Neuroznanstvenik Michel Demurget o digitalnom preopterećenju

To je pitanje koje vrijedi postaviti, posebno kada je riječ o radnom mjestu. Zašto? Jer, čini se da se žudnja homo sapiensa za socijalnim odnosima i grupnim životom (koji je progresivno oblikovao društvo i organizacije koje danas poznajemo) okreće protiv nas. Najuočljiviji simptom je vjerojatno FOMO, naš strah od propuštanja podataka ili isključivanja (čak i privremenog) iz grupe koja sudjeluje u raspravi. Taj se osjećaj isključenosti pretvara u gotovo morbidan strah, što dovodi do potrebe za stalnim povezivanjem s društvenim mrežama. Naravno, ova ovisnost o mrežama nije nužno patološka. Ipak, bez obzira koliko smo povezani, zanimljivo je postavljati si pitanja o vlastitoj digitalnoj upotrebi. To se isplati jer znači da možemo izbjeći situaciju u kojoj naši digitalni alati – koji bi nam trebali donijeti bogatstvo, radost i veću učinkovitost – postaju sinonimi za stres i gnjavažu.

Moramo imati na umu da su naši intelektualni resursi ograničeni, dok je količina informacija prenesenih e-poštom ili na društvenim mrežama gotovo neograničena. Iako je težnja za savršenstvom, a posebnopreciznošću, sveobuhvatnošću, kontrolom i odzivom valjana i intelektualno zadovoljavajuća potraga, ona se može odnositi samo na konačan broj područja stručnosti. Samo u taj ograničeni okvir nove se informacije mogu učinkovito integrirati i omogućiti nam brzo i točno djelovanje. U drugim situacijama moramo naučiti biti zadovoljni s malo nagađanja – i odvojiti vrijeme za posao, opuštanje i razmišljanje izvan mreže, tako da naš mozak nije usisan informacijama koje ne može obraditi.”