NI JEDAN SRPSKI POLITIČAR NIJE POLAGAO VIJENCE NITI PALIO SVIJEĆE ZA DAN DRŽAVNOSTI

Neke braniteljske udruge u tišini i iznimno skromno toga su dana organizirale ribička i ina natjecanja, također u spomen na sve poginule i nestale.

Mnogi će se vjerojatno pravdati da je i za ovo „kriva“ korona, pa da se na jednom mjestu nije mogao okupiti veći broj ljudi, što naravno nije točno, jer u subotu, 29. svibnja, u Zagrebu i Imotskom  bio je organiziran veliki mimohod s nazivom „Hod za život“

Napisao: Mladen Pavković/Tjedno.hr

U nedjelju, 30 svibnja,  u pojedinim medijima  mogli smo pročitati naslove poput – Hrvatska slavi Dan državnosti!

Međutim, toga dana gotovo se „ništa“ nije događalo. Istina, bili su lokalni izbori, a predsjednik Vlade i Sabora, sa suradnicima, posjetili su već zaboravljeni Oltar Domovine na Medvedgradu i tamo zapalili svijeće za sve poginule i nestale tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata.

Kriva korona

U pojedinim općinama i županijama, gradonačelnici i župani te predstavnici braniteljskih udruga vijence i svijeće podno spomen obilježja svečano su položili dva dana prije (!?) Dana državnosti, umjesto na sam dan (svaka čast iznimkama).

U mnogim gradovima i mjestima tek tu i tamo, na taj dan, mogla se vidjeti neka hrvatska zastava kako vijori…

Neke braniteljske udruge u tišini i iznimno skromno toga su dana organizirale ribička i ina natjecanja, također u spomen na sve poginule i nestale.

Mnogi će se vjerojatno pravdati da je i za ovo „kriva“ korona, pa da se na jednom mjestu nije mogao okupiti veći broj ljudi, što naravno nije točno, jer u subotu, 29. svibnja, u Zagrebu i Imotskom  bio je organiziran veliki mimohod s nazivom „Hod za život“.

U Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu (stadion NK Zagreb) 28. svibnja održano je tradicionalno postrojavanje pripadnika nekadašnjeg Zbora narodne garde (ZNG) u povodu Dana Hrvatske vojske,  Dana hrvatske kopnene vojske i 30. obljetnice ustrojavanja HV-a. Na tom skupu predsjednik države Zoran Milanović uz ostalo je istaknuo da “zablude, greške i zločine svojih djedova trebamo polako početi zaboravljati“ i da „mi za njih nismo odgovorni“.

A, zašto se onda neprestano „zablude i greške i zločini“ iz II. svjetskog rata, a osobito i nakon njega, neprestano „prepisuju“ uglavnom onima koji tada nisu ni rođeni, a predstavnici najviših državnih vlasti redovno obilaze ta mjesta koja navodno „treba zaboraviti“?

Ne obilježavanje državnih blagdana

Inače, većina Hrvata više ne obilježava gotovo ni jedan državni blagdan, a mladi manje-više nemaju pojima kada se i zbog čega nešto slavi.

Pojedini političari su nažalost ponovno bili „glavni“ u medijima i za ovogodišnji Dan državnosti, iako su neki znali tu i tamo nekom od političara  postaviti i „nezgodno“ pitanje- A, gdje ste vi bili 30. svibnja 1990.?

Kad se lani obilježavala obljetnica Vojno-redarstvene akcije Oluja95 u Kninu tamo su u „prvim redovima“ bili i predstavnici Srba. Kako to da ni jednog od njih ni ovoga puta nismo vidjeli da polažu vijene i pale svijeće „za sve poginule“ za Dan državnosti?

Sve u svemu, tako se (skromno) ne obilježava ni „obični“ blagdan, a kamoli takav datum kakav je 30. svibnja- Dan državnosti, tijekom kojeg su pored poginulih i nestalih u prvom planu trebali biti i živi branitelji. T