VIJESTI Najčitanije
'Netko je počeo pjevati Oj Hrvatska mati. Imam osjećaj da su oni onda počeli bježati'
Župa Dubrovačka, nakon više odbijenih napada, pada nakon desanta kod Kupara. Nakon dva mjeseca i šest dana grčevite obrane malobrojnih i samo lakim naoružanjem opremljenih branitelja, neprijatelj 6. prosinca pokreće napad na tvrđavu Srđ. Tog dana, zahvaljujući odlučnosti 30-tak branitelja, isprovocirano je čudo i Srđ biva obranjen.
Bitka za Dubrovnik ulazi u posljednju fazu. Žilavu obranu neprijatelj postupno slama sa zapadne strane, okupiravši naselje Mokošica. Unatoč teškim borbama za Brgat, koji je branio neprijateljski prodor iz pravca Trebinje - Ivanica, branitelji su prisiljeni na povlačenje radi opasnosti od okruženja.
- U tom momentu oni su nastavili kružiti oko nas. Kada su došli na 200, 250 metara, ja sam rekao Arnoldu Nožiću... on je razvukao zolju i pokušali smo pucati na taj brod. Kada je on opalio zoljom ja sam se našao u moru - rekao je zastavnik Ivica Karačić i dodao da ne zna je li to bilo zbog detonacije zolje ili kontranapada neprijatelja. S punom ratnom opremom pao je u more, a neprijatelj ga nije mogao vidjeti jer je bila orkanska bura i veliki valovi. - Kada su došli blizu mene, ja sam zaronio i oni su prošli. Ja sam nastavio plivati od 1 ujutro do 7 sati - rekao je Karačić. - Dolaskom do hidroelektrane uzimamo kamion od Elektrojuga. Kidaju žice prespajamo struju i palimo kamion. To je jedan događaj za koji bi rekao da ima direktne veze s Bogom. Pali se kamion i mi uspijemo čovjeka izvlačiti u pravcu Dubrovnika - rekao je Edi Bajurin, samostalni policijski inspektor. Župa Dubrovačka, nakon više odbijenih napada, pada nakon desanta kod Kupara. Nakon dva mjeseca i šest dana grčevite obrane malobrojnih i samo lakim naoružanjem opremljenih branitelja, neprijatelj 6. prosinca pokreće napad na tvrđavu Srđ. Tog dana, zahvaljujući odlučnosti 30-tak branitelja, isprovocirano je čudo i Srđ biva obranjen. - S jednim prijateljem sam držao položaj do magistrale s gornjeg djela. Mrkla noć je bila i bilo je strašno granatiranje s njihove strane i granate su padale blizu nas. A mi, kako smo stajali iza jednog zida, noge su nam podrhtavale i skakale u zrak. Ja sam pucao od smijeha. Je li to od straha, ne znam što je bilo - rekao je Srećko Branko Stanković.
- Bili su iskopani neki 'rovići'... mali i sitni. Međutim, kako smo se god kretali s našim zapovjednikom... točno se vidjelo svakom od nas fijukanje metaka niti 2-3 centimetra iznad glave... mislim, to je stvarno bilo gadno - rekao je Stanković. Obranom Srđa, obranjen je i Dubrovnik, koji je tom prilikom teško stradao od artiljerijske paljbe po staroj jezgri. Pod snažnim međunarodnim pritiskom, daljnji napadi na Dubrovnik su zaustavljeni. U međuvremenu, koncentriravši veliku tehničku efektivu, pod jakom vatrom popušta obrana na pravcu Čepikuće - Pelješac. Ipak, ustrajnom obranom, neprijatelj je zaustavljen kod Zamasline, naselja ispred Stona. Zauzete pozicije nastavit će se grčevito braniti sve do travnja 1992. godine, jer primirje na ovom prostoru nikad nije uspostavljeno. - Netko od njih je počeo pjevati pjesmu Oj Hrvatska mati nemoj tugovati. Ja se i sada te pjesme sjećam, sjedio sam na jednom prozoru i mi smo počeli pjevati. Ja imam osjećaj da su oni onda počeli bježati - rekao je satnik Drago Jupek.
Izvor:Večernji.hr/Foto:fah
