubijenih ljudi iznosi 165 milijuna. Ljevičari su time skupni prvaci svijeta u ubijanju ljudi. Najveći skupni zločinci na svijetu su dakle ljevičari.

Ne postoji strah od ljevičara

A najveći pojedinačni ljevičarski zločinci su komunisti. Ali zanimljivo, ne postoji strah od ljevičara.

Ne postoji strah od komunista.

Ne postoje antiljevičari.

Ne postoje antikomunisti.

Postoje samo antifašisti, koji su ujedno antidesničari.

Oni plaše narod desnicom.

I utjerali su taj strah u kosti naroda.

Navikli su narod na taj strah.

Narod se ne plaši ljevice i ljevičara.

Narod se plaši desnice i desničara.

*Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

** Više o autoru možete saznati na njegovoj internet stranici:
www.mikibratanic.com