‘NEĆU SI OPROSTITI ŠTO GA VIŠE NIKAD NISAM NAZVAO’! Bivši Vatreni na rubu suza: Uništilo me ovo, pogođen sam, jedva dišem!
Vidim, stiže video poziv iz Taškenta, Uzbekistana. Što je sad? Prihvaćam ga, gledam lice svog prijatelja Aljoše Asanovića. Cijelo iskrivljeno u bolnoj grimasi, uplakan je kao malo dijete…
„Znao sam, bolestan je naš Ćiro, godine su to, opaka bolest. No, kad se dogodi kao da ti se život sruši. Otac, on je meni bio otac. A znaš, pa i knjigu smo pisali, on je s nama nju radio, mi smo jedva tijekom mog igranja u reprezentaciji koju riječ progovorili. A on je o meni takve lijepe stvari pričao, toliko me volio. Da, volio sam ja njega. Ali, zapamtite. Nitko, nikad nije, niti će, voljeti kao Ćiro Blažević. Sve ljude oko sebe, sav svijet, život. Njegova ljubav bila je nadrealno bezgranična. Osjetio sam to davno, a sada kada sam vidio da je ta ljubav otišla na drugi svijet, uništilo me”, u emotivnom iskazu obratio nam se Aljoša Asanović.
„Molim te, saznaj kad je sprovod, zvao sam mu sina. Ne javlja se, tko će se sad javljati, sve razumijem. Tako se osjećam osamljeno. Dolazim. Pogođen sam, jedva dišem”, kroz suze nastavlja Aljoša Asanović. O kojem je Ćiro i govorio i pisao. Podsjećamo na to Aljošu…
‘Premijer’ Asanović u suzama
“Asanović je premijer, Zvonimir Boban ministar pravosuđa, Igor Štimac ministar unutarnjih poslova, a Davor Šuker ministar financija. Zna se tko raspoređuje ministre – premijer”!
„Velim ti, mi uopće nismo razgovarali, s tim čovjekom sam se ja razumio pogledima. On je to osjetio. Oh, kako me je gledao. Toplo i prijekorno u istom pogledu. Kad sam prolazio kraj njega malo bi se naklonio i rekao ‘Dobar dan šefe’. A on bi me potapšao po ramenu ili samo uzvratio ‘I tebi’.
Plače Aljoša Asanović, taj nogometni velikan.
„Jedno vrijeme je stalo, jedna era je gotova. S njegovom smrću, ne samo u nogometu, nego i u našim životima će biti sve drugačije. On je bio u svakom našom domu. Tko nema fotografiju s njime? Toga nema? Na uvrede je odgovarao smijehom, mahao je onima koji su ga progonili. To u životu nisam vidio. On je sve razoružavao s ljubavlju koje je imao za cijeli svijet. On je imao tu snagu da sve oko sebe učini boljim ljudima, tako sam i ja osjećao. Da sam s njime, da postajem – bolji čovjek. Neopisivo sam tužan”, u monologu će Aljoša.
Nastavlja, izgubljen je…
„Da,u Taškentu sam, dobio sam posao tehničkog direktora uzbekistanske reprezentacije. Ma, to je sve nebitno. Mogu li se, smijem li te nešto zamoliti? Da mi malo pročitaš iz knjige ono što je pisao o meni. Da čujem još jednom pismo svog oca”?
Pronašao sam knjigu, taj „Vatreni lakat” u kojem glavnu ulogu ima Ćiro. Jer, Ćiro je osmislio taj „lakat”. Vama ćemo navesti samo dio, a Aljoša je sa zgrčenim licem slušao Ćiru još jednom…
„To sam ja, Ćiro Blažević, oko Aljoše prepoznao. To su prepoznali i njegovi suigrači, jer vi možete biti najpametniji i najinteligentniji i najduhovitiji, ali ne možete dobiti mjesto u jednoj takvoj nogometnoj obitelji ako vaš učinak na najvitalnijem mjestu, terenu, nije takav da se nametnete. Trebalo mi je mnogo da shvatim da je on bio epicentar hrvatske nogometne reprezentacije. Nema nikakve dvojbe da su Zvonimir Boban i Davor Šuker kod mene imali veće značenje, pa možda i pažnju. Veličina Aljoše, koji je sve to registrirao jer njemu ništa nije moglo pobjeći, jest u tome što mu to nikad nije smetalo. Kao što ne smeta čovjeku koji zna koliko vrijedi. On je mogao, da nije takva klasa, najveća klasa, probuditi neku svoju taštinu i reagirati na neki način, da ja nikad ne bih mogao dokučiti da je on začetnik nereda u reprezentaciji. Međutim, svoju je iznimnu inteligenciju uvijek usmjeravao u pozitivnom pravcu. Sa mnom je imao veoma interesantan odnos. Pazite, nikad mi nismo razgovarali, ali smo se savršeno razumjeli. I nadopunjavali. Ono njegovo ‘Šefe, sve znam’ ili ‘Ne morati mi govoriti’ pokazatelj je našeg savršenog međusobnog razumijevanja. Ja sam uvijek znao da on sve zna! Da, Aljoša Asanović je moja divna uspomena koju ću pamtiti do kraja života”.
I kada smo to pročitali neutješnom Aljoši uzvratio nam je:
„Jel’ mi vjeruješ da si nikada neću oprostiti što nisam više razgovarao s njime. Znam da to nije bilo ni potrebno. Mi smo se voljeli na jedan tako poseban način. Velim ti, nije bilo niti će biti čovjeka koji je u sebi posjedovao toliku ljubav. Za sve. Možemo mi pričati što hoćemo, Ćiro je sve nas sagradio, polako, s puno pažnje i ljubavi, i nas igrače i navijače i novinare i obične ljude. Sad vidimo, a nismo ga još ni pokopali, koliko nam je lijep bio život s njime”, rekao nam je Aljoša Asanović.
